Malo je pjevačica koje su na svijet glazbe ostavile toliki trag kao što je to slučaj s francuskom šansonijerkom Edith Piaf.
Iako je s njezinom smrću praktički započelo rapidno umiranje francuske šansone, još se pamte hitovi ove žene tragične životne priče koja i dalje fascinira javnost.
Ova pjevačica legendarne karijere, ali i privatnog života ispunjenog tragedijama i osobnim neuspjesima na ljubavnom polju, rođena je u prosincu 1915. godine u Belvilleu, u radničkoj četvrti Pariza, a pronađena je kao beba na stepenicama jedne zgrade – te se zapravo dugo nije znalo tko je joj majka. Na kraju se ispostavilo da ju je rodila Anita Mayer, prostitutka koju je muž napustio jer je otišao u Prvi svjetski rat, a ona je zarađivala za hranu prodajom seksa.
Kako nije znala gdje će s djetetom koje je dobila iz jedne od svojih jednonoćnih 'romansi', ostavila ju je svojoj majci, Edithinoj baki. Tako joj je starica nadjenula ime u znak sjećanja na jednu britansku medicinsku sestru iz Prvog svjetskog rata po imenu Edith Cavell koja je riskirala svoj život za dobrobit francuskih vojnika. Nakon što je francuske vojnike spasila od Nijemaca, Edith Cavell se suočila sa smrtnom kaznom.
No, Edithina baka nije dobro pazila na svoju unučicu, pa je na kraju Edith predana na skrb prostitutkama u Normandiji. U to je dobila bilo uobičajeno nezakonito rođenu djecu predavati na skrb takozvanim ‘posrnulim’ ženama. Te su žene iz bordela tako postale Edithina obitelj te su je odgojile na svoj, za to vrijeme, poprilično slobodnjački način.
Zbog loših uvjeta življenja Edith je oboljela od djelomičnog slijepila te je dugo imala goleme problem s vidom. Iako joj liječnici nisu pomogli, na kraju je Edith otišla na hodočašće te je u svetištu magično progledala – te je počela normalno vidjeti svijet oko sebe. Nakon toga su Edith upisali u školu, no ona se u okruženju strogih profesora nije snašla te je neprestano bježala na ulicu.
Ubrzo je u tinejdžerskoj dobi odlučila odseliti u centar Pariza i sama se snalaziti kako zna i umije. S obzirom na to da je odrastala u bordelu, bila je rano odrasla te nije imala nikakve iluzije o tome kako u životu prolaze žene bez imetka i ugledne obitelji. Počela je zarađivati pjevanjem po pariškim kavanama, a njezin je glas oduševljavao svakoga tko bi ga čuo. Iako nikada nije u potpunosti naučila pisati i čitati, to je bilo nevažno – znala je pjevati tako da rasplače baš svakoga.
Ubrzo je od ulica i običnih birtija pronašla put do većih pozornica Pariza te se ulicama tog grada prenio glas o njoj kao o ‘raspjevanom vrapčiću’. Ipak, dogodila joj se nezgoda kada je imala 17 godina – saznala je da je trudna. Rodila je djevojčicu zvanu Marcelle no napustila je njezinog oca, a dijete je preminulo dvije godine nakon rođenja. Nikada više nije imala djece i uvijek je govorila da nikada ne želi biti majka.
Nakon poroda je našla posao u lezbijskom klubu ‘Lulu’s’, a tamo je bila vrlo sretna. Voljela je buntovnike, snažne žene i odmetnike.
Ubrzo je upoznala i svog prvog menadžera, koji ju je naučio kako zanimljivo scenski nastupati i kako iskoristiti mimiku na sceni u svoju korist. Poslije je Piaf upoznala Raymonda Assoa, čovjeka koji je učinio da postane slavna.
Legendarni zabavljač Jean Cocteau joj je ponudio da igra u predstavi ‘Ravnodušni zgodni čovjek’, a već 1941 g. snimljen je film u kojem je ona igrala glavnu ulogu. Od tada nadalje za pjevačicu nije bilo zaustavljanja – pokorila je i francusku scenu, ali postala slavna i diljem svijeta. Njezine su emotivne šansone oduševljavale svakoga tko bi ih čuo, a Edith je nizala hit za hitom. U rekordnom je roku zgrnula golemo bogatstvo te je postala jedna od najtraženijih izvođačica sa Starog kontinenta.
No, iako su joj na poslovnom planu cvale ruže – na privatnom planu situacija nije mogla biti gora. Naime, Edith je 1940-ih bila smrtno zaljubljena u već oženjenog boksača Marcela Cerdana, a iako je njihova ljubav bila stvarna, on je tragično preminuo u avionskoj nesreći te ostavio Edith slomljena srca. Cerdan je u trenutku pada aviona putovao Edith u New York, a vijest o njihovoj aferi pročula se u medijima što je dodatno otežalo suočavanje s njegovom smrću pjevačici.
No ni njezino tugovanje nije moglo trajati predugo, vratila se svojoj karijeri. Poslije su joj se dogodile dvije teške prometne nesreće zbog kojih je do kraja života imala problema s pokretljivošću. Uz sve to, Edith se propila te je počela konzumirati tablete protiv bolova, postala je ovisnica koja se do kraja života nije odrekla svojih poroka. Liječnici su je neprestano upozoravali da mora prestati pjevati i ići na turneje, a ona je samo svima odgovarala legendarnim riječima – ‘to je najljepši način da izvršim samoubojstvo’.
1952. se na kraju udala za Jacquesa Pillsa, svog prvog supruga, no brak je potrajao samo do 1957. 1962. se pak udala za 20 godina mlađeg Théa Sarapa. On je ostao uz nju sve do njezine smrti 1963. Na kraju je pjevačica preminula zbog posljedica slabog zdravlja i alkoholizma. Bolovala je od teškog oblika artritisa, čireva na želucu te je bila jedva pokretna.
Pred smrt par mjeseci nije bila pri svijesti, a onda je preminula u svom naslonjaču zbog zatajenja jetre jednog popodneva.
