INDIRA LEVAK EKSKLUZIVNO ZA STORY O BEBI U OBITELJI: 'U naš život došao je Liam i donio neizmjernu sreću'

'Treba vremena da biste postali mladi', tvrdio je slikarski genij Pablo Picasso. Netko nema pojma što je time htio reći, ali netko je davno shvatio! A to je naša slavljenica i zvijezda naslovnice, neponovljiva Indira Levak!U petak, 15. rujna, proslavila je  50. rođendan, slavi život, ljubav, energiju i ono bezvremensko - duh! A ona ga ima i uvijek ga je imala.

Kakvi su dojmovi sa snimanja u Esplanadi?

Dojmovi sa snimanja su takvi da se još sretno smijem. Zamislite kako su me ljudi gledali dok sam sa silnim balonima hodala ulicom? Vjerojatno su mislili koja je ovo luđakinja? Bilo je zabavno i opušteno, surađivala sam s dragim prijateljima, vrhunskim profesionalcima pa je sve gušt. Snimanje smo završili partyjem, nazdravili, pojeli jako finu tortu, atmosfera je bila savršena. Odličan uvod u rođendan.

Sredinom rujna slavite 50. rođendan. Kako vam se to na prvu čini - problematično ili uopće nema težinu jer su vam godine samo broj?

Godine su samo broj, energija je sve. Ponosna sam na svaku od ovih 50 godina iza mene i jedva čekam vidjeti što će mi donijeti sljedećih 50... U životu se nimalo ne opterećuje formama i okvirima pa tako ni s godinama. Godine stvarno ne znače ništa jer vaša glava i energija godinama daju život i smisao. A ja imam punoooo energije koja s iskustvom od 50 godina čini čuda. Ova energična teta priprema vam još puno toga lijepog u budućnosti!

Mislite li da sada dolazi najbolje?

Naravno, morate iz svega uzeti najbolje. Iz svakog dana, sata, situacije. Živjeti ovdje i sada. Život donosi svašta, lijepo i ono manje lijepo, sretne i tužne trenutke, ali sve je to život. Ne znam što dolazi, ali potrudit ću se da od svega što dođe napravim najbolje. Nema stajanja i nema odustajanja “jer život nije ni bajka ni san, život nas tjera u novi dan, preko trnja i kamenja...”, kako kaže jedna moja pjesma.

Jeste li i vi od onih kojima su se, dok ste bili dijete, tridesete činile stare i daleke, čemu se danas smijete?

Ne sjećam se, mislim da nisam razmišljala o tome. Odrasla sam u prekrasnoj Slavoniji, neopterećena s mnogo stvari kojima su opterećene današnje generacije. Mi smo se igrali, padali, penjali po drveću, brali dud… Odgojena sam da poštujem sve, posebno starije. Roditelji su mi pričali da ćemo svi jednom biti stari i ne, nisu mi se tridesete ni pedesete činile daleke ili da sam im se smijala. Naprotiv, s osmijehom sam ih dočekala.

Mnogo je kolega, suradnika, prijatelja prošlo kroz vaš život, ponajprije onaj scenski. Pretpostavljam da je bilo razočarenja i dugih noći kada ste neke ljude trebali preboljeti?

Normalno da jest, u ovih 50 godina puno je takvih situacija iza mene, ali kao što rekoh - to je život. Pogrešni ljudi dođu i nauče nas cijeniti one prave. Ružne situacije smjenjuju s lijepima, i sve je to život. Miks svega, a mi se moramo truditi boriti za ono dobro i ono što nas čini sretnim. I tako svaki dan, život teče - što ne ulovimo, prođe pokraj nas.

Što vas je uvijek pogađalo, gdje je točka ispod koje ste podvlačili crtu?

Laž i izdaja uvijek su me pogađali i pogađaju me i danas. Dok sam bila mlađa, puno brže sam reagirala i podvlačila crtu. Danas sam tolerantnija, trudim se razumjeti zašto neki ljudi rade to što rade i zašto se nešto događa baš meni. Naučila sam i oprostiti, ali moram priznati da ne mogu zaboraviti.

Koliko je danas ostalo od one 15-godišnje Indire, pomalo naivne i idealistične?

Naravno, nekad sam ljuta zbog toga, ali mislim da je ipak bolje ovako. I dalje volim ljude, mislim da su svi dobri, otvorim srce i dušu svima. Vjerujte da je tako bolje i sretnije. Osmijeh, ljubav i vjera u ljude ispunjavaju mi srce i moj život koji bi bio prazan da je drukčije.

Osim rođendana, ove godine obilježavate i pet godina samostalne karijere u koju ste zakoračili kao Indira Forza. Što vam je to sve dobrog donijelo?

Donijelo mi je novu snagu, slobodu, kreativnost. Spoznala sam svoju hrabrost. Grupa Colonia obilježila je moj život. Pola sam života stvarala, pjevala i disala Coloniju, a tako danas živim svoju samostalnu karijeru. S Colonijom sam ostvarila djevojačke snove male curice iz provincije koja je živjela glazbu na poseban, samo njoj svojstven način.

U tom razdoblju nastao je album ‘Valkira’ nominiran za nagradu Porin. Što se trenutačno kuha kod vas po tom pitanju?

Tako je, moj prvi samostalni album ‘Valkira’ nominiran je za Porin. Tisuće ljudi diljem regije sa mnom su uglas pjevale moje pjesme nastale u Coloniji, kao i one iz samostalne karijere. Imam divan tim sposobnih ljudi oko sebe, odličan bend, najbolju publiku na svijetu. Za sve to trebalo se izboriti i biti hrabar. Uz moj tim, koji mi daje snagu i čuva leđa, od mene ćete još svašta lijepog čuti.

Iako ste uvijek bili karizmatični i prepoznatljivi, kao što ste rekli, glazbeno vas je oblikovala i usmjerila grupa Colonia. Kako na to danas gledate?

Mene ljudi i danas zovu Colonia, sve što smo stvorili u grupi dio je mog života i tako će biti zauvijek. Sve svoje najbolje davala sam i živjela u grupi. Zato ljudi i danas vole te pjesme, mi nismo kalkulirali. Stvorili smo Coloniju iz ljubavi prema glazbi, nismo imali ništa kada usporedimo s onim što je danas dostupno. U Zagreb samo putovali vlakom kako bismo snimili pjesmu, dali intervju, a za to sam tada morala tražiti slobodan dan na poslu. Živjeli smo kao podstanari, ali smo svim srcem znali da želimo stvarati glazbu, onu koja traje, evo, već 27 godina.

Kada ste počinjali, jeste li sanjali veliku slavu i novac ili ste se prepustili, stvarali, nastupali, a sve je posljedično dolazilo?

Samo sam sanjala kako ću zaraditi za stanarinu, ništa drugo nisam sanjala, ali sam svim srcem vjerovala u ono što radimo. To je ključ svega, morate raditi ono što volite, najbolje što možete i znate pa će doći i uspjeh, a slava i novac su samo popratni sadržaji. Ponekad i teret. Nije dobro ako je novac glavni motiv. Glazba je život, ljudi se rađaju, slave i umiru uz glazbu. Nema tu prevare, ljudi osjete jeste li tu zato što to volite i iskreno osjećate ili ste tu zbog novca.

Počela sam pjevati u Županji na sprovodima, a danas pjevam na koncertima, feštama, vjenčanjima i uvijek to radim punog srca. Ljudi to prepoznaju. Novac i uspjeh dolaze kao posljedica iskrenog rada.

Iz ove perspektive, što vam se čini kao najveći uspjeh Colonije?

To što smo od vode napravili najbolje vino. Nismo imali ništa osim želje i strasti prema glazbi, a u zlatno doba Colonije bili smo u samom vrhu glazbene scene, kako u Hrvatskoj tako i u regiji. Stvorili smo pjesme koje traju i dan danas, i trajat će. Roditelji i njihova djeca koji u publici zajedno pjevaju ‘Oduzimaš mi dah’, ‘Mirno more’, ‘Svijet voli pobjednike’… to je najveći uspjeh i smisao Colonije.

