MAJA O KUĆNOJ POMOĆNICI I ULOZI SVEKRVE: 'Plaši me pomisao da bi Bloom jednog dana imao curu, želim ostati the only one'

Gotovo je nemoguće zamisliti da postoji nešto što Maja Šuput Tatarinov dosad nije nikada radila! Ipak, svih ovih godina na sceni nije nastupila u Areni pa smo morali ispipati teren kakva je situacija uoči 9. prosinca i koncerta Happy Fest. Baterije je dobro napunila u Dubaiju na obiteljskom putovanju sa svoja dva mušketira, suprugom Nenadom i sinom Bloomom koji je, mama sigurno neće zamjeriti, ipak najveća hrvatska zvijezda. Maja je na sceni zmaj, a privatno voljena supruga i majka koja je ostvarena na svim životnim poljima. I dok se priprema za nove radne obaveze kojih je pregršt, od žiriranja u najpopularnijem showu ‘Supertalent’, posuđivanja glasa igračkama i u crtićima, predstavljanja kolekcije za njegu beba i djece, čiji je ambasador Majin sin Bloom, do nastupa i koncerata koji su zakazani godinu i pol dana unaprijed, uhvatila je vremena za omiljeni časopis te progovorila o očekivanjima i bremenu javnosti koji nosi, o svom miljeniku sinu Bloomu, njegovoj budućnosti, strahovima koji je muče...

Na putovanju je bilo sjajno. Iako provesti godišnji odmor s djecom ponekad zna biti i naporno, na kraju je to lijep odmor. Maknula sam se od svakodnevice, posla, uobičajenih problema... Zaista nam je bilo lijepo, istinski smo uživali i jedva čekamo novi godišnji odmor! Suprug i ja uvijek odaberemo toplije krajeve za putovanja. Nakon što odradim nastup za Novu godinu, uvijek idemo negdje na more. Prije sam zbog društva išla i na skijanja, naravno i zbog ludih after partyja... Znam skijati, ali ne toliko dobro da bih mogla reći kako sam maksimalno uživala, točnije vječito sam se smrzavala. Oduvijek sam bila obožavateljica toplijih krajeva, palmi, sunca, mora, pijeska, kupaćih kostima...

Jeste li imali neku zanimljivu anegdotu ili situaciju iz Dubaija koju još niste ispričali?

Imam jednu smiješnu anegdotu koja u početku nije bila toliko smiješna. Na povratku s putovanja presjedali smo u Istanbulu i dosta dugo trebali čekati sljedeći let, što sam iskoristila za šetnju golemim aerodromom i šoping. Međutim, na let za Zagreb krenuli smo doslovce na ‘last call’ i kada smo došli do gatea, suprug mi kaže da ne ulazim tu jer je taj let za Moskvu. Dok smo mi lagano šetali prema našem gateu i šopingirali, nismo se baš pretjerano obazirali na ukrcaj. Naime, oni su ga promijenili i bio je na potpuno drugom kraju aerodroma. Morate uzeti u obzir to da je istanbulski aerodrom zaista ogroman. Do drugog dijela treba hodati 25 minuta pa vam je sada jasnija situacija. Uhvatila nas je panika i shvatili smo kako nema šanse da stignemo na naš let s djetetom i tonom stvari koje smo nosili. Zaposlenik aerodroma upozorio nas je da nam do toga gatea treba 25 minuta, a naš je avion trebao poletjeti za točno toliko. Nenad me uvjerio da ćemo stići ako požurimo dovoljno. Bloom je uživao jer ga je Nenad stavio na ramena i trčali su, sigurno je mislio da je u Disneylandu. Gurajući kolica shvatila sam da svu onu energiju zbog koje me mnogi hvale, a pritom i ja mislim da je imam, uopće nemam. Pet puta sam suprugu rekla da stane, da ću odustati i da nećemo ići na taj let. No on se nije predao. Na kraju smo uspjeli stići na let za Zagreb. Ne znam kako smo uspjeli doći za deset minuta s jednoga kraja aerodroma na drugi. Bila sam mokra od trčanja, kao i suprug. Jedino je sin uživao, a ljudi u avionu sigurno su mislili da smo totalni idioti. Izgledali smo kao da smo izišli ispod tuša. Bloom je definitivno imao Disneyland tati na ramenima. Zapamtit ću taj check in i ubuduće ću više pažnje obraćati na ekran s obavijestima o ukrcaju.

