Morate biti sami sebi dovoljni i jaki da biste opstali u ovom gradu inače ćete biti uništeni - rekla je jedna od najvećih zvijezda zlatnog doba Hollywooda Joan Crawford, čija je obljetnica smrti obilježena prošlog utorka. A sve ono što je govorila, to je i živjela, pa je još kao djevojčica naučila da u životu imaš samo jednog pravog i istinskog prijatelja - samog sebe. Rodila se 23. ožujka u San Antoniju (Teksas) i tu počinju prve kontroverzije oko popularne glumice. Dok nitko ne spori datum i mjesto, koje je godine uistinu rođena - nitko ne zna pouzdano. Kršteni ili rodni list ne postoje, a sama Joan kojoj je pravo ime Lucille Fay LeSueur ponekad je tvrdila da je rođena 1906., a poslije 1908. Ipak, nagađa se da je prava godina njezina rođenja 1904., što je potvrdila i njezina kći Christina koja se zaklinje da je čula mamu kako navodi upravo tu godinu. Ipak, na internetskim stranicama 1905. navodi se kao ona prava, a izračunata je prema podacima iz studija MGM, gdje se navodi kako je početkom 1925. Joan imala 19. A prije nego što je uopće došla do studija, ži­vjela je s mamom Annom Bell Johnson LeSueur i nekoliko godina starijim bratom Halom u velikom siromaštvu nakon što je obitelj napustio njezin otac Thomas, kojega je poslije vidjela samo jednom u životu. Tada je već bila velika zvijez­da, a kad je na setu filma ‘Chained’ u starcu u odrpanoj odjeći prepoznala oca koji ju je iznevje­rio i napustio kao djevojčicu, dala mu je jedino što je zaslužio - pogled pun prezira. Njezina je majka nakon suprugova odlaska pokušavala djeci pružiti bolji život, ali jednostavno to nije uspije­vala sama pa su se u njezinu krevetu počeli izmje­njivati muškarci koji su joj barem nakratko mogli pomoći. To nije bilo dovoljno pa se Anna s djecom preselila u gradić Lawton, gdje je ubrzo postala supruga Harryja Cassina, vlasnika operne kuće koja je svojim posjetiteljima nudila razne oblike zabave.

On je pokćerku Lucille, koja je odlu­čila da joj ime Billie bolje odgovara, upoznao s plesom i uz novo ime, odlučila je postati najbolja plesačica na svijetu. Njezin san umalo je bio uništen kad je nogu slučajno porezala na razbijenu bocu. Rana je bila toliko duboka da su doktori prognozirali kako više nikada neće moći normalno hodati, a kamoli plesati. Billie to nije mogla i željela prihvatiti i naposljetku se u potpunosti opo­ravila, a svaki slobodni trenutak provodila je is­pred ogledala vježbajući razne plesne pokrete. Iako se činilo da je cijela obitelj sretna, ubrzo je na vidjelo izašla prava situacija. Cassini je bio optužen za poslovne malverzacije nakon čega ga je supruga napustila, ali to je bio samo razlog za javnost. Prava istina Anne je toliko zgrozila i šokirala da je s djecom pobje­gla glavom bez obzira. Naime, Cassin je Billie seksualno zlostavljao otkako joj je bilo 11! U jednom od ranijih inter­vjua tadašnja zvijezda u usponu prizna­la je tu ljubavnu vezu, kako ju je ona zvala, i čak izjavila kako je ona zavela 23 godine starijeg muškarca te da je bila presretna kada joj je brat otkrio kako Cassin nije njihov pravi otac. - To nije bio incest. Nismo čak bili ni u rodu. On je bio nježan i divan i ja sam ga nagnala na sve to - rekla je desetljeće nakon zlostavljanja i sama još nesvjesna da to nije bila ljubav i da je Cassin pedofil. Odselili su se u Kansas City, gdje se majka zaposlila kao pralja, ali kako ta zarada nije bila dovoljna za normalan život, i djeca su joj morala pomagati u praonici. Billie je mrzila taj posao baš kao i činjenicu da nema