'NAŽALOST, MI SJEDIMO ZAJEDNO NA RUČKU SAMO VIKENDOM': Ecija Ojdanić za Story o djeci, kazalištu i top formi

U prepunom klubu hrvatskih glazbenika Sax! prošlog tjedna je održano još jedno izdanje popularnog talk- showa 'Ženska priča', u kojem je voditeljica, komičarka i spisateljica Marijana Perinić ugostila poznata imena hrvatskog javnog života: bivšu novinarku, spisateljicu i prvu hrvatsku premijerku Jadranku Kosor, glumicu i maratonku Eciju Ojdanić te pjevačicu, spisateljicu i motivatoricu Anđu Marić.

Najzaposlenija ste domaća glumica, vaše kazalište ima sve više obožavatelja. U čemu je tajna?

Tajna je u ljubavi i u opraštanju. Niti ja ikome išta zamjeram, dapače - baš suprotno. Ja sam se toliko oslobodila, ne volim grintati, ne volim se žaliti, ne volim zamjerati. Išla sam za onim što volim raditi, na kraju mi se to i ostvarilo i na tome sam iznimno zahvalna. Naravno, ima tu i uspona i padova, ali taj osjećaj slobode i neovisnosti koji sam dobila kao i prostor profesionalnog ispunjenja je nešto što je neprocjenjivo.

Kakvo je stanje u kazališnom i filmskom svijetu kada je odnos žena i muškaraca u pitanju? Jeste li imali kroz karijeru neugodne trenutke samo zato što ste žena?

Ja sam na to odgovorila tako što sam na čelu neovisnog kazališta, jednog od najuspješnijih u Hrvatskoj. Jako je malo žena na takvoj poziciji. Doduše, u javnom sektoru postoji mnogo direktorica i to su iznimno sposobne žene. Kažem, ja se ne osjećam manje vrijednom, novac ionako nije bitan, ali doći će i taj ekvivalent u smislu financija.

Velika ste zaljubljenica u trčanje i zdrav život. Kako biste potaknuli druge da krenu takvim putem?

Jako mi je drago da se ljudi ne bave time što sam odjenula, nego time što trčim. To je ljudima toliko nevjerojatno jer misle da mi glumci samo glumimo, da ne živimo normalne živote, da ne kuhamo, ne peglamo, ne trčimo... Kada bi svi osjetili 20 posto mentalnog, psihičkog, emotivnog benefita koje daje trčanje, mnogi bi bili manje depresivni, manje tužni, manje tjeskobni i manje nezadovoljni svojim životom. Jako mi je drago kada dobijem poruku u inbox u kojoj piše da sam nekoga motivirala na trčanje i ako sam pokrenula barem pet ljudi, a sigurno sam i više - ja sam sretna.

Zbog ispunjenog rasporeda sigurno nije lako uskladiti i svakodnevno druženje s obitelji. Imate li neko pravilo kojeg se držite ili svoje posebne rituale u zajedničkim trenucima?

Nažalost, mi sjedimo zajedno na ručku samo vikendom jer su mi djeca u suprotnoj smjeni, suprug je isto redatelj, nemamo ustaljeno radno vrijeme. Ali kada imamo i kada smo zajedno, volimo tu našu intimu, volimo ljetovanja, zimovanja, vikendom zajedno ručak i uvijek kada se na kraju dana skupimo, volimo napraviti rezime dana. Mislim da ja svojoj djeci pokazujem kako se odgovornošću, radom i odricanjem dolazi do nekakvih rezultata. Prisutna sam u njihovom životu, ali opet mislim da djecu treba nekako usmjeravati, a ne previše kontrolirati i stajati nad njima kao kobac.

Kći Cvita je krenula vašim stopama?

Ma ne, to su bila dva dječja izleta. Ne ide u dramsku, mislim da ne pokazuje aspiracije da se time bavi profesionalno.

Uz kćer Cvitu imate i sina Jakova. Kakva su djeca i po čemu su posebni u vašim očima?

Moja djeca su dobra, empatična, vesela, nježna djeca i trudim se da budu dobri, a da se opet nekako izbore za sebe. Da imaju suosjećanje prema ljudima koji su možda na neki način zakinuti i da uživaju u malim stvarima, da crpe svoju snagu iz samih sebe, a onda iz kruga svoje obitelji i prijatelja.