Na Instagramu ste objavili zanimljive obiteljske fotografije koje govore više od tisuću riječi. Koliko vam zapravo znače te fotografije? Uokvirite li neku od njih?

Fotografije mi znače mnogo. Mislim da one u životu zaista stvaraju uspomene. Kada Bloom malo odraste, neće se svega sjećati pa će moći pogledati naše fotografije. One imaju iznimnu vrijednost. Ne mogu reći da sve fotografije uokvirim, ali jako pazim na to da sve ostane pohranjeno i da se ne izbriše. Fotografije su dio nas i našeg života. Nekada su se fotografije razvijale i mogli smo ih listati u albumu pa je bila veća fora nego što je to danas. Imamo najmanje obiteljskih fotografija zato što uvijek snimamo jedni druge, ali upravo su one najvrednije i najslađe.

Sinčiću ste odjenuli zanimljivu kanduru kakvu nose Arapi i snimili zaista lijepe fotografije. Kako se osjećate kada ga gledate tako nasmijanog i sretnog?

Bloom je apsolutni hit zato što ima karizmu i susretljivo lice pa mu ljudi često prilaze i smješkaju se. Ljude koje smo ondje upoznali, oni koji žive u Dubaiju, u znak prijateljskih odnosa i kako bismo se vratili poklonili su nam kanduru za njega. Moram priznati da mi je bilo jasno zašto je bio toliko sretan kada ju je odjenuo. Vrlo je udobna, a on je ispod toga nosio samo pelenu. Nema razloga zašto ne bi bio presretan. Svima je bilo drago kada su ga vidjeli tako odjevenog, a oni kažu da im je velika čast kada turisti odjenu njihovu odjeću jer se tako pokazuje poštovanje prema njihovoj zemlji i običajima.

Pa dobro, recite nam tko ima više garderobe, vi ili Bloom? Koliko puta u danu mu mijenjate odjevne kombinacije?

Ne bih rekla da on ima previše odjeće, rekla bih da ima dovoljno. Ako pak pitate mog supruga, on bi rekao da je to stvarno previše. Mislim da svaka mama kada ide u kupnju prvo kupuje djetetu pa sebi. Mene toliko vesele te sitne gluposti za njega. Mislim da se razumijemo, naručim njemu nešto i online, ne mogu si pomoći. No stvari koje mu kupujem nisu pretjerano ni skupe ni nedostižne, zapravo ništa drukčije od ostalih mama i njihove djece. Silno me veseli kada mu kupim novu košulju ili hlače. Na kraju, zaista ima puno odjeće pa smo dosta toga i poklanjali. Evo, sada ste me i podsjetili da nekoliko mjeseci nismo poklanjali, a jedan kutak nam je trenutačno pun odjeće koju više ne nosi. Vrijeme je za jedno darivanje. Eto, sigurna sam da bismo bili pred bankrotom da imamo kćer jer ono što se može kupiti djevojčicama, to nema nigdje. Za dječake je ipak ima manji izbor odjeće pa smo u jednu ruku ipak profitirali. Blooma nikada ne odijevam u šarenu odjeću, uvijek izgleda kao mali gospodin i znam da sada gospodarim jer nema svoj ukus i ne može mi reći ‘ne’. Nadam se da neće nositi ništa šareno, željela bih da uvijek ostane u mokasinkama i košulji. Baš kao i njegov tata.

Žene često imaju problem s muškarcima kada ih fotografiraju jer ne ispadnu onako kako bi željele. Jeste li vi Nenada uvježbali  da vas dobro fotografira na putovanjima?

