ad je prije 15-ak godina Victor Bockris napravio intervju s Keithom Richardsom za časopis High Times, dojam koji je slavni gitarist The Rolling Stonesa ostavio na novinara toliko je bio snažan da je odlučio napisati biografiju o istinskoj ikoni rock’n’rolla za koju je istaknuo da je duša i srce benda, a Jagger je samo slika. A sada će Keith Richards u listopadu ove godine objaviti dugo najavljivanu autobiografiju, knjigu memoara ‘Life’, u čijem mu je stvaranju pomogao novinar Nick Kent, dobar poznavatelj The Rolling Stonesa s obzirom na to da se Richards nije mogao sjetiti događaja s početka ‘70-ih godina prošlog stoljeća. A da 67-godišnjem glazbeniku kreativne energije ne nedostaje, dokazao je time što će na jesen objaviti i album grupe Wingless Angels, koju je prije 40-ak godina osnovao s pjevačem Justinom Hindsom. Jedan od deset najboljih gitarista svih vremena, pjevač, producent, kantautor i vizionar rođen je 1943. u radničkoj obitelj u Kentu kao jedino dijete Berta Richardsa i Doris Dupree Richards. Njegov djed Augustus imao je jazz bend Gus Dupree and his Boys, što je rano utjecalo na mladog Richardsa da se primi sviranja gitare. Zahvaljujući majci, upoznao se s glazbom Billie Holiday, Louisa Armstronga i Dukea Ellingtona. Otac ga nije ohrabrivao u ambicijama tako da je cijeli život bio privrženiji majci. Dugi niz godina s ocem nije ni komunicirao, tek su u zrelijoj dobi postali bliži. Pohađao je Wentworth Primary School zajedno s Mickom Jaggerom i ne samo da su bili školski kolege nego i susjedi, sve do 1954., kad se obitelj preselila na drugi kraj grada, što je Keithu teško palo. Nastavio je školovanje u Dartford Tehnical Schoolu, a potom na Sidcup Art Collegeu, gdje si je napokon dao oduška svirajući gitaru. Iako nije izbjegavao školu, rano je pokazivao divlju narav. U izviđačima je krijumčario alkoholna pića, tukao se, probijao se iz pozadine u prvi red zbora koji je pjevao na krunidbi kraljice Elizabete II... Sudbina je uzela stvar u svoje ruke kad je 1961. Keith u vlaku iz Dartforda za Sidcup sreo starog prijatelja Micka Jaggera, koji je tada studirao na London School of Economics. Richards je bio impresioniran što je Jagger dijelio s njim ljubav prema glazbi Chucka Berryja i Muddyja Watersa. Otkrili su da imaju zajedničkog prijatelja Dicka Taylora s kojim je Jagger svirao u amaterskom bendu Little Boy Blue and the Blue Boys. Mick je pozvao Keitha da im se pridruži. Kad se grupa razišla, Jagger, Richards i Taylor upoznali su Briana Jonesa i Iana Stewarta te osnovali legendarne Stonese. Iako su se tijekom vremena članovi benda mijenjali, Micka Taylora 1975. zamijenio je Ronnie Wood, a Keith i Jagger ostali su duša Stonesa. Sve do početka sedamdesetih štovatelji engleskih rokera mislili su kako je Jagger autor najvećeg broja pjesama, vođa grupe i kreator velikog dijela njihova imidža, a zapravo je to bio Richards. Štoviše, do 1971. nije dao nijedan važniji intervju da bi potom sve nadoknadio razgovorom za Rolling Stone na koji je potrošio deset dana. Izašavši iz sjene, svijet je uvidio jedinstven ritam genijalnoga glazbenika, njegov stil, melodičnost, perfekcionizam (pjesma ‘I Can’t Get No Satisfacion’ godinama je bila u ladici jer je smatrao kako nije dovoljno dobra za objavljivanje) i ekscentričnost (dugo je svirao gitaru sa samo pet žica jer mu je bilo glupo što su prva i zadnja iste). Zajedno sa slavom upao je u pakao droge i alkohola za što njegovi prijatelji tvrde da ne bi preživio bez nevjerojatne sreće. Upravo uz to razdoblje vezan je jedan od najvećih mitova glazbenog svijeta, onaj da se Richards 1973. podvrgnuo transfuziji cjelokupne krvi u tijelu što nikad nije u potpunosti demantirano. I danas se spominje koncert na Altamontu iz 1969., gdje su smrtno stradala tri mladića, a koliko je Richards bio pijan, govori i to što on tvrdi da je iznad pozornice letio helikopter i kako se visećim ljestvama morao popeti da bi se spasio, što uopće nije točno. Tijekom turbulentnog razdoblja nije mogao odoljeti plavokosim ženama, a među njima bila je Marianne Faithfull, koju je upoznao 1967. U tom ga je razdoblju rock kritičar Nick Kent opisao kao