Za Zlatana Stipišića Gibonnija danas znaju svi. I ne samo da znaju nego je jedan od najcjenjenijih i najomiljenijih glazbenika u regiji, no i njegovi počeci nisu bili najblistaviji, a od tog se vremena poprilično promijenio pa je u mladiću s prilično osebujnim stilom odijevanja koji pjeva stihove 'Budi dobra, ženit ću te, ne varaj me prebit ću te' teško prepoznati današnjeg Gibonnija.
Gibonni je rođen u Splitu 13. kolovoza 1968. godine što znači da je ovih dana proslavio 55. rođendan. Karijeru je započeo već u srednjoj školi s bendom Osmi putnik kojem je bio jedan od osnivača. Moglo bi se reći da je Gibonni glazbu dobio u genima budući da su se njegovi roditelji Ljubo i Nataša upoznali kad je on bio voditelj zbora u crkvi svetog Dominika, a ona pjevačica. Vjenčali su se 1966., iste godine dobili kći Mirjam, a dvije godine kasnije i sina Zlatana koji će odrasti u jednu od najvećih pjevačkih zvijezda ovih prostora.
Nadimak po kojem ga danas poznaje cijela regija zaradio je još u ranom djetinjstvu.
'Zvali su me Džibo još od moje devete godine. Imao sam sreće jer su me trebali zvati Muco. Kod nas je kao na Siciliji jer tamo ljude ne zovu pravim imenima nego prema njihovim manama. Ja sam mucao, ali nekim čudom je jedan splitski pomorac bio u gradu Džibutiju i on me prvo prozvao Džibuti, a kasnije su me prozvali Džibo’, ispričao je Gibonni ranije za Blic.
Na počecima karijere Gibonni je uz prepoznatljivu dugu kosu, nosio blago rečeno zanimljiv stil odijevanja. Na fotografiji koja je prije nekoliko godina osvanula na Facebook profilu grupe Crna udovica na grupnoj fotografiji vidimo Gibonnija golih prsa u razderanoj majici te zlatnim tajicama preko kojih je navukao crvene gaćice. Na fotografiji je Gibonni onaj koji se drži za glavu.
Iz Osmog putnika je prešao u Divlje jagode, a zatim je godinu dana proveo u Berlinu gdje je svirao s grupom V2.
Prvi samostalni album izdao je 1991. pod nazivom ‘Sa mnom ili bez mene’, a ubrzo nakon toga je napisao legendarnu Cesaricu za Olivera Dragojevića. U to je vrijeme i dalje ‘furao’ rockerski stil, no ipak malo umjerenije.
Krajem devedesetih pustio je i brkove i bradicu koji su mu dali ozbiljniji izgled.
Svog zaštitnog znaka, duge kose, koju je nosio od 14. godine, riješio se postupno je krateći kroz godine, a danas je nosi prilično kratko ošišanu.