dobar odnos s bratom koji ju je često maltretirao i zadirkivao. - Ponekad me zatvarao u ormar, zato se i danas bojim da me netko ne zatoči, pa bili to ljudi ili zidovi. Mislio je da je kao muškarac bolji od bilo koje žene, ali nije mogao sam uspjeti, nego je živio uz pomoć žena i muškaraca. Nikada nije cijenio ništa što sam napravila za njega i mislim da se nitko nikada nije odvratnije ponio prema meni. On je za mene umro prije 1963. - prisjetila se s gorčinom glumačka diva svoga brata kojem nije došla na sprovod. Iako je s njime prekinula sve kontakte, katkad mu je slala novac kako bi vidio koliko je bolja od njega. Slično je bilo i s majkom Anne koju je jednom filmska diva opisa­la kao gaduru koja samo zanovijeta. Naime, nakon incidenta s Cassinom, majka svojoj kćeri više nikada nije vjerovala i bojala se da će joj Billie ukrasti bilo kojeg muškarca kojeg dovede kući. Zato ju je, kada je Billie bilo 13 godina, poslala u samostansku školu St. Agnes, gdje je djevojčica morala raditi kako bi si otplatila školovanje. Čak joj nije toliko smetalo što mora raditi, nego što su je svakodnevno ismijavale bogate kolegice; omalo­važavajući njezinu staru odjeću i činjenicu da nema novca. Prala je zahode, namještala krevete, čistila prostorije i tu je počela njezina opsesija za čistoćom. Poslije je ruke prala svakih deset minuta, išla za gostima i brisala sve što bi dotaknuli, nikada se nije kupala ili sjela u kadu, nego se samo tuširala, a kad se proslavila, nikada dvaput nije nosila isti kostim. Zahtijevala je za svaku scenu novi, pa se radilo nekoliko identičnih ili su ih slali na kemijsko čišćenje. Sa 15 je upisala školu Rockingham Academy za problematičnu djecu, gdje se stvari nisu promijenile. Ondje je morala otići zato što je njezina majka imala novog dečka, Harryja Hougha za kojega je Joan jednom izjavila da ju je pokušao zavesti, ali ona ga je odbila. - Mama se bojala da ću zavesti novog muškarca u njezinu životu, a ne on mene. Bila sam sta­rija, svjesna svoje seksualnosti, a toga su bili svjes­ni i dečki. Bila je samo ljubomorna na mene i željela me se riješiti - rekla je buduća zvijezda, a u novoj školi, osim raznih načina kako ulaštiti podove, naučila je kako zavesti muškarce. Ubrzo je postala poznata kao cura zaluđena dečkima koja je uvijek spremna za seks, a u njezinu se naručju svakog tjedna izmjenjivao novi momak kojeg bi ‘nagradila’ kad bi joj ukazao i najmanji znak pažnje. Iako takvo ponašanje nisu tolerirale časne sestre, ocijenile su da treba ostati s njima jer je situacija kod kuće još i gora, odnosno da je majka žena lakog morala. Iduće godine uspjela je upisati i fakultet Step­hens, ali s obzirom na to da je većinu srednjoškolskog obrazovanja radila i zabavljala se, morala se ispisati nakon prvog semestra. To kratko iskustvo navodila je kao jedno od najgorih u životu, a ponovno su je pogodila ogovaranja i ismijavanja bogatih gadura. Ponovno se preselila u Kansas City, radila sva­šta kako bi preživjela, uspješno pohodila plesna natjecanja, a ondje je upoznala i Raya Sterlinga kojeg je jednom nazvala svojom prvom ljubavi. Dobro je utjecao na nju, zaljubila se, ali postojao je samo jedan problem - Ray je bio homoseksualac. S obzirom na to da joj je on nudio samo prijateljstvo, ponovno se vratila svom razvratnom životu pa je noći, uz muškarce, počela provoditi i sa ženama. Ipak, više od svega željela je postati slavna plesačica i nakon što je osvojila nekoliko natjeca­nja, spakirala je kovčege i otišla u Chicago, gdje je preko