Prije nekoliko godine razišli ste se s bendom, bilo je i javnih prepirki s Borisom Ðurđević, ali prije dvije godine otkrili ste Storyju da ste se pomirili. Je li neke veze nemoguće prekinuti? To se vidi i u ponovnoj suradnji s Ðurđevićem s kojim ste snimili hit ‘Atlantida’. Razgovarate li o novim pjesmama?

Boris i ja nismo se nikada javno prepucavali, uvijek smo se prepucavali u studiju zbog tonova, pjesama ili stvari vezanih uz Coloniju. Uvijek bismo to na kraju zalili dobrom slavonskom rakijom. Boris i ja uvijek smo se dobro slagali, družili i privatno. Iznimno ga cijenim kao autora mojih pjesama i kao kolegu s kojim sam ostvarila snove one djevojčice iz provincije.

Iako imate fantastičnu energiju, u vašim stihovima ima i čežnje, sjete. Jeste li puno patili zbog ljubavi? Što biste po pitanju veza i ljubavi danas savjetovali mlađoj verziji sebe?

Tko nije patio zbog ljubavi ? Ljubav je glavni pokretač, izvor radosti, ali i tuge, sjete, čežnje. Nisu sve moje pjesme autobiografske, puno ih je inspirirano tuđim proživljenim pričama i ljubavima. Važno je osjetiti tu emociju pretočenu u pjesmu i tako je iz srca otpjevati.

Nisu sve ljubavi sretne, ali vjerujem da svi na ovom svijetu imamo svoju drugu polovicu, da nas čeka ona prava ljubav, samo što je neki nađu prije, a neki poslije. Hvala Bogu, ja sam svoju našla.

Uvijek ističete koliko vas je suprug Miroslav Levak podržavao u svim vašim odlukama. Koje su to njegove osobine kojima vas i dalje čvrsto drži uz sebe?

Miro i ja našli smo se u dosta turbulentnom razdoblju mog života u kojem je on pokazao da je pravi muškarac, i to onda kada je ženi pravi muškarac najviše potreban. Uvijek se prema meni odnosi zaštitnički i na tome sam mu neizmjerno zahvalna. Trebalo bi nam puno vremena i stranica da vam nabrojim sve osobine kojima me osvaja i čvrsto drži uz sebe, ali ako moram izdvojiti neke, to su poštenje, hrabrost, upornost i razumijevanje. Miroslav nikad ne odustaje, on je najvrjednija i najupornija osoba koju znam.

Čini li vam se da su vas razne okolnosti, putevi, pa i brak s poduzetnikom Narcisom Mujkićem vodili Miroslavu? Da je sve onako kako je trebalo biti?

Ne čini mi se. Hvala Bogu, danas je sve točno onako kako je trebalo biti.

Kako gledate na naše društvo koje olako osuđuje, propitkuje odnose i postavlja neke zadane obrasce ponašanja, a mnogi unutra svoja četiri zida često nisu tako sretni?

Mislim da je današnje društvo opterećeno lažnim glamurom i sjajem. Društvene mreže diktiraju potpuno pogrešne standarde kojima teže naša djeca, i to nije dobro. Najvažnije je da ste vi sretni i unutar svoja četiri zida i iz njih, sve drugo nije važno. Oduvijek su ljudi propitkivali, donosili svoj sud, postavljali pravila, određivali trendove i obrasce ponašanja. Moramo izabrati kako ćemo živjeti. Nekad je moguće zadovoljiti i sebe i druge, ali nekad nije i posebno tada treba hrabro koračati dalje i krojiti svoj put.

Prije tri godine za Story ste rekli da suprug i vi razmišljate o posvajanju djeteta.

Čovjek snuje, a Bog određuje. Točno prije godinu dana naš Roberto postao je otac, otada je u naš život došao Liam i donio nam neizmjernu sreću i radost.

