Omiljeni Čola prva je zvijezda čiji je poster u prirodnoj veličini izlazio u nastavcima sedamdesetih godina u najpopularnijem tinejdžerskom časopisu Zdravo, ljubio je Fridu Lyngstad, pjevačicu tada najveće svjetske grupe ABBA, a kao rođeni Sarajlija dao je glas Vučku - maskoti Zimskih olimpijskih igara održanih 1984. u Sarajevu. A sve je to manje važno, pitate li Čolu, od optimizma, lijepih emocija i glazbe.
Potvrđuje to i činjenicom da je u 71. godini spreman na velike i drukčije projekte, sve kako bi iznova publici dao najbolje od sebe, a ona mu uzvratila emocijom koja mu hrani svaku stanicu tijela. Tako će vjerujemo biti i u prosincu u zagrebačkoj Areni, što je i bio povodom razgovara s glazbenom legendom. Odškrinuo nam je i vrata svoje intime, otkrio tajnu vitalnosti, važnost opraštanja te formulu uspješnog braka i obiteljskog života.
Nakon četiri godine ponovno ćete nastupiti u zagrebačkoj Areni - 26. prosinca pripremate božićno-novogodišnji spektakl. Po čemu je taj koncert drukčiji?
Cijeli smo projekt pokrenuli na inicijativu našeg poznatog dirigenta Fedora Vrtačnika koji me, uz ostale suradnike i prijatelje, godinama nagovarao da sastavimo repertoar i održimo koncert u pratnji velikog orkestra. Tako je nastao program za cjelovečernji koncert koji se poprilično razlikuje od naše klasične pop priče jer će sa mnom na pozornici biti još 50 sjajnih glazbenika. U srpnju smo premijerno izveli taj program u prekrasnom ambijentu tvrđave Kaštel u Banjoj Luci. Budući da je iskustvo i za nas i za publiku bilo uistinu posebno, odlučili smo program obogatiti dodatnim pjesmama i njime obilježiti neke posebne trenutke, kao što je Božić u zagrebačkoj Areni. Zaista sam sretan što se nakon četiri godine vraćamo pred zagrebačku publiku u dosad najvećem sastavu i uz čaroban zvuk simfonijskog orkestra.
Dakle, čak 50 vrhunskih glazbenika, instrumentalnih solista novosadskog Big benda i orkestra Opere SNP Novi Sad izvodit će vaše hitove u novom ruhu?
Fedoru Vrtačniku sam potpuno prepustio da iz velikog opusa mojih pjesama odabere one koje će dobiti novi zvuk, primjeren ovoj ekskluzivnoj glazbenoj priči. Ubacili smo i neke stare pjesme, poput ‘Sinoć nisi bila tu’ i ‘Gori vatra’, koje su obilježile početak moje karijere. Ali bit će i novijih hitova koje moja publika jako voli.
Otkud ta mladenačka energija i u 71. godini?
Za sve je kriva moja publika. Iza mene je 50 godina karijere, brojne turneje i koncerti, ponekad se i sam sebe pitam kako sve to fizički izdržim. Međutim, u trenutku kada iziđem na pozornicu, publika u meni potakne adrenalin i silnu energiju pa sve nekako ide svojim tokom. Zajedno s ambijentom to iz nas glazbenika uvijek izvuče ono najbolje, izmijenimo neku dobru energiju i bez obzira na to koliko sam možda u tom trenutku umoran, imam želju vratiti im još više kako bi dugo pamtili tu večer, te trenutke i dobro se zabavili.
Kažu da ste veliki kavalir i šarmer. Koliko vam je to dobrog donijelo u životu?
Čovjek se rađa s nekim osobinama, svi smo posebni i različiti na svoj način. Mislim da je sama sarajevska sredina, u kojoj sam odrastao, jako utjecala na mene. Naučio sam dijeliti onoliko koliko imam i bili smo podrška jedni drugima. Tako da su moja galantnost i šarm na neki način ostali još iz djetinjstva. Oduvijek živim i njegujem tu svoju prirodu, a pokušavam takav i ostati.
Jeste li dobri prema ljudima i kad to ne zaslužuju? Kako u tim prilikama ‘reagira’ vaša elegancija?
Lijepo je praštati. Svi mi ponekad griješimo i to je normalno. Mislim da je važno toga biti svjestan, preispitati se ako napravimo neki pogrešan potez, naučiti nešto iz toga i živjeti dalje. Uglavnom, pokušavam ne griješiti u odnosu prema ljudima, biti fer koliko mogu sa svoje strane i oprostiti drugima.
Veliki ste ljubimac žena, to je vidljivo i po vašoj publici. Dobivate li i danas pisma i poruke obožavateljica?
Poruke da, pisma sve rjeđe. Ponekad dođe neko emotivno pismo, molba za pomoć. Javljaju mi se različiti ljudi. Baš sam nedavno dobio poruku starog prijateljima iz vremena Jugoslavije s kojim sam proputovao zadarski arhipelag i otoke. Jako sam mu se razveselio jer se nismo baš jako dugo čuli. Drago mi je što se neke stvari nikad ne zaboravljaju. Što se ljudi ne zaboravljaju, posebno kad je riječ o događajima i osobama kojih se rado sjetim.
Kako na sve to gleda vaša supruga Aleksandra? Je li se s godinama naviknula na pažnju žena koju dobivate?
Moja supruga i ja dugo smo bili zajedno prije nego što smo dobili djecu pa je ona na to navikla i ima puno razumijevanja za taj dio mog posla. Prošli smo to davno, još u ranijoj fazi moje karijere. U godinama koje smo proveli zajedno naučili smo se međusobnoj toleranciji, druge stvari postale su nam puno važnije.
Kako biste definirali tajnu dobrog i stabilnog braka?
Svakako bih istaknuo toleranciju i razumijevanje, koje sam već spomenuo. Naravno da u svakom braku i obitelji ima trzavica i različitih mišljenja vezanih uz razne teme. Ali sve se to riješi u 15 minuta ako prevladava razumijevanje. S druge strane, da ponekad nema takvih situacija, život i ne bi bio baš zanimljiv. Sve su to prilike da još više upoznajemo jedni druge i da se još više povežemo. Svjestan sam koliko je mojoj supruzi bilo teško jer sam zbog prirode posla često izostajao i, nažalost, mnogo toga propustio. Pogotovo dok su djeca bila manja. Važno je to cijeniti, a trudio sam se pokazati joj to što više.
Što zaokuplja vaše kćeri Unu i Laru? Slušaju li tatinu glazbu?
U posljednje vrijeme sve više slušaju moje pjesme i dolaze na moje koncerte. Čini mi se da što su starije, slušaju različitiju glazbu, što mi se jako sviđa.
Kakav ste otac? Branite li im što?
Poprilično sam tolerantan i ne bih rekao da sam strog. Moja je žena puno stroža. Trudimo se postaviti im zdrave granice jer ako dobiješ više nego što treba, nema ni discipline uma ni rada. One su trenutačno posvećene školi i to im je prioritet.
Kako čuvate zdravlje i vitalnost? Što vam je danas važno, a prije nije bilo?
Oduvijek sam bio kampanjac i rekreativac. Volim hodanje, trčanje, planinarenje i gimnastičke vježbe. Kao mladi junior bio sam na natjecanju na zagrebačkoj Mladosti na atletskom stadionu, gdje sam se ozlijedio, ali od tih dana zauvijek mi je ostao taj atletski poriv. Međutim, vježbam kampanjski zbog vremena i putovanja koja mi to često i ne dopuštaju. Druga važna stvar je prehrana. Prilagodio sam je tako da sam neke teške i štetne stvari izbacio, unio neke druge i osjećam se puno bolje. No nekih se gušta nikada ne odričem. Dobro vino i piće u dobrom društvu za mene su jednako vitalni. Ali kao i u svemu drugome, treba biti umjeren.
Jeste li optimistični? Kako njegujete duh? Čemu se veselite u budućnosti?
Veselim se svim lijepim i pozitivnim stvarima koje me okružuju. Veselim se uspjehu i radosti ljudi koje poznajem i onih koje ne poznajem. Veselim se kad je mir oko nas i kad nema tenzija. Veselim se kraju pandemije koja nam je oduzela toliko dragih ljudi, a i kraju rata, nadam se. Svi mi koji smo od Boga dobili neki talent, glas, riječ ili nešto drugo, baveći se time širimo pozitivnu energiju i ljubav, i to nam je na neki način dužnost. Drago mi je kad su ljudi sretni i zadovoljni malim stvarima. Radujem se svemu što je pozitivno, a ta radost, ono što u sebi nosimo, nešto je što se najviše trudim pokazati i što na neki način očekujem i od drugih. Priželjkujem da te radosti ima što više među nama.