agenta Younga dobila posao u noćnom klubu. Tu je shvatila kako najlakše može doći do onoga što želi, naravno, seksom. Pokazala se kao dobra plesačica i zabavljačica, a u njezinu krevetu počeli su se izmjenjivati muškarci. Svaki od njih nešto bi joj darovao (odjeću, nakit, skupocje­ne sitnice) i vodio na ekskluzivne zabave. Nije joj ni najmanje bilo važno koliko je muškarac stariji od nje te je li oženjen, tako da je u najmanje dvije brakorazvodne parnice navedena kao uzrok bračnog kraha. To joj je možda bilo i najgore razdoblje jer je navodno bila uhićena zbog prosti­tucije, a tada (1923.) snimila je i pornografski film ‘The Casting Couch’, za koji nitko sa sigurnošću ne može tvrditi da postoji. Iako po današnjim standardima nije bio previše eksplicitan, u doba kada je glumica bila na vrhuncu slave, mogao je značiti kraj njezine karijere. Studio MGM navodno je platio 100.000 dolara kako bi se pronašle i uništi­le sve kopije filma, nakon što je 1935. netko ucijenio Joan i studio da će film da­ti medijima. Tim se slučajem čak bavio i FBI, ali ni­kada nije otkriveno tko je bio ucjenjivač iako su mno­gi upirali prst u glumičina brata Hala. Ipak, vjeruje se da je snimila taj film i postoje glasine kako jedinu neuništenu kopiju posjeduje jedan austrijski grof koji ga gleda svaki dan u svom dvorcu. Nakon teškog razdoblja sreća joj se osmjehnu­la i impresario J. J. Schubert zaposlio ju je u predstavi ‘Innocent Eyes’, gdje je nastupala pod svojim pravim imenom. Tada se udala za saksofoni­sta Jamesa Weltona. Brak je trajao manje od godinu dana, a nakon što je ostala trudna, odluči­la se na pobačaj, prvi od navodno mnogih. Plesala je, izlazila i spavala s muškar­cima, postajala jedna od djevojaka ko­ju se spominje u društvenoj kronici, a 1924. napokon joj je i ponuđen ugovor s MGM-om za 25 dolara tjedno, koji je također dobila preko kreveta. - Trebam seks zbog čistog tena, ali radije bih to radila zbog ljubavi - izjavila je Joan koja je sredinom ‘20-ih godina prošlog stoljeća postala jedna od tzv. flapper girls, djevojaka koje su se iz mase isticale kratkim suknjama, bob frizurom, slobodnijim pogledima na život i seksualnost, ljubavi prema alkoholu i jazz glazbi. O njoj kao jednoj od najboljih predstavnica tog novog stila pisao je poznati književnik F. Scott Fitzgerald. Uskoro je dobila manju ulogu u svom prvom filmu ‘Pretty Ladies’, a glavešine studija odlučili su da njezino ime zvuči izmišljeno i da bi ga netko mogao pomiješati s kanalizacijom (sewer) pa je u časopisu Movie Weekly objavljen natječaj putem kojeg su čitatelji trebali odabrati ime novoj zvijezdi. Prvo su odabrali ime Joan Arden, ali bilo je zauzeto pa je Lucille LeSueur postala Joan Crawford. Karijera joj je počela, a da bi dobila bolji status, zahtijevala je sastanak s direktorom MGM-a, Louisom B. Mayerom, koji joj je nakon pola sata provedenih s njom osigurao sredstva da si kupi novi stan i auto. Više je nitko nije mogao zaustaviti i zvijezda koja je talentom i ljepotom očarala mnoge - bila je rođena. Baš kao u mlađim danima, nije se libila ničega kako bi dobila uloge i spavala je s većinom svojih glumačkih kolega, redateljima, producentima, a voljela se zabavljati i s kolegicama (navodno je noć provela i s Marilyn Monroe). Sama je priznala da joj nije bio nikakav problem kolegicama krasti uloge ili impresionirati redatelje na sve moguće načine. Kad je čula da neće dobiti ulogu u ‘Our Dan­cing Daughters’, otišla je u ured producenta Hun­ta Stromberga, stala ispred stola i