Nakon što godinu dana plesom nije izazivala ovacije publike, 34-godišnja plesačica i koreografkinja Larisa Navojec ponovno se vratila svjetlima pozornice predstavom ‘Tri skockana praščića’. Iako se vratila i poslu u svome plesnom centru Tala, njezina pozornost ponajviše je usmjerena na sina Grgura, koji je upravo proslavio prvi rođendan.

Story: Kako je nastala ideja za predstavu ‘Tri skockana praščića’? Dugo smo pregovarali s dječjim kazalištem Trešnja i dobili priliku da napravimo repertoar­nu predstavu. Iako iza sebe imam više od 15 uspješnih predstava, to mi je bio veliki izazov. Riječ je o inovativnom pristupu jer smo elimini­rali publiku, odnosno djeca sjede na pozornici i sudjeluju u predstavi koja je interaktivna od početka do kraja. Nakon trudnoće došlo je vrije­me da napravim jednu takvu predstavu, a kada je bila gotova, shvatila sam da mi je Grgur bio inspiracija i njemu je posvećena. Story: Je li lakše raditi predstave za djecu? Teže je zato što su djeca najiskrenija, jasno će reći ako im se nešto ne sviđa. Odmah su do nas na sceni, čuješ njihove komentare i vidiš reakcije. Mislim da smo uspjeli u tome da predstava bude edukativna i da smo postigli željeno. Najvažnija je pozitivna dječja reakcija. Story: Je li vam posljednjih godinu dana nedostajao ples? Radila sam do sedmog mjeseca trudnoće, kada smo napravili predstavu ‘Čeka­(on)a’ i ponovno sam počela raditi četiri mjeseca nakon porođaja. Nisam bila dugo odvojena od plesa, ali tijelo mi se promijenilo. S porođajem su mi se promijenili psi­ha, prioriteti i emocije, a nestala je i energija koju pretočiš u dijete. Bilo mi je teško vratiti se u formu, ne toliko fizički koliko energetski; sad mi za sve treba više energije. Na probu moram doći svježa i naspavana, ali želim što više biti s djetetom jer je ono primarno. Story: A jeste li se promijenili kao osoba od rođenja sina? U potpunosti! Sve se mijenja, pa i cijeli život­ni tempo. Ne možeš više misliti samo na sebe i stvari koje te možda poslovno zadovoljavaju. Sada sam druga osoba, puno staloženija i više ne toliko ambiciozna jer sam realizirana u jednom drukčijem smislu. Gotov je moj prijašnji život i počelo je novo razdoblje u kojem otkrivam novu sebe. Nisi ni svjestan možeš li sve to, ali idem iz dana u dan, učim nove stvari... Story: Što vam je tada bilo najteže? Umor, neprestano me muči. Počelo je potkraj trudnoće dok se nisam mogla namjestiti i spavati, a sada je stalan zbog noćnih hranjenja, a i Grgur se ustaje jako rano. Story: Tko vam je podrška, netko koga možete nazvati usred noći? Uvijek se mogu osloniti na mamu, sestru koja ima troje djece i neke prijateljice. Njihovi savjeti pomažu kada sam na rubu živaca, kad mislim da više ne mogu i ne znam kako dalje. A uz mene je uvijek i Goran koji je bio i na po­rođaju. Doista je divan. Story: Kako se snalazite u ulozi majke? Prva tri mjeseca djetetova života samo kontroliraš je li nahranjen, premotan, a kada to prođe, počinje uživanje. Svaki dan spoznaš nove stvari o svom djetetu. Ponekad se osjećam kao animator jer mi ponestaje ideja. Brzo mu dosade neke igračke i više od njih voli fizičku interakciju sa mnom. Dinamičan je, pokretan, pun energije. Upoznajem ga u tim našim druženjima. Story: A kakva ste majka? Pokušavam biti najbolja, ali draže mi je da drugi kažu kakva sam. Vjerojatno radim neke pogreške i nisam savršena, ali pokušavam ga osluškivati. Želim imati otvoren odnos s djetetom jer sam takav imala sa svojom mamom. Dijete treba moći reći što misli, ali i granice moraju postojati. Ne mislim odgojiti razmaženo dijete, ali pokušat ću kod njega razvijati da može sam odlučiti što želi i kako to postići. Story: Kakva je Grgur beba? Jako je šarmantan i druželjubiv. Nije plačljivac i doista je sretno dijete. Mislim sa su to karakteristike kojima kupuje ljude. Vrlo je dopadljiv, hrabar i ljudi se brzo u njega zaljube, što mi je super. Ne znam kako bih izašla na kraj s nekim plačljivim djetetom, bila bih luda da cijelu noć urliče. On je budan od pet sati ujutro, ali ne plače. Bog je želio da imam takvo dijete i sačuvao me od histerije, u što znam da majke znaju upasti. Uistinu imam sreće. Story: Koje su bile njegove prve riječi? Prvo je rekao ‘mama’, ubrzo ‘baba’, a tek je sada počeo čisto govoriti ‘tata’. Vrlo jasno zna reći ‘da’ i ‘ne’. To je naučio odmah poslije ‘mama’. Kada ja kažem ‘ne’, on kaže suprotno, i to je igra bez granica. Sada sve ponavlja za nama, ali više intonativno. Za dečkića puno priča i motorički je spretan, a čini nam se da će za koji dan i prohodati. Story: Komu Grgur više nalikuje? Svi kažu da je isti tata. Ima moje oči, ali kad je riječ o svemu ostalome, fizičkom i psihičkom, isti je otac. Zaljubljena sam u njega jer sam zaljubljena u Gorana i primjećujem neke stvari koje mi se jako sviđaju. Vrlo je inteligentan, šarmantan, društven i super mi je da je to naslije­dio od njega. No iako sada više nalikuje Gora­nu, poslije tko zna... Sve ovisi o tome što ćemo mu usaditi. Story: A koje mu vrijednosti želite usaditi? Da bude dobra osoba, pošten i korektan prema ljudima, jer to se uvijek dobrim vrati. Važno mi je da kaže ono što misli. Ponekad ti se to obije u glavu, ali dugoročno se isplati. Ne želim da gazi preko drugih kako bi nešto po­stigao. Bila bih jako nesretna kad bi mi netko rekao da mi dijete maltretira ostalu djecu. Pitala bih se gdje sam pogriješila i jesam li dobar roditelj. Story: Nedavno je Grgur proslavio prvi rođendan, kako je bilo? Divno, proslavili smo u jednoj igraonici, skromno i u krugu prijatelja. Od nas je dobio nova kolica, a od drugih igračke - kamiončiće, kosilice, didaktičke stvari... Naravno da se neće sjećati proslave, ali bit će mu drago kad mu jednog dana pokažemo fotografije. Znam po sebi, kada gledam fotografije svojih rođendana, uvijek mi je to lijepa uspomena koja mi je poslije bila inspiracija za neke umjetničke radove. Story: Iako je navršio godinu dana, Grgur je već vidio svijeta… Mi smo temperamentni i otvoreni ljudi, što je naslijedio od nas, kao i način života. Često putuje s nama, imao je sedam mjeseci kada smo zajedno bili u Omanu. Bio je u Beču, Francuskoj i otpočetka ga želimo naviknuti na to da nam je tempo života dinamičan. Story: Kakav je Goran otac? Dobar. Ima dozu nježnosti, ali i strogoće, što je također bitno. Važno je da Grgur ima dobar muški uzor. Zajedno sve uspijevamo i za sada je sve u redu zato što se dobro se nadopunjujemo i sve je jako lijepo. Story: Tko provodi više vremena s Grgurom? Trenutačno ja zato što Goran snima. S jedne strane, drago mi je što su mu se otvorila nova vrata jer u današnje vrijeme ne možeš baš odbi­jati poslove, ali želim da smo više zajedno pa putujemo kod njega. Goran na Hvaru snima film pa ćemo Grgur i ja ići ondje, a i u Beograd, kada bude bio ondje. Ponekad mi bude teško kad sam sama i bilo bi mi puno draže da smo stalno zajedno, ali takav je život. Story: Pomaže li vam dadilja? Angažirala sam je prije dva mjeseca i bez nje ne bih mogla jer naše mame rade, a Goranova je u Bjelovaru, tako da nemamo mogućnost stal­nog baka-servisa. Ali oduvijek mislim da su bake idealne da unuke odvedu u park i na slado­led, a ne da im je dužnost i obaveza čuvati dije­te jer tada se to pretvori u nešto što nije dobro ni za njih, ni za nas. Imali smo sreće jer je Želj­ka divna osoba. Story: Stignete li odvojiti vrijeme samo za druženje sa suprugom? Zasad još ne stignem. Prva je godina bila dosta kaotična jer učiš i prilagođavaš se, a imali smo puno posla, preuređujemo stan... Ne možemo maloga negdje ostaviti i otići. Iako nam svi govore da ga ostavimo na dva-tri dana i nekamo odemo, jednostavno ne možemo. Još nam je draže vrijeme provoditi utroje. Nismo još dobili potrebu da se osamimo. Story: Planirate li možda uskoro drugu bebu? Da. Razmišljala sam je li bolje odmah napra­viti drugo dijete, ali trenutačno sam dosta umorna i iscrpljenja i sva je pažnja posvećena Grgu­ru. Mislim da nisam spremna, ali to se brzo može promijeniti. Sada pokušavam energiju i umor iznivelirati da ne budem previše umorna za Grgura, ali i potruditi se da posao ne pati. Story: Je li teško ostaviti Grgura kada idete na probe, predstave? Užasno mi je teško i svaki mi put puca srce, ali znam da je to normalno. Ne bih željela biti neka luđakinja, usredotočena samo na dijete. Mislim da bi to i njega jako opteretilo i treba mu vrlo jasno pokazati i reći da se treba raditi. Moje je da maksimalno budem s njim, ali da se prema njemu odnosim kao prema nekom projektu na koji stalno mislim - to mi nije na kraj pameti. Teško mi je, ali shvaćam da u svemu moram naći neku ravnotežu. Story: Izjavili ste da ponekad mislite da je Go­ran veliko dijete. Je li se to sada promijenilo? Imam dva djeteta, ali to mi je super jer sada je u kući ravnoteža. Goran sada shvaća i neke stvari na kojima može poraditi. Grgur nam je otvorio oči da postanemo bolji ljudi. Bili smo dobri, ali sad znamo da možemo biti još bolji. Story: Je li se od rođenja djeteta promijenio vaš odnos sa suprugom? Tijekom života odnos parova se mijenja, saz­rijevaš, a isto se događa i s vašim odnosom. Prije nekoliko godina shvatili smo da nema mje­sta svađama. Bili smo dinamičniji i temperamentniji, kada je netko nešto želio dokazati, bio je uporan, ali sada su se prioriteti promijenili i fokus se raspršio na druge stvari. Treba urediti stan, skuhati, počistiti, a i dijete je tu... Više ni­si središte svijeta i ne možeš zahtijevati da ti se svi prilagođavaju. I tu je naš odnos postao zreliji. Story: Koji su vam planovi za budućnost? Plesni centar Tala 1. rujna seli se u novi prostor, gdje ćemo ljudima moći omogućiti bolje uvjete. U rujnu će biti i nastavak predstave ‘Čeka(on)a’, održat ćemo Platformu mladih koreografa, potkraj godine završnu produkciju, preko ljeta će biti turneja... Razgovarala Maja Šitum Fotografije Dražen Kokorić Šminka Sanja Agić Styling Marko Grubnić Frizura Katarina Šalić za salon Teuta Prostor A&A interior