Moram priznati da je Nenad jako brzo znao što želim od fotografije, a već na prvom putovanju shvatio je da sam neumorna dok ne dobijem što želim. S obzirom na to da imam profil na Instagramu, platformu na kojoj me prati puno ljudi, a to je ujedno i moja poslovna platforma, te fotografije ipak trebaju biti malo bolje. Volim dobar kut fotografije, da se vidi ambijent, a jako je važna i rasvjeta. Rijetko kad ispadne dobro iz prve. Suprugu sam na prvom putovanju pokazala kako treba fotografirati i on je to odmah shvatio. Od tada me uvijek on fotografira na putovanjima. Tako da kada me netko drugi želi fotografirati, kažem ne, moj suprug će. Valjda Nenad ima talent za fotografiju, ali to nije ni znao dok me nije upoznao.

Smeta li vam ponekad zainteresiranost javnosti za vašeg sina?

Kao javna osoba navikla sam na interes javnosti. Nekada me neke stvari začude, ali u većini slučajeva mi je sve više-manje normalno. Interes za supruga, dijete i još štošta. Ljudima sam otvorila vrata, pustila ih u svoj dom, a meni je potpuno jasno da im je to zanimljivo. Ne mislim da trebam nekome biti zanimljiva, ali kada je u pitanju poznata osoba, onda je život pod povećalom javnosti. Bloom je dobio status poznate bebe, a ne mogu reći da me to čudi jer je od prvog dana u medijima i na mojim fotografijama. No možda nisam baš očekivala da će me ljudi gdje god dođemo pitati gdje je Bloom. Više me i ne pitaju kako sam ja. Je li takva situacija i kod drugih mama, to stvarno ne znam. Možda sam se više šokirala što mi ljudi prilaze i govore da me prate na Instagramu zbog sina ili kada kažu da su njegovi obožavatelji. To nikako nisam očekivala... Na kraju, drago mi je što se on sviđa ljudima jer očito ima karizmu i širi pozitivnu energiju zato što je veseljak. Voljela bih da kao osoba takav i ostane, a to je ono što i ja imam. Voljela bih to naposljetku prenijeti na njega.

Vidio sam da ste se Ella Dvornik-Pearce i vi našalili na Instagramu kako biste trebali spojiti Blooma i njezinu mlađu kćer Lumi. Jeste ih upoznali?

Nikada nisam upoznala Ellinu djecu niti je ona upoznala Blooma. Naime, nas se dvije krećemo u različitim krugovima, a oni sada žive u Istri... Naravno da bi to bilo simpatično. Vidim da je njezina mlađa kći Lumi mirnija i mislim da bi za Blooma bila taman. Ella i ja smo se davno prije našalile na taj hashtag #BloomiLumi, a to zajedno čini Bloomi. Njih dvoje bi očito bili kao Bennifer pa bi imali svoj hashtag. Tko zna što će se sve dogoditi, a ako je Bloom na oca, voljet će starije. A djeci trebamo dati šansu da se i upoznaju... Svakako bih bila sretna da Bloomova djevojka bude iz normalne, fine obitelji pa da se svi zajedno lijepo družimo. Sve ćemo još vidjeti...

Je li vam drago što imate muško dijete?

Ovo je trik pitanje, a i teško. Kada sam upoznala Nenada, uvijek sam mislila i govorila da želim imati sina, a Nenad je govorio da želi kćer. Počela sam razmišljati u njegovu smjeru te govoriti da i ja želim kćer. Mislila sam kako bi bilo cool da može navlačiti moje štikle, tilove, šljokice, na kraju - što ću uopće s tim svojim haljinama... Uz njega sam se navukla na ideju da imam kćer, a kada sam doznala da čekam sina, moram priznati da sam se sledila od pomisli da ćemo u kući imati bagere, kamione, pištolje te da neće biti šljokica, štikli, da se nećemo češljati, praviti frizure i sve ostalo što ide uz curice. Trebalo mi je jedno tri dana da prihvatim informaciju da ću dobiti sina. Onog trenutka kada mi je ta informacija sjela, zaljubila sam se. Samo sam gledala mame sa sinovima, guglala razne tekstove i onda više nisam mogla dočekati da ga primim u naručje. Tu ljubav sa sinom ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Zato sam i rekla da je ovo trik pitanje jer da ste ga postavili u obliku da sam dobila kćer, vjerojatno bih vam odgovorila isto ovo samo u kontra smjeru. Sada uopće ne mogu zamisliti da nemam sina.