skinula sve sa sebe te pitala misli li on da nije savršena za ulogu. Impresioniran i zbunjen, Hunt je ipak uspio objas­niti da je za podjelu uloga zadužen redatelj Harry Beaumont, na što se Joan okrenula i gola krenula prema njegovu uredu. Naravno, pola sata pos­lije uloga je bila njezina. - Nikad ne izlazim na ulicu ako ne iz­gledam kao filmska zvijezda Joan Craw­ford. Ako želite vidjeti djevojku iz susjedstva, odite u susjedstvo - izjavila je diva pokraj koje su se željeli buditi mnogi muškarci, ali bilo je malo onih kojima je pošlo za rukom da to učine više od jedanput. Jedan od njih, u kojeg se istinski zaljubila, bio je glumac Douglas Fairbanks Jr. koji joj je postao drugi suprug. Bio je sin glumca Douglasa Fairbanksa Sr.-a, oženjenog za glumicu Mary Pickford, koji su bili protiv njihova braka. Štoviše, Joan je prvi put pozvana u njihov dom tek osam mjeseci nakon udaje, a poslije se sprijateljila sa starijim Douglasom kojeg je od milja zvala Ujak Doug, a on nju Billie. Douglas je snimao film ‘Women Love Diamonds’, a ona u susjednom studiju ‘Twelve Miles Out’ i kad su se upoznali, budući joj se suprug nije svidio na prvu. Kako ga je počela upoznavati, sve se više zaljubljivala. No kako je priznala prijatelji­ci, nije tražila muža, nego zabavu, koja je prerasla u zaruke i brak koji su sklopili 3. lipnja 1929. Odmah su postali ‘it’ par svijeta zabave i dok su ih obožavali milijuni, njegova obitelj protivila se vezi baš kao i neki elitni krugovi za koje je Joan bila laka zabavljačica, unatoč činjenici što je tada bila najpoznatija zvijezda Hollywooda. Neki su joj prebacivali što se udala za nekoliko godina mlađeg muškarca, ali to im nije smetalo, nego su o svojoj zaljubljenosti nerijetko davali intervjue te savjetovali čitatelje kako održati predivan brak. No ubrzo su se počeli nazirati problemi... Fairbanks nije odustao od života koji je vodio kao samac, varao je Joan, ali ni ona mu nije ostala dužna pa su se ubrzo novine raspisale o njihovu skorašnjem razvodu. - Smiješno je uopće o tome raspravljati jer su glasine netočne. Volimo se! Ja volim Joan, a ona voli mene. Nazvao sam je i pitao da zajedno izađemo idući tjedan i pristala je - pokušao je Fair­banks utišati kuloarska nagađanja, koja su ipak bila točna pa se par razveo 12. svibnja 1933. Iako je u sudskim spisima pod razlozima razvoda pisa­lo: teška psihička okrutnost, ljubomorno i sumnjivo ponašanje, glasne svađe o trivijalnim stvarima koje traju cijele noći - bivši supružnici ostali su dobri prijatelji cijelog života. Joan je nastavila snimati filmove i za razliku od mnogih, s nijemih se filmova izvrsno prebaci­la na zvučne, a uskoro se ponovno udala za kole­gu Franchota Tonea. Na snimanju filma ‘Today We Live’ osjetili su kemiju, ali Joan se nije željela ponovno udati. No ubrzo se predomislila zah­valjujući svojoj budućoj rivalki Bette Davis, koja se također zaljubila u naočitoga glumca. Kako bi spriječila bilo kakvu vezu, pristala se udati za Tonea 11. listopada 1935., ali ubrzo je postalo jasno da ni taj brak neće biti sretan. - Franchot je bio predivan, inteligentan muškarac pun ljubavi i razumijevanja, ali imao je svoje demone. Bio je odličan glumac, ali vrlo rije­tko dobivao je uloge koje je zaslužio, a uz to je više preferirao kazalište od filma. Mislim da ga je to opterećivalo, a ni ja nisam uvijek bila dobra prema njemu. Tih sam godina bila jako zaposlena i nisam bila svjesna da je toliko nezadovoljan. I naš je seksualni život gotovo nestao, a naposljetku više nismo imali