U umornom čovjeku duge sijede kose i brade rijetko tko bi danas prepoznao nekad najljepšeg dječaka na svijetu, no njegova teška životna priča nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Bjorn Andersen je svjetsku slavu stekao sa samo 15 godina, no ona mu nije donijela sreću. Sve je počelo kad je 1970-ih Luchino Visconti, poznati filmski redatelj, planirao snimiti dramu 'Smrt u Veneciji' tražio je mladića savršene ljepote koji će utjeloviti dječaka Tadizija.
Potraga ga je odvela do Bjorna koji je svojim anđeoskim izgledom očarao baš sve, a film je postigao ogroman uspjeh. Mediji su mu brzo počeli tepati da je ‘najljepši dječak na svijetu’. Filmski povjesničar Lawrence J. Quirk je ustvrdio da bi neki kadrovi s Adresenom ‘mogli biti obješeni na zidovima Louvrea ili Vatikana’.
Oduševljenje Bjornovim izgledom podijelili su i kritičari, pa su njegov izgled usporedili čak i s Michelangelovim Davidom. Svjetska slava nakon ovakvih hvalospjeva bila je neizbježna, ali se ubrzo pretvorila u noćnu moru koja je Andresena pratila cijeli život.
Bjorn nema lijepe uspomene na dane najveće slave i smatra da bi mu život bio puno bolji da Viscontija nikada nije ni upoznao, za koga kaže da je 'kulturni grabežljivac' koji je njegovu naivnost i mladost iskoristio da ga objektivizira i unovči.
‘Kad sad pogledam film, vidim kako me taj ku***n sin seksualizirao’, rekao je jednom prilikom.
Ispričao je da je i na samoj audiciji uvjet koji je postavio Visconti bio taj da se Adresen skine.
Kad je film bio objavljen, počele su kružiti glasine da je Andresen gay, budući da je uloga zahtijevala da izmjenjuje romantične poglede s glavnim likom i da se ljubi i dodiruje s drugim tinejdžerom, što je on porekao. Nakon premijere filma Visconti ga je navodno natjerao da s njim ode u gay klub, a on je iskustvo opisao kao ‘pakao’.
O njemu je snimljen i dokumentarac pod nazivom ‘Najljepši dječak na svijetu’, a u njemu Andresen kaže da je bio premlad da bi se pretvorio u seksualni objekt. Visconti ga je vodio u brojne noćne klubove, a postao je trofej za bogate i moćne Parižane koji su ga obasipali draguljima samo kako bi s njim mogli prošetati i paradirati gradom.
Po povratku u Europu pokušao je izgraditi drugačiji tip glumačke karijere i riješiti se nadimka 'najljepši dječak na svijetu'. No, to se pokazalo neuspješnim. Nije se bilo moguće riješiti ugleda koji ga je pratio, a preživio je isključivo zahvaljujući tome što su se imućni Parižani nastavili boriti za priliku da ga izvedu na večeru i pokažu se u njegovom društvu. Iako za sebe kaže da je isključivo heteroseksualac, nije imao sreće ni sa ženama, opet zbog svoje ljepote. 'Navikao sam da me nitko ne odbija i nikad nisam naučio zavoditi.'
Andresen kaže da je godine proveo u alkoholizmu i depresiji, te da mu ni danas, sa 66 godina, nije dobro. Živi sam u neimaštini i siromaštvu, sklon je porocima te prekomjerno puši, stalno prekida veze i miri se s djevojkom te je uvijek u problemima sa stanodavcem.
Nakon obiteljske tragedije, kad je izgubio devetomjesečnog sina Elvina, život mu se pretvorio u pakao. Andresen je ležao u krevetu pored njega, onesvijestio se nakon noćnog izlaska i pića, dok je njegova supruga vodila njihovu kćer u vrtić. Beba je umrla zbog sindroma iznenadne smrti, ali Andresen se ne može riješiti krivnje te ga je sinova smrt iznimno pogodila i ostavila dubok trag.
'Dijagnoza liječnika je taj sindrom. Moja dijagnoza je nedostatak ljubavi.'
Andresenova glumačka karijera pokazala se toliko neuspješnom da ju je nekoliko puta i prekidao i radio kao profesor glazbe.
Nestao je iz vidokruga javnosti pa su mnogi mislili da je umro dok se ponovno nije pojavio 2003., kad je njegova fotografija korištena za ilustraciju naslovnice 'The Beautiful Boy', ode i priznanja Jermainea Greera ljepoti mladih dječaka. Za to, kaže Andresen, nikada nije dao dopuštenje, a to je opet potaknulo stare priče o njemu, koje su ga dodatno potresle.
Više fotografija Bjorna Andersena iz mladosti, ali i kako izgleda danas pogledajte u galeriji u nastavku:
