Gianni Versace - nezaboravljeni modni genij i vizionar

Jedna od vodećih modnih kuća uvelike zaslužna za nastanak ere supermodela, koji su ‘90-ih godina prošlog stoljeća suvereno vladali modnim pistama zacijelo je Versace. Tvorac branda Gianni svakoj je od zvjezdanih manekenki plaćao tada rekordnih deset tisuća dolara za samo pola sata posla. - Prvi je shvatio važnost supermodela i slavnih osoba u prvim redovima, a modu je postavio na međunarodnu medijsku platformu. Uživao je u pozornosti medija, ali i upravljao njima, a svi su ostali krenuli njegovim stopama - za njega je rekla prijateljica Anna Wintour. Dizajner koji bi, da je živ, ovaj tjedan proslavio 64. rođendan, modna je zbivanja pretvorio u nezaobilazne javne događaje, a glumačke i pjevačke zvijezde u modele za njegove visokobudžetne reklamne kampanje koje su snimali tada cijenjeni fotografi poput Richarda Avedona, Brucea Webera, Herba Rittsa i Helmuta Newtona. Ma­donna, Jon Bon Jovi, Prince, Elton John i Patricia Arquette pozirali su kako bi pomogli prodaju kolekcije skrivene pod zaštitnim znakom kuće - Meduzom. Taj je lik iz grčke mitologije od 1978. nezaobilazan na svim njihovim modelima. - Meduza simbolizira ljepotu i fatalni šarm grčkih klasika - u umjetnosti, kao i u filozofiji. Ona je sinteza ljepote i jednostavnosti, koja doslovno paralizira i hipnotizira - objasnio je jednom prilikom. Versace je često inspiraciju za modele crpio šećući grčkim i rimskim ruševina u blizini svog doma. Rođen je 2. prosinca 1946. u industrijskom gradiću Reggio Calabria na jugu Italije. Od malih je nogu bio vrlo neobičan. Dane je često provodio u majčinu butiku. Budući da su je uvijek smatrali nižom klasom, krojačica Francesca odlučila se dokazati samoj sebi. S ono malo novca koje je obitelj imala otvorila je atelje. Posao je cvjetao i uskoro je bila ponosna vlasnica nekoliko butika diljem Italije. Maleni modni genij sjedio bi u trgovini i gledao je kako šije odjeću. Di­vio se elegantnim damama koje su dolazile u butik. Još je tada znao da želi postati dizajner. Unatoč tomu, majka i sin nisu imali skladan odnos. Francesca nije obraćala pozornost na najmlađeg sina. Više je pažnje posvećivala starijem Santosu i kćerima Donatelli i Tini, koja je s dvanaest godina umrla od tetanusa. - Možda je to smisao mog života i rada - pridobiti njezinu pozornost - jednom je rekao Gianni. S druge, pak, strane, o ocu nije pričao godinama. Neki kažu da se sramio njegova skromnog podrijetla. Antonio, trgovac ugljenom, imao je malo utjecaja na odgoj djece. Poslije je otvorio trgovinu električnim aparatima i dane provodio čitajući poeziju, a hlače je u obitelji uglavnom nosila majka. Gianni je već sa 18 godina počeo raditi u njezinu butiku, gdje se prodavala i njegova prva kolekcija, koju je sa 22 godine dizajnirao za jednog lokalnog proizvođača odjeće. Iako je volio modu, umjetnost i glazbu, upisao je studij arhitekture, no time se nikada nije bavio. Kad se pročuo glas o talentiranom dizaj­neru, 1972. odlazi u Mila­no, gdje stvara kolekcije za nekoliko modnih industrijalista. Salvatore Chiodini i Ezio Nicosia iz kuće Florentine Flowers zamolili su ga da im napravi kolekciju. Oduševljeni viđenim, nagradili su ga honorarom od četiri milijuna lira. - Sjećam se da sam ga sreo na reviji u Firenci. Dizajnirao je za neku kuću Florentine Flowers. To sada nikada ne bi priznao. Bio je jako sramežljiv i drag. Nije znao crtati. Ne zna ni sada. Sve bi zakačio na lutku i radio s materijalima na neo­bičan način. Bilo je to jako ženstveno, šarmantno, jako komercijalno. Kupio sam cijelu kolekciju - otkrio je tada Roberto Devorik, vlasnik luksuznih londonskih butika. Samo dvije godine nakon dolaska u ovu modnu prijestolnicu predstavio je vlastitu kolekciju. Kožnu, na iznenađenje svih, i time postao jedan od prvih dizajnera koji je kožu uklopio u svoje kreacije. Još nije radio pod vlastitim imenom, no i to se ubrzo promijenilo. Nakon što je diplomirao poslovnu administraciju, Santo 1976. dolazi za bratom u Milano, gdje zajedno rade na nastan­ku carstva Versace, a godinu poslije pridružila im se i sestra Donatella. Svoju prvu kolekciju predstavio je u ožujku 1978. i oduševio prisutne. Tre­nutačni ga je uspjeh uvjerio da je na pravom putu. Odlučio je i dalje stvarati svoj imperij i bio je jedan od rijetkih koji su nadzirali cijeli proces - od dizajniranja do prodaje. Često je isticao kako sve to ne bi bilo moguće bez potpore obitelji. - Možeš im vjerovati. Mo­žemo