o čemu razgovarati - samo smo se svađali, a bilo je tu i nekoliko fizičkih okršaja. Jednostavno smo odlučili prekinuti. Du­go mi je jako nedostajao. Mislim da je brak bio žrtva moje karijere. Tko zna, da sam se samo malo više potrudila... - poslije je izjavila Joan koja je tih ‘30-ih godina ponosno nosila epitet kraljice Hollywooda s kojim se nije mogao nositi njezin suprug. Brak su pokušali spasiti trudnoćom, ali Joan je pobacila (navodno slu­čajno), pa je utjehu potražila u glumcu Spenceru Tracyju. I Tone je nju varao, ali za Joan je brak bio gotov kada je otišla na filmski set iznenaditi supruga. Upala je u njegovu garderobu i vidjela ga s anonimnom starletom koja mu je pružala oralni seks. Čak joj nije toliko zasmetala prevara, nego činjenica da ju je suprug zamijenio potpunom anonimkom. Uslijedio je razvod 11. travnja 1939., a tada je Joan rekla: “Ako me ikada itko ulovi da se ponov­no udajem, molim da mi opali šamarčinu.” I s Toneom je ostala u dobrim odnosima, a sredinom ‘60-ih on ju je ponovno zaprosio. Ovoga ga je puta odbila, ali se nije o njemu prestala brinuti. Kada je jedan novinar s Joan radio intervju u njezino stanu, u sobi je bio prisutan i stariji muškarac u invalidskim kolicima. Kada je novinar upitao tko je to, Joan je odgovorila: “Pa to je samo Franchot!” Budući da su joj doktori nakon pobačaja rekli da više neće moći imati djece, Joan je pokušavala na sve načine postati majka, a idealno rješenje našla je u posvajanju. No i tu su postojali problemi zato što više nije bila udana. Preko agencije u Las Vegasu, za koju se poslije ustvrdilo da se bavi prodajom djece, početkom 1940. posvojila je kćer Christinu. Iako joj je ime prvotno bilo Joan Jr., ubrzo je promijenjeno jer na svijetu može postojati samo jedna Joan Crawford. Ubrzo je posvojila i dječačića Christophera, a nakon što je u jednom intervjuu spomenula kada i gdje je mališan rođen, pojavila se njegova biološka majka i zahtijevala da joj vrati sina. Joan je to i učini­la, ali neimenovana je majka sina ubrzo ponovno prodala jednom paru za nekoliko tisuća dolara. Glumica je bila utučena tim gubitkom, ali ubr­zo je našla utjehu u 33-godišnjem glumcu Phillipu Terryju za kojeg se udala nakon šest tjedana poz­nanstva. Na to je nije nagnala nepromišljenost, nego dva razloga - mislila je da će biti savršen suprug i odličan otac za njezinu plavokosu kćerkicu. Znala je da nisu ludo zaljubljeni i da je on možda s njom kako bi mu se zahuktala filmska karijera, ali nije ju bilo briga. Snimala je, bila prelijepa zvijezda i u svom prenatrpanom rasporedu za njega je našla samo sat vremena. - Možda je to bila najveća pogreška koju sam napravila - poslije je priznala o braku koji je sklopila u uredu svog odvjetnika 20. srpnja 1942., a godinu poslije ponovno je posvojila dije­te. Iako je sina prvo nazvala Phillip Terry Jr., nakon razvoda 1946. promijenila mu je ime u Christopher Crawford. Bio je tiho dijete, ali tijekom školovanja postao je problematičan; bježao je, ukrao auto, a sa 18 je napustio glumičin dom i oženio konobaricu s kojom je ubrzo dobio dije­te. Nakon što se godinama nisu vidjeli, Chris­topher je poveo obitelj da upozna majku. Kad je Joan vidjela unuka, pogledala je sina i rekla: “Uopće ne sliči na tebe, mislim da je kopile.” To je bio posljednji put da su se majka i sin vidjeli, a u svojoj oporuci nije mu ostavila ni centa, baš kao i najstarijoj kćeri Christini kojoj nije željela pomagati u filmskoj karijeri. Jedina njezina djeca koja su dobila dio nasljedstva