POSLJEDNJI DANI BOGA ROCKA: Pronađen je mrtav sa samo 27 godina, tijelo su mu danima krili, a smrt mu obavija misterija

James Jim Morrison bio je frontmen grupe 'The Doors' i jedan od najkarizmatičnijih pjevača rock scene ikada. No, njegov blistavi put do sve većeg uspjeha prekinut je njegovom preranom smrću u 27. godiniprije više od pola stoljeća. Okolnosti njegove smrti i tajnog pokopa pratila je misterija koja ga okružuje do današnjeg dana.

Tijelo je konačno položeno iduće srijede u neoznačeni grob na pariškom groblju Père Lachaise, smještenom u Kutku pjesnika u blizini Molierea, dramatičara iz 17. stoljeća. Bilo je prisutno samo nekoliko ožalošćenih. Tek dan nakon sprovoda objavljena je vijest o Morrisonovoj smrti, au javnosti su se pojavila brojna pitanja. Je li bila policijska istraga? Zašto nije bilo obdukcije? Tko je bio liječnik koji je pregledavao? (Courson se, prema nekim izvješćima, nije mogla sjetiti imena liječnika, a njegov potpis na smrtovnici bio je nečitak). Zašto Morrisonovim roditeljima nije rečeno? (Vlasti su očito bile obaviještene da on nema užu obitelj, što je otvorilo put za brzi pokop bez pitanja.)

Teorije zavjere o uzroku smrti

U gotovo pola stoljeća od njegove smrti, takva pitanja ostaju, potičući lepezu teorija zavjere, od onih koje sugeriraju da je pjevač The Doorsa bio meta CIA-ine operacije ubojstva heroja kontrakulture do drugih koje sugeriraju da je bio žrtva čarobnog rituala ili da je jednostavno lažirao svoju smrt. Istina je da se stvarnost njegove tužne, usamljene smrti u Parizu može otkriti u četiri mjeseca koja su joj prethodila.

Kobno putovanje u Pariz

Kreativno potrošeni Morrison se u glavni grad Francuske stigao početkom ožujka 1971. Bio je neprepoznatljiv, udebljao se i pustio neuglednu bradu. Ništa nije ostalo od gipkog tijela, isklesanog 'kralja guštera' koji je postao popularna ikona. Borio se s alkoholizmom, koji je učinkovito uništio kreativne napore The Doorsa kako su se 1960-e bližile kraju, a nad glavom mu je visila i šestomjesečna zatvorska kazna. Njegova žalba bila je u tijeku nakon iscrpljujućeg, 40-dnevnog suđenja u jesen 1970. godine, zbog optužbi da se skinuo gol na pozornici tijekom nastupa u Miamiju.

Dok su suđenja ubrzo uslijedila neobično uspješna snimanja za šesti album Doorsa, Morrisonovi nastupi uživo bili su užasni. Njegov nastup u New Orleansu u prosincu – što će se ispostaviti kao posljednji nastup The Doorsa – pokazao je Morrisona pijanog i izgubljenog. Sva motivacija je nestala, a unatoč želji da nastavi svoju ulogu pjesnika, priznao je u intervjuu za Village Voice: 'Ne čitam i ne pišem puno. Ne radim baš ništa. Ali vratit ću se u sedlo'.

Ako je Morrison mislio da će mu Pariz dopustiti da se vrati kreativnosti, ozbiljno se prevario. Pridružio se svojoj dugogodišnjoj partnerici Pameli Courson, ovisnici o heroinu, koja je dijelila isti stan s dilerom za bogate. Morrison je ubrzo ušao u krug društva koje je bilo duboko uronjeno u svijet narkotika. Klubovi na lijevoj obali poput Rock n' Roll Circusa i L'Alcazara bili su preplavljeni heroinom i postali su njegova noćna okupljališta. Francuska je bila središte trgovine heroinom, a Pariz je bio igralište za rock kraljevske obitelji, nudeći luksuz i dekadenciju, a ne spartansko okruženje za oporavak.

Morrison je svoj prvi dom u Parizu, hotel Georges V, kraj Champs-Élysées, usporedio s 'bordelom od crvenog pliša', a tjedan dana kasnije prijavio se u zloglasni L'Hotel u sve boemskom Saint-Germain-des-Présu. Ondje je umro Morrisonov kolega iz Père Lachaisea, Oscar Wilde, a bilo je to omiljeno prenoćište Rolling Stonesa. Kad je par pronašao trajniji dom, bio je to veliki i raskošan stan u ulici Beautreillis u četvrti Marais, a njegove trgovine, restorani i trgovi postali su pozadina mirnije dnevne rutine za Morrisona.

Tijekom studija radio je na nekoliko pisaćih projekata - esej inspiriran njegovim suđenjem, rock opera i nacrt romana - ali uglavnom je svoje bilježnice punio poezijom. Svezak, koji je nazvao 'Pariški žurnali', sadržavao je nasilne, mračno seksualne i nadrealno nihilističke crte i do danas je u cijelosti objavljen. Još jedna njegova bilježnica iz Nagrade prodana je 2013. na aukciji za 250.000 dolara, a ta je poezija, koliko god bila nepovezana, bila najznačajnija stvar koju je njegov boravak u Parizu proizveo. Krajem lipnja napisao je prijatelju da se on i Pamela nadaju da će trajno ostati u glavnom gradu Francuske, rekavši da je 'Pariz prekrasan na suncu, uzbudljiv grad, izgrađen za ljudska bića'.