ljutitog, lošeg i opasnog lika čiji se opis slagao s figurom lorda Byrona, što je Richardsu jako smetalo zato što je te epitete smatrao nepravednom prtljagom. - Kad ste cura iz srednje klase i pročitali ste sve od Byrona, Keith Richards je za vas isti on. Bio je povrijeđen, izmučen, prokleti mladić, prljav i arogantan - rekla je Faithfull za koju je Keith postao utjelovljenje romantičnog junaka. Oduvijek je znala da je on zapravo najvažnija osoba u Stonesima. Iako je željela ostati s njim, nakon kratke avanture Richards ju je ostavio jer je znao da je Jagger zaljubljen u nju. Iste godine zaljubio se u glumicu Anitu Pallenberg s kojom je ostao trinaest godina. - Kad sam ga upoznala, Keith je bio sramežljiv dečko koji se nije mogao otvoriti prema ljudima. Kad bi nešto i rekao, to je uvijek bilo vrlo sarkastično i bezobrazno. Više je bio muškarac za monogamnu vezu. Meni je uvijek bio jako vjeran. Mislim da je trebao ljubav i sigurnost - rekla je Anita s kojom je gitarist živio nevjenčano; zajedno imaju sina Marlona i kćer Angelu, a sin Tara umro im je godinu dana nakon rođenja. Zbog teškog odnosa i Anitine ljubomore, razišli su se 1979. Zbog ljubavnih uspona i padova tijekom sedamdesetih, neprestano je plaćao kazne za posjedovanje droge, bio na sudu zajedno sa Jaggerom, često osuđivan, a vrhunac drogiranja doživio je 1977., kad je uhićen u Toronto’s Harbour Castle Hotelu sa 22 grama heroina. Prijetilo mu je do sedam godina zatvora, ali zahvaljujući vezama dvije je godine živio pod prismotrom, odlazio na terapije, održavao dobrotvorne koncerte, sa Stonesima snimio album ‘Some Girls’ i uložio žalbu na presudu. - Nakon deset godina pokušavanja da se ubijem, odlučio sam da je bolje nastaviti sa svojim životom. Razdoblja u kojima nemaš što raditi navukla su me na heroin. Bila je riječ o adrenalinskoj neravnoteži. Na sceni morate biti pravi atleta, ali kad turneja završi, vaše tijelo odjednom ne zna da večeras nema nastupa. Tijelo govori: “Gdje je adrenalin? Što da radim, da skačem po ulici?” Bilo mi je drago što sam kod kuće, ali sam još uvijek bio hiperaktivan. I shvatio sam da mi heroin olakšava da usporim nježno i postupno - poslije je objasnio. U 1980. ušao je kao pobjednik nad svojim demonima, a veza s manekenkom Patti Hansen dala mu je novi životni polet. Prijatelji su vjerovali da je plavokosa djevojka idealna za njega i duševni partner kakvog je očajnički trebao. Imali su puno zajedničkog: otvorenost, smisao za humor i radničko podrijetlo. Za upoznavanje se pobrinula Jerry Hall koja je pozvala Patti na proslavu Keithova rođendana koja je održana u dvorani Roxy u New Yorku. Pretpostavke su se pokazale točnima jer je Patti Keithu pružila dom, štitila ga i bila mu odana. Obasipao ju je darovima i održavao romantiku u njihovu odnosu. Preselili su se u veliku kuću u mirnom, bogatom dijelu Westona, u saveznoj državi Connecticut. - Jedino se možeš osloniti na obitelj. Mogu sjediti kod kuće sa ženom i djecom i za mene je to potpuno prirodan rock and roll brak. Supruga me probudi i poželi mi dobro jutro, a potom se bacim na posao. Za mene ne postoji uhodani način pisanja pjesama. Obično se malo zagrijem, često odsviram rif iz pjesme ‘Jumpin’ Jack Flash’ - rekao je glazbenik koji s Patti ima dvije kćeri, Theodoru i Alexandru. Izdao je i tri samostalna albuma, surađivao s Tomom Waitsom, The Edgeom, Arethom Franklin, no uvijek je ostao vjeran matičnom bendu, iako je bilo uspona i padova u odnosu s Jaggerom. I to upravo zbog sukoba taština, a Ronnie Wood često je bio tampon zona između njihovih snažnih osobnosti. Vremešnom su rokeru devedesete i novi milenij donijeli mirnije razdoblje, ali i nove izazove. Glumio je u filmu ‘Pirati s Kariba’, a nedavno je odlučio postati knjižničar, s obzirom na to da u svojim vilama u Americi i Britaniji posjeduje na tisuće knjiga i da je pravi knjiški moljac. Ipak, dok mu grobar ne pokuca na vrata, maestralni Keith Richards diše i živi za glazbu. - On je tako jaka osobnost, ima sjajan duh poput gusara, ali je i potpuni gospodin - portretirao je Tom Waits slavnog Britanca.
Napisala Antonija Nazor Fotografije Wireimage; Getty; Rex