koje je procijeno na dva milijuna dolara bile su blizanke Cathy i Cynthia, koje je diva posvojila 1947. nakon što im je umrla majka. Iako od njih nije skrivala da su posvojene, nije im rekla da su blizanke (nisu identične) u strahu da će joj ih netko uzeti kao i prvog sina. Budući da se sa svoje dvoje od četve­ro djece nije slagala i prije nego što je Christina objavila memoare ‘Mommie Dearest’, spekuliralo se da Joan svoje potomke odgaja previše strogo, a nakon objave knjige njezin ugled i percep­cija bili su zauvijek promijenjeni na­gore. Knjiga je objavljena nakon njezine smrti, a uspjehu je pogodovala i njegova istoimena ekranizacija. Dok neki misle da je mučenje i manično ponašanje glumice pod utjecajem alkohola istinito, mnogi dvoje koliko se toga uistinu dogodilo, a koliko ih je Christina izmislila i prenapuhala kako bi zaradila i osvetila se pokojnoj majci koja joj nije ništa ostavila - zbog razloga kojih je ona svjesna - kako je glasilo u oporuci. Zahvalju­jući knjizi, Joan je postala poznata po izreci: “Bez metalnih vješalica!” koje navodno nije mogla podnijeti u kući, a ako je koju vidjela, tukla je njima Christinu koja je poslije priznala da je pomalo napuhala tu cijelu priču. - Napravila je apsolutno sve za tu djecu. Žao mi je što ovo moram reći, ali mislim da ono dvoje (Christina i Christopher) nisu dobri ljudi. Cin­dy i Cathy su predivne, normalne, ali ono dvoje... Recimo da Joan nije baš dobila najbolje... - rekao je nekoliko godina prije objavljivanja knjige Joanin prijatelj Jerry Asher koji je opisao kako su starija djeca ismijavala majčine filmove, bili iznimno razmaženi i samo zahtijevali nove stvari. - Željela sam djeci dati ono što ja nisam imala: konstruktivnu disciplinu, osjećaj sigurnosti i da sve mogu dijeliti jedni s drugima. Neurednost nisam nikada tolerirala u kući, baš kao ni be­zobrazluk... - rekla je jednom prilikom Joan koja je samo pušila cigarete iz kutije koju je ona otvorila, a ako bi joj netko uzeo jednu, kutiju bi odmah bacala u smeće. Već je tada dosta pila, a pred kraj života, prije nego što je ponovno otkrila kršćanstvo, svakog je dana strusila pola litre votke, što nije previše smetalo njezinu posljednjem suprugu Alfredu Steelu, koji je bio jedan od direktora tvrtke Pepsi. Njezi­na se zvijezda polako počela gasiti i od kraljice je postala - otrov za blagajne. Filmovi joj nisu zarađivali novac, ali da zabavna industrija ne može bez nje, potvrdila je naslovnom ulogom u filmu ‘Mildred Pierce’, koji joj je donio prvi i jedini Oscar. Ali po njega nije išla na dodjelu, nego je ceremoniju pratila u kući s brojnim novinarima koji su je čekali ispred kuće ili da im se ukaže na prozoru. Rekla je da je bolesna, a uz bliceve fotoreportera zlatnu joj je statuu uručio jedan od direktora studija Warner Brothersa kojeg je dočekala u krevetu. Karijera joj se opet revitalizirala, uloge su joj se ponovno počele nuditi, a zaposlila se i u Pep­siju te se činilo da voli novoga supruga koji je ostvario i lijep odnos s njezinim blizankama. - Ludo sam se zaljubila u njega i godine koje smo proveli zajedno bile su najljepše u mom životu - rekla je Joan o Alfredu koji je nenadano umro od srčanog udara četiri godine nakon vjenčanja. Bila je utučena i još godinama nakon njegove smrti priređivala mu je mjesto za stolom, a ostala je i raditi u marketingu Pepsija sve dok je 1973. nisu protjerali. Ali uz sve muževe, poznate i anonimne ljubavnike i ljubavnice, jednog čovjeka voljela je više od ostalih - Clarka Gablea. Više