Priželjkujete li barem još jedno dijete?

Apsolutno ne. Ne priželjkujem i ne radimo na tome. Suprug i ja smo završili s reprodukcijom djece.

Što mislite kakva ćete vi biti svekrva?

Dakle, ovo vaše pitanje me sada potaknulo da vas pitam jeste vi ludi? Imate li kalendar? Meni to uopće ne pada na pamet. Pa ja sam Blooma dobila u 41. godini. Ne razmišljam o tome, kakva svekrva? Što, on bi se trebao ženiti sa 15 godina? Plaši me sama pomisao na to da bi on jednog dana imao curu zato što želim ostati ‘the only one’... Ne mogu zamisliti ni to da će on jednog dana izlaziti. On je još beba.

Prošlog tjedna predstavili ste igračku Seku Sveznalicu kojoj ste posudili glas. S kakvim ste se vi igračkama igrali kao dijete?

Kada se prisjetim svog djetinjstva, kao djevojčica igrala sam se s klasičnim društvenim mrežama poput ‘Čovječe ne ljuti se’, gumi gumi, igrama koje nisu bile digitalne. Kao svaka djevojčica imala sam milijun lutkica, barbika... Znam da smo se svi kao djeca uvijek igrali vani, nismo bili u kući kao današnja djeca. Tek su kasnije počele igra kao što su Nintendo ili Tetris, a to mi je tata kupio.

Kako doživljavate igračke kojima se danas djeca igraju? Mislite li da su prije one bile kvalitetnije?

Ne mislim da su tada igračke bile kvalitetnije, trebamo biti realni. Dogodio se velik napredak kada je riječ o gadgetima općenito. Uz današnje igračke djeca imaju i učiteljicu, mamu, tatu, sve te igračke pričalice uče djecu pa su edukativne, baš kao što je i Seka Sveznalica. Moj se Bloom igra edukativnim igračkama i mozgalicama. Ne kupujem mu igračke koje ne mogu potaknuti njegov razvoj. Danas su igračke kao mala pomoć roditeljima.

Planirate li Blooma uskoro upisati u vrtić? Tko vam inače pomaže s njim?

Bloom još ne ide u vrtić zato što ima tek godinu i pol dana, a za godinu dana ga planiramo upisati u vrtić. Suprug i ja smo mu najbolji vrtić na svijetu. Doduše, Bloom je krenuo na engleski jezik s godinu i pet mjeseci i to je jako fora. Vidjet ćemo što će od toga na kraju ispasti.

Je li proširio svoj rječnik? Zna li još nešto reći osim tata?

Melje puno, a kad kažem ‘melje’, mislim da stvarno svašta priča. Mi ga razumijemo. Riječ tata govori već od prvog dana i to ne mogu uopće vjerovati. Mama je rekao više puta, ali i dalje to baš ne doživljava. Komunicira rukama, pokazuje nam što želi, a nekada riječi nisu ni potrebne. Prve riječi su mu bile ajde, disi, tata, uglavnom stalno proširuje rječnik. Dosta toga zna ponoviti za nama, ne u smislu lijepo, nego intonativno točno. Što mi kažemo, on to lijepo otpjeva. A kako dobro kaže ne, to nikad nisam čula. Kada ga nešto upitate, on baš fino odgovori ne. Mislim, drago mi je jer dijete ima svoj stav, ali zašto nekad ne kaže da?

Vi ste majka, supruga, pjevačica, poslovna žena... Imate li kućnu pomoćnicu kako biste sve stigli odraditi?

