Serena Williams otišla je mnogo dalje od svoje sestre Venus i zavladala bijelim sportom. No odbija stati na tome. Tako je prošli tjedan u intervjuu za Vogue otkrila da se povlači iz tenisa nakon US Opena koji će se održati potkraj kolovoza i počekom rujna ove godine.
Istaknula je da joj je od sada prioritet biti majka, ali i modna dizajnerica, poduzetnica i još mnogo toga. Ipak, ova rekorderka u tenisu i jedna od najboljih američkih sportašica u povijesti ne voli riječ mirovina. Štoviše, cijela joj je situacija bolna, o čemu je otvoreno govorila za Vogue.
'Nikada nisam voljela riječ mirovina. Čini mi se tako zastarjela. Možda je najbolja riječ za opisivanje onoga što namjeravam - evolucija. Udaljavam se od tenisa i krećem prema drugim stvarima koje su mi važne. Prije nekoliko godina bez pretjerane pompe pokrenula sam Serena Ventures, tvrtku rizičnog kapitala. Ubrzo nakon toga zasnovala sam obitelj. Želim povećati tu obitelj. No oklijevala sam sebi ili bilo kome drugome priznati da moram prestati igrati tenis. Moj suprug Alexis i ja jedva da smo razgovarali o tome, to je kao tabu-tema. Ne mogu o tome razgovarati ni s roditeljima. Kao da nije stvarno dok to ne kažete naglas. Odjednom mi se stvori neugodna knedla u grlu i počnem plakati. Jedino sam s terapeutom detaljnije razgovarala o toj temi. Neću ovo pokušavati uljepšati. Znam da se mnogi raduju odlasku u mirovinu i uzbuđeni su zbog toga, stvarno bih voljela da se i ja tako osjećam', priznala je Serena te dodala:
'Svaka čast tim ljudima, ali bit ću iskrena: kad je o tome riječ, za mene nema sreće. Znam da to nije uobičajeno reći, ali osjećam veliku bol. To je najteže što mogla zamisliti. Mrzim to. Mrzim što moram biti na ovom raskrižju. Voljela bih da mi je ovo lako, ali nije. Rastrgana sam: ne želim da bude gotovo, ali sam istodobno spremna za ono što slijedi', rekla je.
Ništa drukčije nismo ni očekivali od Williams. Uvijek je sve radila na svoj način, a premda je zbog svojih odluka često bila meta kritike, to ju je istodobno učinilo jedinstvenom i voljenom. Danas se može pohvaliti s 23 pojedinačna Grand Slam naslova, kao i činjenicom da je sa 17 godina postala prva crna igračica nakon Arthura Ashea 1975. koja je osvojila Grand Slam pojedinačni naslov. Svakako treba istaknuti i to da je prva crna žena koja je pobijedila na turniru nakon Althee Gibson 1958., a i to da je već više od dva desetljeća, koliko je na vrhu, simbol rasne i rodne ravnopravnosti.
Govoriti o Sereni, a ne govoriti o rasi zapravo je nemoguće. Boja njezine kože, kao i njezin stas, oduvijek su se doimali zapanjujuće u svijetu tenisa, a jednako vrijedi i za njezinu sestru. No Serena se svog izgleda nikad nije sramila, nego ga je ponosno isticala. Naravno, imala je i ona nesigurnosti tijekom godina, ali to je nikada nije priječilo da organizatorima velikih turnira diže živce upečatljivim sportskim outfitima.
Tako je, primjerice, u svibnju 2018. na Roland Garrosu nastupila u crnom kombinezonu koji su za nju dizajnirali Virgil Abloh i Nike. Mediji nisu mogli prestati pisati o tom ‘skandalu’, a predsjednik Francuske teniske federacije Bernard Giudicelli izjavio je da će takva odjeća ubuduće biti zabranjena jer 'treba poštovati igru'. Po običaju, bez dlake na jeziku, Serena je objasnila da je kombinezon nosila zbog problema s krvnim ugrušcima koje je imala nakon što je rodila kćer Olympiju.
Time je iznova potvrdila svoja feministička načela koja istinski živi ne zato što je feminizam danas u trendu, nego zato što je uistinu nepobjediva žena. I to ne govorimo zato što je znala prilično agresivno reagirati na terenu, pa čak i na suce, nego zato što je pretrpjela mnoge muke baveći se tenisom, pred kojima bi i mnogi muškarci pokleknuli.
Prisjetimo se samo činjenice da je osvojila Australian Open 2017. dok je bila u drugom mjesecu trudnoće. Potom je zamalo umrla na porođaju, ali to je nije spriječilo da se uspješno vrati na teniski teren. A da ne spominjemo silne ozljede i teške oporavke o kojima običan puk nije ni razmišljao jer Serena je svaki pokret na terenu činila s takvom lakoćom da je teško bilo povjerovati da se nosila s ikakvom boli.
A nosila se, i o tome je ponizno šutjela, premda je bilo takvih ozljeda da su se mnogi pitali hoće li više ikad igrati tenis. Neustrašiva kakva jest ona se uvijek vraćala, a vjerujemo da ni ovo nije njezin konačan odlazak iz sporta. Čak i da jest, njezino naslijeđe ostaje zauvijek. Ono je toliko veličanstveno da položaj žena u sportu više nikada neće biti sveden na išta manje od onog što zaslužuju.