puta izjavila je kako je upravo on ljubav njezina života i jedini muškarac kojega je voljela, a prvi put upoznali su se na snimanju ‘Dance, Fools, Dance’ za koji je ona od studija zahtijevala da upravo Clark bude glavni glumac. Odmah je zaiskrilo među zvijezdama i počeli su vezu koja je trajala više od dvadeset godina. Nije bilo važno s kime su sve bili u braku, čim su radili na novom filmu (snimili su ih devet) ponovno su postajali ljubavnici, a kada fizički nisu bili u blizini, čuli su se preko telefona. - Nijedan osjećaj nije bio toliko intenzivan kao kad sam vodila ljubav s Clarkom - rekla je Joan, a za muškarca za kojim su uzdisale žene željela se udati. I on je s njom želio stati pred oltar, ali to im je zabranio studio MGM jer su tada oboje bili u braku i bojali su se negativnog publiciteta. Nastavili su ljubovati, ali Joan je poštovala vezu i brak Clarka i Carole Lombard u koju se jako zaljubio. Kada je ona poginula u avionskoj nesreći, prva osoba koju je Gable nazvao bila je upravo Joan koja ga je tješila i pokušavala smiriti. Nastavili su se zvati svakoga dana, a Joan je Carole zamijenila u filmu ‘They All Kissed The Birde’ te je svoju zaradu donirala zakladi koja je osnovana u sjećanje poginuloj divi. Iako se fizička privlačnost s vremenom ugasi­la, ostali su prijatelji do kraja života, što se ne može reći za Bette Davis. Legendarna je zavada dvije glumice počela kada je Joan ‘ukrala’ Fran­chota. Joan je za svoju suparnicu rekla da je jedino dobra u kolutanju očima, a Bette je govorila kako je Joan netalentirana gadura koja uloge može dobiti jedino ako spava s redateljima. - Bette Davis je svima govorila da je Joan uspjela na filmu zahvaljujući tome što je spavala s redateljima na njihovim sofama, i to je trajalo sve dok joj Joan nije odgovorila: “Draga moja, to je bolje od tvrdog i hladnog poda koji si ti koristila” - sažela je u nekoliko riječi prepucavanja dvije glumice njihova kolegica Marlene Dietrich. Mrzile su se, ali kako su obje bile gotovo pa zaboravljene u Hollywoodu, pristale su zajedno snimiti film ‘Što se dogodilo s Baby Jane?’ koji je postigao veliki uspjeh. Bile su civilizirane jedna prema drugoj, ali kako bi joj napakostila, Bette je na setu postavila nekoliko hladnjaka s coca-colom jer je znala da je Joan bila udana za jednog od šefova Pepsija. Da joj se osveti, Joan je tijekom snimanja scene u kojoj je Bette vuče po podu džepove napunila utezima kako bi joj otežala posao.
Iako joj je taj angažman ponovno podario zvjezdani status, uloge koje je dalje dobivala nisu bile vrijedne njezina talenta, ali prihvaćala ih je jer je obožavala biti ispred kamera, ponekad joj je trebao novac, a katkad je glumila da joj ne bi bilo dosadno. Zadnji film koji je snimila bio je horor ‘Trog’, koji je nije nimalo impresionirao pa je tada otišla u zasluženu mirovinu. I dalje se pojavljivala u javnosti, ali kada je vidjela u novinama fotografiju na kojoj nije ispala lijepo, odlučila se povući iz javnog života. Nakon što je pijana pala i razrezala lice, odlučila je prestati piti i pušiti. Ipak, svima je govorila da je to napravila jer je ponovno otkrila Boga i sve što joj kršćanstvo može ponuditi. Umrla je u svom njujorškom stanu nakon srčanog udara, ali kao pravi razlog navodi se rak gušterače. Kao da je znala da će joj 10. svibnja 1977. biti zadnji dan života jer je dva dana prije darovala svoju kujicu Princess Lotus Blossom kako ne bi ostala sama. Napisala Maja Šitum Fotografije Getty, Wire, ImageForum/Guliver, Rex, Profimedia