Imamo gospođu koja nam pomaže, a da budem iskrena, oduvijek imam nekoga tko mi pomaže. Nikada nisam bila domaćica i nikada me to nije zanimalo. Iz dna duše mrzim kućanske poslove i uvijek sam molila Boga da mogu dovoljno zaraditi kako bih platila nekog da mi pegla i čisti. Otkad znam za sebe to nisam voljela, a ni dobro radila. Jedino sam u vrijeme korone, kada mi je bilo dosadno, i to radila, a muž mi je rekao da sam to radila dosta ofrlje. Kuhati ne znam, a volim najviše na svijetu jesti, ali i da mi je uvijek sve čisto. Gospođa koja nam dolazi puno nam pomaže jer uz moj i suprugov tempo, dijete i sve ostalo jednostavno ne bismo sve to stizali.

Prvi put nastupit ćete u Areni Zagreb u sklopu Happy Festa 9. prosinca. Rame uz rame pjevat ćete s najpoznatijim domaćim zabavljačima. Kako se osjećate uoči nastupa?

Nastup u Areni Zagreb iznimno me veseli. Imam sreću što pjevam svaki vikend, često pjevam na trgovima i u šatorima u kojima bude puno ljudi. Govorim o tisućama ljudi i uvijek me uzbuđuje ta masa. Ne mogu vam opisati koliko volim izići na binu pred toliko ljudi, a da trebam izići pred deset ljudi, vjerojatno ne bih ni izišla. Kao da ‘podemonim’ kada vidim toliku masu. Kada samo zamislim izlazak u Areni na binu, a očekujem da će biti puna, već sam od sreće napravila tri salta dok vam ovo pričam... Jako se veselim, mislim da je to super priča. Šest zabavnjaka, a ja sam jedina žena. Sada počinje agresivno razdoblje za mene što se tiče priprema jer ne želim samo izići na binu, nego želim da to bude zaista posebno. Svatko od nas bit će otprilike sat vremena na stageu, a moj tim i ja želimo napraviti pravi spektakl. Ne bih otkrivala detalje, ali definitivno bih preporučila: ako tada idete u Arenu, dođite na moj dio nastupa jer će stvarno biti drukčije. Jako sam zahvalna svom pokrovitelju Swedish Collagenu, čije sam zaštitno lice, što će mi omogućiti realizaciju tog scenskog spektakla. Bit će ‘showtastično’! Ovo je moja prva Arena i jednog se dana želim tome diviti!

Kako to da dosad niste nastupali u Areni s obzirom na to da ste jedna o najpoznatijih pjevačica s toliko utakmica u nogama?

Moram priznati da me takva ideja nikada nije privlačila zato što imam puno nastupa i koncerata. Imam sreću što radim kao pjevačica i zabavljačica te u tom koncertnom repertoaru uz svoje pjesme pjevam i tuđe. Sve zajedno daje pravu energetsku bombu. Kada se nastupa u Areni, onda se ne pjevaju tuđe pjesme. Naravno da možete pozvati nekog da vam bude gost, ali takva se koncertna priča temelji na vlastitom repertoaru. Takav koncert traje dva sata i ne mislim da bih mogla izvući toliki broj svojih pjesama, a da su bili hitovi kojih bi se sjećala i pjevala sadašnja djeca. Imam dugu karijeru, ali neke pjesme ti klinci koji bi došli na koncert ne znaju. Imam osjećaj da bih im ponudila splet pjesama koji oni nisu čuli te da atmosfera ne bi bila na vrhuncu. Da, znam da je glupo jer i ostali pjevaju svoje stare pjesme. No ipak volim da svi sve pjevaju i da znaju cijeli opus. Nikada se nisam mučila mišlju da napunim Arenu jer su moji koncerti rasprodani godinu i pol dana unaprijed. Takav mi stres u životu definitivno ne treba.

Hoće li i Bloom i suprug ići s vama i biti vam podrška na tom velikom koncertu u Areni?

Bloom me još nikada nije vidio na pozornici i mislim da bi se zbunio zašto je mama gore. Ne znam kako bi on reagirao i mislim da ću ga trebati povesti na neki poslijepodnevni nastup. S druge strane, to je kasno vrijeme za njega, on tada ide spavati. Suprug će svakako doći, a Bloom će to jednog dana gledati na videu.