se svađati u 18.00, a potom u 20.00 večerati - rekao je jednom prilikom. Ni Donatella nikada nije krila tu veliku povezanost s bratom. - Gianni me oduvijek tretirao kao odraslu osobu, a ne kao dijete. Voljela sam to. Na­pravio mi je crnu kožnu mini-suknju i jarkožuti top. Imala sam kožne čizme i plavu dugu kosu. Bila sam tako mlada. Lagali smo o mojim godinama i svima smo govorili da sam starija. Majka ga je željela ubiti - sa sjetom u očima prisjetila se vlasnica modnog imperija. No dok je izvana bio nježan i pristupačan, mnogi ističu da je privatno bio pravi tiranin i diktator. Kad je jedna od vodećih modnih novinarki napisala blagu kritiku njegove posljednje kolekcije, zabranio joj je da pogleda iduću reviju. - Vladaju prema principu terora. Jako je čudan odnos između njih troje. Zapravo, postoje tri carstva, iako je Gianni veliki šef. Ima najveći broj dionica. Među njima neprestano vladaju sukobi, posebno među braćom. Santo je zadužen za poslovni dio, no Gianni ne može odoljeti da u sve ne gura nos. Gianni ne poštuje brata, ali se osjeća prisiljenim držati ga ondje jer je taj položaj bolje prepustiti nekome iz obitelji nego potpunom strancu - rekla je bivša zaposlenica tvrtke. No odnos Giannija i Dona­telle potpuno je drukčiji. - Moja savršena žena - majka, rock zvijezda, marljiva radnica - govorio je. Unatoč privatnim nesuglasicama, posao je cvjetao, pa je 1982. osvojio nagradu L’Oc­chio d’Oro za najboljeg dizajnera. Prestižno Zlatno oko donijela mu je kolekcija jesen/zima 1982./1983., kada je prvi put predstavio poznate metalne odjevne predmete na kojima je radio s njemačkim inženjerima. Iste je godine počeo suradnju i s milanskom Scalom za čije je predstave radio kostime. U tvrtku ubrzo stiže još jedan član obitelji. Donatella se 1985. udala za njujorškog modela Paula Becka, za kojeg se nerijetko pričalo da je bivši Versaceov ljubavnik. - Nikada nisam nijekao da sam njegov dobar prijatelj, ali i nikada nije bilo ništa više između nas - tada je otkrio. Gianni je uvijek otvoreno govorio o svojoj seksualnoj orijentaciji. Od 1982. postelju je dijelio s modelom Antonijem D’Amicom. Upoznao ih je zajednički prijatelj na premijeri baleta ‘Josephs Legende’ koji je igrao u Scali. - Smatrao sam ga zanimljivim muškarcem, ali nisam se zanimao za njega kao za osobu, nego za njegov rad. Među nama nije zaiskrilo. Bili smo prijatelji i s vremenom smo postajali sve bliži. Jednog me dana pozvao na večeru. Rekao je da ga privlačim i da me želi bolje upoznati - otkrio je njegov 12 godina mlađi partner. Život s Giannijem nije bio lak. Ne­prestano je radio, pa čak i kada su mu 1996. dijagnosticirali rijedak oblik raka unutarnjeg uha - nije usporio. Volio je život, posebno svoj. - Njegova poznata rečenica bila je: “Ako umrem, želim se vratiti natrag kao supergay!” A ja sam mu odvratio: “Gianni, ne možeš biti više gay nego što već jesi” - povjerio je njegov blizak prijatelj Elton John. Premda je prijateljevao s brojnim zvijezdama i vodio zavidan društveni život, Gian­ni je najviše uživao u tišini svoga doma okružen samo ljudima koje voli. - Razgovarali smo o obitelji. To mu je bilo važno. Bio je najtopliji, najbrižniji i najosjetljiviji čovjek - rekao je Jon Bon Jovi. A da je njegova istinska sreća počivala u nećacima Francesci i Antoniju, djeci njegova brata, te Allegri i Danielu, nasljednicima njegove sestre, znala je i hladna Anna Wintour. - Najsretniji je bio kada je bio s djecom. Tada čak nije ni razmišljao o idućoj kolekciji. Za njih je gradio ovo carstvo, i to mu je značilo sve na svijetu - priznala je. No sretan je bio i uz svog dugogodišnjeg partnera. - Često smo se odmarali u vrtu i govorili koliko se volimo. To su bila divna vremena - povjerio je Antonio koji se ubrzo suočio s bolnim gubitkom. Kad se Gianni u ljeto 1997. vraćao s jutarnje šetnje, ubijen je na stubama svog doma u Mia­miju. Pomahnitali serijski ubojica Andrew Cu­nanan u kratkom je razdoblju ubio petero ljudi, uključujući i slavnog dizajnera. Nagađa se da je osnovni motiv bio bijes zbog pretpostavke da je HIV pozitivan. No nalazi nakon obdukcije pokazali su da je bio u zabludi. Poslovni imperij preuzeli su brat i sestra, a pola svoga carstva Gian­ni je ostavio nećakinji Allegri. Iako je njegov ljubavnik Antonio još neko vrijeme ostao u tvrtki, loši odnosi s Donatellom nagnali su ga da sreću potraži negdje drugdje. Velikodušni dizajner oporukom mu je ostavio 30 tisuća dolara mjesečno, i to do kraja njegova života.