Preminuo je legendarni glazbenik Massimo Savić, a tužnu i šokantnu vijest objavile su njegova supruga i kći na društvenim mrežama.
'Naš tata, suprug, ponos i ljubav, Massimo Savić, napustio nas je nakon kratke, ali herojske borbe. Iako je otišao s ovoga svijeta, u našim će dušama živjeti vječno; nasmijan, topao, snažan, pun ljubavi i satkan od umjetnosti. Zauvijek ćemo biti tvoje cure. Eni i Mirna', napisale su.
Neobična životna priča
Masimo Savić bio je jedan od najpopularnijih rock glazbenika u bivšoj Jugoslaviji, karijeru je započeo u grupi Dorian Gray, a imao je vrlo neobičnu životnu priču koju je svojedobno ispričao.
'Kad sam imao tri godine roditelji su mi se razveli. Osjeti se to kad dijete odrasta bez oca, iako se tata za svaki rođendan trudio da me se sjeti, pošalje mi poklon i na daljinu prenese pažnju ,dobio je leukemiju i nakon tri godine je preminuo. Dugo sam bio dijete sa samo jednim roditeljem. Prije par godina umrla mi je i majka. Nije lako kad ostaneš bez oca i bez majke. Nekako osjećaš da si sam na ovom svijetu', rekao je omiljeni glazbenik.
Odlazak iz Hrvatske pa povratak
Otkrio je i kako se od najranijih dana brinuo o sebi i majci.
'To američko serviranje priče kroz svoje filmove da će netko tko je imao loše djetinjstvo i svom djetetu dati loše djetinjstvo - ne pije vodu. Moje iskustvo pokazuje da je upravo suprotno. Čuvao sam svoju kćer od svega lošeg što mi se dogodilo i što sam napravio u mladosti. Vjerujem da je moj život uspješniji ako sam svojoj kćeri bolji otac i bolji pater familias, odnosno glava obitelji', piše Kurir.rs.
Nakon razvoda, majka je glazbenika odvela prvo u Napulj, a zatim kod svojih sestara u Australiju.
'Kad smo se vratili u Istru, nisam znao ni riječi našeg jezika. Zaboravio sam. U školi sam, kao i sa svim svojim prijateljima, govorio engleski, a kod kuće s mamom talijanski. Morao sam ponovno učiti hrvatski, iako i danas kad pjevam ljudi primjećuju da neke riječi i neka slova izgovaram na drugačiji način.'
Loše društvo
'Nakon povratka u Zadar upao sam u loše društvo. Nekoliko prijatelja je kralo piće i cigarete iz trgovine, a ja sam čuvao stražu. Nakon šest mjeseci mačak je došao na vrata, policija nas je htjela sve privesti, ali se za mene zauzeo socijalni radnik Branimir. Nakon razgovora sa svakim od nas pojedinačno, zaključio je da me vrijedi spasiti. Bio je u pravu. Od Branimira sam puno naučio i nas dvojica smo i dan danas prijatelji.
Bend Dorian Gray i album Sjaj u tami nastali su kada sam završavao srednju školu. Te osamdesete bile su najkreativnije godine ne samo u našoj već i u svjetskoj glazbi. Radio sam i s EKV-om cijeli album i družio sam se s pokojnim Čavketom iz Električnog orgazma i s Jurom Stublićem i grupom Film... Dobar način da naučiš nešto novo je razmijeniti svoja iskustva s ljudima iz različite pozadine. Bio sam napunjen energijom i poletio.
Jako sam teško prihvatila smrt tih dragih ljudi. U društvu EKV-a i tih boema zvali su me grof. Bio sam za glupiranje, bio sam i za eksperimentiranje s drogama, ali uvijek sam vodio računa o higijeni i diskreciji. Uvijek sam im govorio: “Nemojte izgledati kao krpa, očistite se, ne morate stalno pokazivati društvo i ono što radite, pokušajte to raditi nekako elegantnije”.
S podsmijehom su prihvatili moje riječi, ali se na kraju pokazalo da sam bio u pravu. Prošao sam slalom osamdesetih, a da nisam ostavio niti jedan komadić sebe na tim zastavama. Droge nisu bile moj životni izbor, s njima sam eksperimentirala jer su bile u modi, bile su in. Bilo je to prvi put.
Prvi put su se u Jugoslaviji pojavile i lake i teške droge i sve nam je to bilo nevjerojatno zanimljivo, a policija o tome nije znala apsolutno ništa. Bilo je novo i ne možete kriviti nekoga tko ga je želio isprobati, vidjeti o čemu se radi i saznati o čemu se radi. Danas je potpuno drugačija priča. Danas znamo što su droge i nema izgovora. To što sam uspio vratiti svoj život na pravi kolosijek nije moja velika pobjeda i veliki uspjeh, jer nisam ni imao veliku štetu.
Za druge, gdje je šteta već nastala, bilo je teško vratiti se na pravi put. Govorim o fizičkom oštećenju, kada bolest ovisnosti već uzima maha. Bilo mi je lako prestati, jer sam shvatio da mi je prioritet imati obitelj, biti otac, i to konzervativan otac.
Netko tko može poslati svoju kćer na fakultet.'
Upoznavanje supruge Eni
Massimo i Eni Kondić upoznali su se u kući aranžera Krešimira Klemenčića, koji je tad intenzivno radio s Josipom Lisac. Eni je za Josipu napravila pjesmu 'Boginja' i 'Jutro'. Eni je autorica i njegovih brojnih pjesama, a s njom u braku dobio je kćer Mirnu. Zanimljivo je da se Massimu činilo da je ona prestroga i prepametna za njega. Činilo mu se kao da je 'izvan njegove lige'.
Massimo je u jednom intervjuu ispričao kako je zaprosio autoricu pjesama. Dok je spavala, uzeo joj je mjeru za prsten, otišao u grad i kupio zaručnički prsten. Kad se vratio kući, kleknuo je pred nju i zamolio je da mu bude supruga. Massimo uvijek ima samo riječ hvale za suprugu te je svojevremeno rekao da je ona najinteligentnije biće i da je njegov heroj.
Kada su ga pitali koji je recept sretnog braka, Massimo im je jednostavno objasnio: 'Treba biti džentlmen, slijediti moralnost te da 'čovjek treba biti čovjek, a ne životinja'.