Idealno mjesto za samouništenje

Ipak, unatoč tom entuzijazmu, Pariz nije radio za Morrisona. I dalje je bio vrlo ovisan o piću i drogama, koji su bili lako dostupni, i počeo je patiti od respiratornih problema.

On i Pamela pobjegli su od gradskih travanjskih kiša, te su otišli u topliji Toulouse, pa u Andoru, Španjolsku i Maroko. U svibnju su s dvojicom prijatelja iz Pariza posjetili Marseille i Korziku. Ali malo se toga promijenilo od njihova povratka. Oboje su i dalje propadali. Njihov način života pratio ih je gdje god su išli, s razornim posljedicama.

Zadnji dan

Morrisonov posljednji dan, 2. srpnja 1971., bio je potpuno prozaičan. Proveo ga je sa svojim prijateljem Alainom Ronailleom, dokono šetajući Maraisom, nikad se ne udaljavajući od svojih ulaznih vrata više od pet minuta hoda. Kupio je Pameli privjesak u jednom od malih butika u Rue des Rosiers prije ručka u Ma Bourgogne na Place des Vosges.

Otišao je po čizme od postolara - još nisu bile gotove. On i Rone popili su pivo prije nego što je Rone otišao na večeru s Agnes Ward. Prema Coursonovoj policijskoj izjavi, Morrison je jeo u kineskom restoranu u ulici Saint-Antoine, a zatim su otišli pogledati 'The Haunted' Roberta Mitchuma u Action Lafayetteu, udaljenom oko 20 minuta vožnje. Te je noći Pamelu probudilo Morrisonovo otežano disanje, no on joj je je rekao da se vrati u krevet dok se kupao. Kad je svanulo, našla ga je mrtvog u kadi.

Barem je to glavna, 'prihvaćena' verzija. S druge strane, novinar New York Timesa Sam Burnett, bivši menadžer Rock and Roll Circusa, tvrdi da je otkrio Morrisona mrtvog u zahodima kluba. Uzeo je preveliku dozu heroina, a njegovo su tijelo dvojica dilera iznijela i stavili u kadu, kako ne bi izazvali skandal. U intervjuu iz 2014. rock pjevačica Marianne Faithful nastavila je tvrditi da je njezin tadašnji dečko Jean de Breteuil dao Jimu smrtonosnu dozu čistog heroina koji je u to vrijeme preplavio Pariz, piše theneweuropean.co.uk.

Okolnosti vezane uz smrt pružile su dovoljno streljiva za teoretičare zavjere i nagađanja. Tijekom vikenda se to dogodilo, Parizom su počele kružiti glasine da je Morrison umro. Ali kada su novinari nazvali njegov stan, rečeno im je da se 'odmara' u bolnici. Regionalni ured United Pressa izvijestio je da se pjevač 'oporavlja i prima liječenje u bolnici ili sanatoriju', navodi Rolling Stone.

Predstavnici izdavačke kuće Elektra The Doors počele su primati upite, ali nisu uspjele pronaći informacije. Veleposlanstvo SAD-a nije moglo pomoći - nakon svega, nikakva tijela nisu odvezena u lokalnu mrtvačnicu. A Morrison je i ranije bio predmet glasina o smrti i varanju.

Menadžer Doorsa, Bill Siddons, kontaktiran je u Kaliforniji i na kraju je uspio dobiti Pamelu telefonom. Prvo je rekla da je Morrison dobro, prije nego što je objasnila što se dogodilo. Siddons je uzeo prvi let za Pariz i bio među onima koji su prisustvovali sprovodu.

Razlozi za tajnovitost bili su, čini se, prilično prozaični: dati Morrisonovom i Pamelinom prijatelju Alainu Ronneu bolje šanse da osigura parcelu u Père Lachaiseu, gdje bi se mogao pridružiti Wildeu, Edith Piaf i Georgesu Bizetu, između ostalih. Rock zvijezda Morrisonove veličine možda se suočila s teškim izazovom da dobije to mjesto, pa je dopušteno da u smrtnom listu bude naveden kao 'James Morrison, pjesnik' i prijava je podnesena "ispod radara".

Bez obzira na točne okolnosti njegove smrti, njegovi posljednji tjedni pokazali su da je Pariz bio daleko od mjesta spasa za Morrisona. Umjesto toga, to je bilo mjesto egzila i bezlične društvene interakcije za legendarnog pjevača, nudeći malo uporišta za oporavak. Njegova smrt, ako se doista dogodila pod okolnostima u kojima je bio samo još jedan narkoman anonimnih dilera, svakako je bila bezlična i stvar toga što se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Posljednji reci njegova pariškog dnevnika bili su proročanski: 'Nisam te htio ubiti. Upravo si bio tamo.'