Iako je na sceni već 15-ak godina, šira publika Ervina Baučića upoznala je tijekom showa ‘Zvijezde pjevaju’, a sa sadašnjom pjevačkom partnericom pobijedio je u petoj sezoni showa. Kako je rekao, imao je dobar osjećaj da će s Marijom daleko dogurati. Ipak, najvažnije je da i publika voli taj raspjevani duo. O glazbenim počecima, hobijima, glumačkim ambicijama, ali i o svojoj djevojci, 37-godišnji Omišanin iskreno je progovorio....
Story: Treći ste put u ‘Zvijezde pjevaju’, a sad ste u finalu s glumicom Marijom Borić.
Budući da je Marijin otac cijenjeni bas-bariton, od njega je naslijedila glazbeni talent.
Story: Već ste četiri godine stalni član ansambla kazališta Komedija, što podrazumijeva da pjevate i klasični repertoar, no zapravo svi koji vas poznaju znaju da ste zaljubljenik u rock.
Prvo što sam radio za Komediju je rock opera ‘Jesus Christ Superstar’, što je najbliža poveznica dviju pozornica na kojima sam proveo posljednjih 15 godina. Prije sam većinu vremena i energije ostavljao na pjevačkoj, a danas puno više na kazališnoj pozornici. Uz revnu pomoć glumaca iz Komedije i redatelja predstava u kojima sam igrao, mogu reći da sam se odškolovao za kazališnoga glumca pjevača. Glazba je moja prva ljubav, posebno rock ‘70-ih i blues, ali ne stignem konkretno raditi s nekim bendom. Imao sam sreću raditi s izvanrednim glazbenicima od dolaska u Zagreb 1996., s kojima i dalje surađujem, pa si povremeno priuštim neki rock koncert za dušu. Klasične gaže po klubovima danas češće mijenjam nastupima s kvartetom Diversi. Sve all-star ekipa: Renata Sabljak, Sandra Bagarić, Đani Stipaničev i ja. Na repertoaru je svašta; od pop hitova preko operetnih numera do opernih arija, kancona i mjuzikala. Dosta šareno, priznajem. Pokušao sam ograničiti glazbene afinitete, ali nije mi uspjelo.
Story: Zanimljivo je da nemate formalno glazbeno obrazovanje te da ste postigli uspjeh zahvaljujući iznimnom glazbenom talentu. Jeste li ponosni zbog toga?
Izrazito. Nije toliko važan uspjeh koliko sam put i doživljaj. Mogu samo reći da mi je život spoj nevjerojatnih trenutaka, a sve zahvaljujući neobrađenom talentu koji su roditelji pretočili u mene.
Story: Kako ste donijeli odluku da iz rodnog Omiša dođete ostvariti snove u metropolu?
Od osnivanja klape Puntari s prijateljima, odnosno od 16. godine, svi osim mene znali su da se moram baviti glazbom. Sa 20 sam otišao na Filozofski fakultet u Zadar. Bio na tri predavanja, skupio bend i shvatio što ću s ostatkom života. Potom sam krenuo u Zagreb sa 300 ondašnjih njemačkih maraka u džepu, odlučivši izbrusiti pjevački talent i ozbiljno zagristi u pjevanje kao posao.
Story: Dvije anegdote odredile su vam karijeru.
Godinu dana prije dolaska u Zagreb izašao sam s prijateljicom na piće. Tada sam se, lagano pripit, prvi put progurao nekom na pozornicu sa silnom željom da otpjevam nešto s vrhunskim zagrebačkim glazbenicima. Nakon prve pjesme zamolili su me da otpjevam još njih nekoliko, a potom sam pokupio gomilu vizitki i kontakata ljudi koji se bave glazbom. Nakon svirke otišli smo u tadašnji underground klub Concordiju, urlajući iz svega glasa. Nakon nekog vremena, misleći da haluciniram, čuo sam šest ženskih back vokala kako prate melodiju. Okrenuo sam se i ugledao ženski dio ansambla mjuzikla ‘Sarajevski krug’. Pozvali su me u ansambl, što je ispao jedan od razloga zbog kojih sam iduće godine došao u Zagreb.
Story: Osim u glazbenim, okušali ste se i u klasičnim predstavama. Što se vama čini, kako ste se snašli kao glumac?
Prilično dobro. Budući da u svakoj muzičkoj predstavi ima dosta dramskog teksta, naviknuo sam se biti na pozornici.
Story: Što vaši kolege kažu?
Svi me hvale, što mi uistinu puno znači. Naime, jako je lijepo dobiti pohvale ljudi s kojima dijeliš daske.
Story: Također izvrsno kuhate. Koje specijalitete pripremate?
Da nisam što jesam, vjerojatno bih bio kuhar. Ima tu nešto i genetike. U obitelji su svi izvrsni kuhari, a majčin ujak Ferdo Odak jedan je od renomiranih hrvatskih kuhara. Kuham sve; meso, ribu, zelenilo. Nema ničeg u gastronomiji što ne bih probao.
Story: Često gostite svoje prijatelje, primjerice, Giuliano i njegova supruga Kristina ne propuštaju vaše zabave. Možete li nam opisati jednu?
Nisu to zabave, više opaka prejedanja nakon kojih slijedi puhanje uz čašu vina.
Story: Pripremate li delicije i svojoj boljoj polovici?
Često. Ona uživa u mom kuhanju, isto koliko ja u njezinim desertima.
Story: Jeste li zaljubljeni?
Kao nikad dosad.
Story: Kakva vas žena može privući? Što prvo primjećujete kod ljepšeg spola?
Jednostavna i inteligentna. Nimalo samodopadna, ali ležerno samouvjerena. Prvo primjećujem oči, a s obzirom na to da su one ogledalo duše, to je sve što me zanima.
Story: Što mislite da je najvažnije kako bi veza među dvoje ljudi potrajala?
Iskrenost prema sebi i partneru, uživanje u malim stvarima koje dijelite, prilagodljivost jedno drugom i svakako ljubav veća nego prema sebi samome.
Story: A što vas može usrećiti?
Pročitajte dosadašnje odgovore. Mislite da mi nešto nedostaje? Možda još koji klinac...
Razgovarala Antonija Nazor
Fotografije Dražen Kokorić, Story Press 