Čime vas je Miroslav iznenadio u lipnju za devetu godišnjicu braka?

Iznenađuje me svaki dan, neki put ugodno, a neki put i neugodno... Jer horoskopskim Djevicama teško je ugoditi, ali on se nikada nije predavao i na kraju uvijek nađe baš to posebno iznenađenje.

Čemu se Miro i vi najviše smijete?

Vicevima, filmovima, jedno drugome, našim životinjama, puno je smijeha s nama i oko nas. Liam nas svakodnevno uveseljava i nasmijava.

A kada ste zadnji put plakali?

Kada je Hrvatska, nepravedno, na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru izgubila od Argentine. Nepravda me uvijek rastuži.

Možete li zamisliti život bez životinja oko sebe?

Ne mogu. Obožavam životinje, da mogu, sve bi ih udomila, nahranila, spasila. Sretna sam što je i moj suprug takav pa imamo tri psa - Dexa, Zetu i Blue te tri mačke - Grofa, Mrvulja i Pikola. Obožavamo ih!

Činjenica je da izgledate fantastično, od linije do nepobjedivog mladenačkog duha. Što vam je zrelost donijela po pitanju prihvaćanja, uvažavanja sebe i svog tijela?

Hvala na komplimentima. Oduvijek sam svjesna sebe i toga kako izgledam. Istina, u posljednje vrijeme zaobilazim teretanu kao kapetan broda oluja... Ljudi osjete vašu energiju i vide vas onako kako se vi osjećate u svojoj koži. Meni je u mojoj koži generalno dobro, uvijek bih mogla imati koji kilogram manje, ali za to bih se trebala odreći fine hrane koju obožavam, a to ne želim. S godinama koža i tijelo trebaju dodatnu njegu, a o mojoj koži i tijelu brinu se divni ljudi i stručnjaci iz poliklinike Bagatin, u čije se ruke rado prepustim i oni uvijek imaju rješenje za sve.

Kada ste si najljepši?

Doma bez šminke, u svoja četiri zida. Kad uključim Netflix, gledam omiljenu seriju. Doma sam najmirnija, najsretnija i najljepša.

Koliko ste radili, vježbali i kupali se ljetos s obzirom na to da imate apartmane u Fažani?

Vježbanje mi ne spominjite... Ljetos sam radila, radila i radila. Proputovali smo cijelu regiju, svirali od Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Srbije do Crne Gore. Prvi put sam otišla u Fažanu i okupala se u moru potkraj kolovoza, ali ne žalim se jer mi glazbenici priželjkujemo radno ljeto. Svaki novi grad i koncert ispune me posebnom radošću, energijom, napunim baterije i idem dalje.

Što je ovo ljeto najviše bilo na meniju?

Bilo je svega, što se i vidi na meni. Od slavonskog kulena, dalmatinske pašticade do ćevapa u Sarajevu. Za mene gurmanicu taman.

Nije isključen ni život jednom u Istri?

Ništa u životu nije isključeno. Meni je Zagreb po mjeri, ali nikad ne reci nikad pa tako ni životu u Istri. Prekrasna je, pitoma i to mi je najljepši dio Jadrana. U Istri su Brijuni, dragulj naše obale. Mogu se vidjeti kako živim i uživam u svoj toj ljepoti.

Naposljetku, biste li nešto drugačije napravili u životu?

Ne bih. Život nije uvijek lak i lijep, ali i kad je najteže, uvijek si postavim pitanje: “Tko zna za što je to dobro?”

Čemu se veselite u 50. godini? Što je najvažnije za dobar život, unatoč tome što rijetko tko ima sve?

Za dobar život najvažnije su razumijevanje, tolerancija i puno rada na sebi. Ništa ne bih mijenjala. Sve što je prošlo vodilo me ovdje gdje sam danas i zahvalna sam na svemu. Sretna sam i voljena. Radim ono što volim. Ostvarila sam puno onog što sam kao curica željela. Želim si samo zdravlje, a onda su sve želje ostvarive!

Kako se Indira mijenjala kroz godine pogledajte u galeriji: