Novi Porin smiješi se najpoznatijoj domaćoj hip-hop grupi Elemental, koja je publiku osvojila glazbom i socijalno osviještenim stihovima, za što je uglavnom zaslužna simpatična 31-godišnja Zagrepčanka Mirela Priselac Remi. Osim u glazbi, Remi uživa i u šestogodišnjoj vezi s dečkom Tiborom. Story: Vaš album ‘Vertigo’ nominiran je za dva Porina, koliko vam znače nagrade? Kako koja, ali kad je o Porinu riječ, vrlo nam je važan. To je ostala jedina diskografska nagrada u Hrvatskoj i bilo bi vrlo nezahvalno od nas kad bismo rekli da nam ništa ne znači. Za Porin glasuju glazbeni kritičari i kolege glazbenici koji su apsolutno najzahtjevnija skupina slušatelja. Kad te oni odaberu, pa čak i samo za nominaciju, znaš da si negdje dobro zatresao brda. Story: Rekli ste da ste otpustili kočnice na ovom albumu... Kako ih i koliko često otpuštate u privatnom životu? Gotovo cijelo vrijeme, osim kad sam za volanom! Trudim se da me ne poklopi užurbanost svakodnevice i kad god mogu, ukradem trenutak za sebe. Njih, naravno, nema mnogo, ali zato ih i cijenim. Najopuštenija sam u prostoriji za probe, kad stvaramo nešto novo ili kad pišem tekstove. Story: Album ste nazvali ‘Vertigo’, od čega se vama vrti u glavi? Trenutačno od cijena koje skaču iz dana u dan, od hrvatske politike, od korumpiranosti, od nezaposlenosti i stresa kojem smo svaki dan izloženi. Bojim se da ćemo na tom vrtuljku biti još dugo. Ne bih željela da steknete dojam kako pesimistično gledam na budućnost, ali ne volim nepravdu koju trpimo od vladajuće strukture. Story: Nastupit ćete na ovogodišnjem T-Mobile INmusic festivalu uz neke velike svjetske zvijezde, što nas očekuje u lipnju? Razvaljivanje u koncentričnim krugovima s pozornice! Jako smo nabrijani na ovo ljeto, očekuju nas fenomenalni festivali i koncerti; od Skoplja, gdje smo predgrupa sastavu Hurts do beogradskog Kalemegdana, gdje nastupamo prije Amy Winehouse i Mobyja. Također, Shot i ja nastupamo u sklopu projekta Diversidad, a u lipnju su nam zakazani nastupi u Bernu i Berlinu! Story: Osim što nastupate, posjećujete li koncerte ostalih izvođača? Što volite slušati? Posjećujem, to su mi najdraži izlasci. Ondje uvijek pronalazim inspiraciju ili učim na tuđim pogreškama. Najviše volim otići na male koncerte relativno nepoznatih bendova koji nisu ni bliski muzici Elementala. Tako si otvaram nove putove u glavi. Najviše slušam afroameričku muziku, ali volim i punk. U mojoj glavi, punk i rap su srodni po količini bunta protiv establišmenta. Story: Je li danas važnije napraviti dobar show ili imati dobru pjesmu? Dobra pjesma traje maksimalno četiri, pet minuta, a oko dobrog showa moraš se potruditi barem sat i pol. Naravno, jedno vuče za sobom i drugo - bez dobrih pjesama, nema ni showa. Story: Psovke su dio vašeg izričaja, mislite li da s njima jasnije izražavate svoje stavove? Mislim da psovke mogu malo više naglasiti poentu. Ne koristim ih s predumišljajem, ali svjesna sam da mogu utjecati na slušatelja. Pišem onako kako govorim, pa ako se potkrade koja psovka, ne zabrinjavam se time. Rap je ulično pjesništvo i vrlo je realističan, tu nema previše mjesta cifranim metaforama. Story: U predstavi ‘Lijepa naša’ nakratko ste komentirali stanje u domaćoj glazbi, imate li kakvih planova za dulji kazališni angažman? Nemam. S tim ili se rodiš ili ne. A mene će daske morati pričekati za neki drugi život. Zbogom, Broadwayu! Voljela bih raditi glazbu za predstavu ili mjuzikl. Tko zna... Story: Imate i obrt za prevođenje, pati li umjetnička karijera zbog toga? Ponekad mislim da pati, pogotovo kad sam nakon napornog dana prevođenja potpuno iscijeđena i ne mogu ni pomisliti na pisanje. Trudim se uskladiti ta dva svijeta, katkad mi uspije, katkad ne. Od muzike se teško živi pa prevođenje puni hladnjak. Story: Prema vašim iskustvima, je li teško biti žena u hip-hopu? Bilo je teško na samom početku, jer sam se kao i svi drugi, morala svojski dokazivati. Sad su stvari drukčije. Story: Ulazak u 30-e je prekretnica, je li se vaš život promijenio? Više ne mogu ružiti nekoliko dana zaredom bez općeg kolapsa na kraju balade! Sad se više štedim jer tijelo pamti, trudim se jesti zdravo i vježbati. A na nekoj psihičkoj razini, primjećujem da se više ne dam tako lako nagovoriti na stvari koje ne želim raditi. Story: Opterećuju li vas godine? Još ne. Zapravo, toliko su mi nevažne da se često uhvatim kako nisam sigurna imam li 30 ili 31. Družim se s ljudima koji su deset godina mlađi ili stariji od mene, a svi mi izgledaju nekako podjednako. Story: Koliko ste se kao umjetnica promijenili u odnosu na početke? Izbrusila sam zanatski dio repanja - takozvani flow mi je puno bolji nego kad sam imala 16 i počinjala. Ali to je i očekivano. Tematike su se prilagodile životnom iskustvu. Story: Inspiraciju crpite iz svakodnevnog života, je li vam ikada vaša veza s dečkom bila podloga za neke stihove? Naravno! Sve moje veze - prijateljske, ljubavne, obiteljske - reflektiraju se u pjesmama. No ponekad su mi predložak i veze bliskih prijatelja. Kao tekstopisac moraš biti vrlo perceptivna osoba i prepoznati trenutke koje poslije uglazbiš. Story: Nakon šest godina veze, ima li još iznenađenja? Itekako. U vezi sam s fenomenalnim dečkom pa me iz dana u dan iznenađuje njegova maštovitost i intuitivnost. S druge strane, Tibor s obje noge stoji čvrsto na zemlji, a ja sam često u oblacima. Dobro se usklađujemo. Story: Planirate li uskoro brak? Vrlo malo planiram, a pametniji od mene kažu da ljubavi ne treba zakonska potvrda. Još ništa, ne morate još kupovati lonce i pribor za jelo! Story: A djecu? Pa jednog dana sigurno! Trenutačno još dadiljam ono unutarnje dijete. Story: Uskoro počinju ljetne radosti, koji su vam planovi za mjesece koji slijede? Puno svirki, puno sati provedenih u kombiju, barem tjedan dana na nekoj plaži, pa onda opet regrupiranje za jesenske koncerte. Trenutačno s veseljem iščekujem 21. svibnja, kada će MTV prikazati snimku našeg prošlogodišnjeg koncerta u zagrebačkom klubu Boogaloo. Razgovarala Maja Šitum Fotografije Marina Filipović Marinshe
