Marina Abramović (75) najpoznatija je umjetnica performansa na svijetu, a mnogi pamte jedan događaj kojim je završila svoj 12-godišnji brak.
Naime, Beograđanka često je radila performanse sa svojim tadašnjim suprugom Frankom Uweom Laysiepenom koji je bio poznat kao Ulay. Upoznali su se 70-ih godina u Amsterdamu i zajedno su preispitivali su muške i ženske uloge i osobine, a istodobno su pomicali fizička ograničenja svog tijela.
Jedan od njihovih značajnih performansa su 'Radovi povezanosti' iz 1976. kada su tijekom sat vremena neprestano trčali jedno k drugome i sudarali se, 'Uzdisanje/Izdisanje u kojem su spojili usta i udisali dah jedno od drugog dok ne bi izgubili svijest zbog nedostatka ugljikovog dioksida te 'Imponderabilia' iz 1977. kada su potpuno goli stajali na ulazu galerije tako da su se posjetitelji morali provlačiti između njih kako bi ušli unutra.
Marina i Ulay su uvijek istraživali svoje granice pa su se tijekom zajedničkih performansa ljubili, udarali, vrištali jedno drugome u lice, pleli kosu u pletenice i nepomično su gledali jedno u drugo.
Par se vjenčao 1976.,a nisu uspjeli ostvariti želju da to učine na Kineskom zidu. Naime, htjeli su hodati jedno prema drugome 2500 kilometara i sudbonosno 'da' izgovoriti na sredini. No komunistička Kina im nije tada dala dopuštenje i čekali su ga godinama.
Ironija je u kojem trenutku su dobili dozvolu. Naime, živjeli su zajedno u Amsterdamu kada su shvatili da odnos među njima više nije kao prije. Marini se prestao sviđati njegov miris, a Ulay je počeo koristiti alkohol i droge. Počeli su imati i 'izvanbračne izlete'.
Njihov odnos je završio tako što je kineska prevoditeljica, kako su pisali strani mediji, zatrudnjela s Ulayem. On se branio da je njihov brak ionak bio loš, a Abramović mu je nakon svega savjetovala da oženi svoju ljubavnicu.
Tada su Marina i njemački umjetnik dobili i dozvolu za hodanje po Kineskom zidu, a performans su nazvali 'Ljubavnici: Hod po Velikom zidu'. Svatko je krenuo sa svoje strane ove slavne građevine i prolazili su kroz ekstremne uvjete da bi se našli na sredini. Njihova ljubav je završila tom dirljivom gestom. Marina se potom posvetila samostalnoj karijeri.
Bivši par je imao dirljiv susret 2010. na njezinom performansu u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Ona je sjedila za stolom, a ispred nje su se izmjenjivali posjetitelji. Pri kraju prvog dana je došao Ulay. Marina se nije mogla suzdržati i prekršila je pravila svog performansa te ga je primila za ruke. Međusobno su se gledali u oči plakali, a potom je on otišao.
Inače, Ulay je preminuo 2. ožujka 2020. u 77. godini u Ljubljani nakon borbe s karcinomom.
'Tužna sam zbog smrti mojeg prijatelja i bivšeg partnera. Bio je izniman umjetnik i ljudsko biće, nedostajat će. Utjeha je saznanje da će njegovo nasljeđe živjeti vječno', oprostila se tada Marina od njega na društvenim mrežama.
Umjetnica je bila u jednom braku prije Ulaya, sa srpskim umjetnikom Nešom Paripovićem (80), a razvelli su se 1976. godine. Od 2005. do 2009. je bila udana za talijanskog suvremenog umjetnika Paola Canevarija (59).
