Kada nije na terenu s mikrofonom u ruci, atraktivna sportska novinarka Mirta Šurjakvrijeme provodi u dvorani uz baletnu šipku. Iako već 20 godina prakticira jogu, mnogi nisu znali da se zaljubila u balet. Na društvenim mrežama još je 2016. otkrila da obožava barre tehniku baleta za odrasle.
Svi se dive vašoj liniji, ali ona nije nastala preko noći. U čemu je tajna?
Hvala na komplimentu. Ljepota je uistinu u oku promatrača pa mi često znaju reći da imam i koji kilogram viška ili da mi trbuh i nije ravan i slično. Jasno, uvijek može bolje, ali s godinama sam se prestala opterećivati tuđim komentarima. Važno je biti sretan s onim što jesi. Sretna osoba uvijek zrači samopouzdanjem i ljepotom pa bila i fizički nesavršena. Odavno su iza mene dani rigoroznih dijeta, brojanja kalorija i bjesomučnih vježbi. Takav mi režim stvara frustracije i nezadovoljstvo pa ima suprotan efekt. Od 19. godine imam manje-više istu kilu, uz varijacije od pet kilograma. Osim zaista dobre genetike, za to su zaslužni joga, barre balet i prehrana u kojoj nema crvenog mesa i bijelog šećera. Ne pijem alkohol, kavu, ne pušim. Jedem zdravo, ali kako se kaže u Dalmaciji - lipe bokune.
Više Mirtinih fotografija pogledajte u galeriji:
Kako ste otkrili balet, što vas je to toliko privuklo da ste ga poželjeli i sami trenirati?
O baletu sam maštala još kao djevojčica, ali rano sam se razvila i izrasla pa je balet bio sve samo ne dobar izbor ili su nam barem tako govorili. Čak sam se i upisala u baletnu školu u studiju HNK za djecu i mlade u Splitu, ali stršala sam kao Eiffelov toranj među drugom djecom pa sam vrlo brzo odustala. Unatoč tome, odrastala sam uz balet jer je moja najbolja prijateljica i kuma Nikol Marčić profesionalna balerina i baletna pedagoginja u splitskom HNK-u. Kada je ona prije osam godina organizirala satove baleta za odrasle, prva sam stala uz baletnu šipku.
Kako izgleda trening?
Baletna tehnika barre zapravo je kombinacija baleta i istezanja jer balet kakav plesu profesionalci može biti jako opasan za amatere koji ne vježbaju po nekoliko sati na dan, ponajviše zbog ozljeda. Ova vrsta baleta meni savršeno odgovara. Počinjemo zagrijavanjem na podu, potom radimo vježbe na štapu i sredini dvorane, gdje uz adagio radimo piruete i skokove. Sat završavamo istezanjem, najčešće u špagi, a sve uz klasičnu glazbu. Ponekad i uz neki moderniji ritam da malo iziđemo iz kalupa i podignemo atmosferu.
Što kaže trenerica, kakvi ste? Jeste li možda promašili profesiju?
Što se tiče profesije, nisam je promašila. Teško da bih s 180 centimetara visine i oblinama bila dobra balerina. Iako su mi, kada sam prvi put bila u Rusiji prije 20-ak godina, rekli da u Carskom baletu u Sankt Peterburgu pleše baletna solistica moje građe. Mislim da je to ipak iznimka. Pedagoginja Nikol kaže da sam jako fleksibilna, čak sam je i friško nazvala da mi to još jednom potvrdi. Kaže da mi jako leže adagio vježbe zbog prirode elastičnosti. S druge strane, piruete su mi malo lošije zbog koordinacije jer sam visoka, ali zato i vježbam balet, da poradim na onom što mi baš i ne leži prirodno.
Koliko vam je u baletu pomogla joga koju prakticirate već 20-ak godina?
Joga je čudesna i zbilja ne razumijem čemu toliko vjerskih kritika na račun joge. Spasila mi je život, figurativno rečeno. Kralježnica mi je bila iskrivljena zbog visine i naglog rasta. Nijedna klasična vježba koju su mi predlagali nije ni približno imala takav učinak na moje tijelo kao joga. Godinama već radim s instruktoricom Antonijom Mikulandrom, koja je odlična stručnjakinja, a jogu u kombinaciji s baletom ne bih mijenjala ni za što. Uz pomoć joge izliječila sam kralježnicu i otkrila ono što sam mislila da nikada neću - prirodnu elastičnost i gipkost. Osim toga, kada sam pod najvećim stresom i naporom, nahrani me nevjerojatnim mirom uma i duha.
Postoji li neki sport u kojem biste se voljeli okušati?
Moja kći Chiara trenira tenis pa u posljednje vrijeme i ja pokušavam. Još nisam u formi za Wimbledon, ali trudim se. Jako volim i jahanje. Obožavam konje. Nažalost, u Splitu ne postoji konjički klub kao u Zagrebu pa ne mogu uzimati sate, što mi je jako žao. Ne volim baš ovo moderno kompjuterizirano, automobilizirano doba. Više me privlači romantika romana Jane Austin u kojoj junakinje jašu konje engleskim zelenim krajolicima. Tko zna, možda se uskoro ozbiljnije okušam u jahanju.
