O njemu pišu domaći mediji,ali i relevantni eurovizijski blogeri, na YouTubeu su objavljene brojne recenzije njegove pjesme 'Rim Tim Tagi Dim' kojom je osvojio tisuće obožavatelja i preko noći postao najtraženiji glazbenik u zemlji. Ovaj 29-godišnji Istranin, glazbenik umjetničkog imena Baby Lasagna, pokušat će doći do eurovizijske pozornice u svibnju, ali prvo mora pobijediti na Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije.
Premda njegova pjesma na YouTube kanalu Dore HRT-a ima uvjerljivo najviše slušanja i komentare sa svih strana svijeta, Marko Purišić tek kreće u svoju prvu glazbenu bitku na pozornici Prisavlja. Prvi veliki editorijal za časopise snimio je upravo za Story i pritom otkrio tko je zapravo Marko, samozatajni frajer o kojem svi pričaju, horoskopski Rak iz Umaga čija se glazbena karijera, unatoč godinama staža s grupom Manntra, događa tek posljednjih tjedana. Što radi nakon studija, čime je osvojio djevojku Elizabetu koja ga prati iz sjene i pomno se brine o njegovu looku te što možemo očekivati na pozornici Dore, otkriva u velikom intervjuu.
Iz vaših javnih nastupa i intervjua, može se zaključiti da imate prilično humorističan pristup životu. Je li to doista tako? Pravo ste osvježenje na sceni.
Može se reći da je tako, a pokušavam da tako i ostane. Balansiram između anksioznog i bezbrižnog sebe, a to se često odražava i na moje projekte pa baš iz takve sredine može proizići nešto poput pjesme 'Rim Tim Tagi Dim'.
Tko je zapravo Marko, dečko iz Iste? Što radite kada niste u studiju?
Uživam u sportovima, a ponajviše u vježbanju u teretani i kickboxu. Odnedavno se okušavam i u pisanju novela pa se nadam da ćete jednom čitati psihološki triler Baby Lasagne. Volim se družiti s dragim ljudima, ali uvijek u okruženju kao što su stanovi ili parkovi, gotovo nikada klubovi.
Je li vam pisanje novela omiljeni hobi?
To je novopečeni hobi, a nadam se da će se nastaviti i rezultirati plodom. Trenutačno najviše pišem novele zato što nisam dovoljno sposoban pisati duge romane. Shvatio sam da je ponekad teško ispričati priču ili napisati pjesmu, i za to je potrebno više stranica. Svojedobno sam volio istraživati napuštena istarska sela, igrati košarku, tenis i stolni tenis, u kojem sam čak osvojio treće mjesto na županijskom natjecanju.
Jeste li djevojku Elizabetu osvojili novelama ili glazbom?
Kada smo se upoznali, nisam pisao, a ni puno čitao pa sigurno nije bila riječ o novelama. Koliko moja bolja polovica cijeni moju glazbenu stranu, i meni je nepoznanica. Ipak, prije nego što itko drugi čuje moje pjesme, ona ih posluša. Dapače, često po njezinu sudu biram pjesme za album. Da joj se nije svidjela pjesma 'Rim Tim Tagi Dim', možda danas ne bih razgovarao s vama.
Čime se ona bavi? Jeste li možda u istoj branši?
Bavi se vizualnom umjetnošću pa nismo u istoj branši, ali baš zbog toga nerijetko skupa radimo na raznim projektima.
A što ona kaže na vaš uspjeh preko noći?
Kao i u svemu čime se odlučim baviti, podrška mi je, savjetuje me i pazi na mene. Isto vrijedi i za moju obitelj, prijatelje i bližnje.
Vaša je glazba opisana kao mješavina žanrova, ali kako biste opisali svoj osobni stil izvan scene i pozornice?
Ako je u pitanju moda, tu postoji manjak stila koji nadopunjuje moja bolja polovica. Uvijek kada mi netko pohvali outfit, pohvali zapravo nju. Što se tiče lifestylea, pokušavam biti iskren i korektan, prije svega ljubazan i strpljiv. Ali više je na drugim ljudima da to procijene nego na meni.
Kako ste odabrali umjetničko ime? Je li s njim povezana neka posebna priča?
Uz ime Baby Lasagna nije vezana nikakva velika priča. Želio sam da to bude nešto smiješno, jednostavno i bizarno. Možda sam podsvjesno primijetio da se mnogo modernih repera zove Baby ovo, Baby ono. Vjerojatno sam i ja zato htio biti Baby nešto, a Lasagna je zvučalo dovoljno slučajno.
Jesu li vam roditelji davali savjete na putu prema zvijezdama?
Moji su roditelji, otkada znam za sebe, moji najveći kritičari, ali i najveći fanovi. Bez njihove duševne potpore ne bih bio tu gdje sam danas. Iznimno sam ponosan na ono otkud su oni došli i dokud su dogurali. Sa sigurnošću mogu reći da su mi roditelji, mimo glazbe, najveći uzori.
Što vas u životu inspirira?
Najveću inspiraciju vučem iz ljudskih reakcija, ponašanja, proučavanja onoga što ljudi govore, osjećaju i misle. Odmalena me fascinirala ljudska psihologija u svakom aspektu života. Baš zato najviše volim čitati Dostojevskog, kralja ruskog realizma. No ponekad inspiraciju crpim iz onog očekivanog poput slomljenog srca ili čak zacijeljenog srca. Moja apsolutno najdraža aktivnost kada ne želim biti kreativan, repetitivno je dizanje i spuštanje teških stvari, odnosno utega. Odnedavno sam prepoznao i opuštanje koje pruža sauna, od turske do finske, sve je postalo objekt želje. U svakom slučaju, ne trčim za adrenalinom, dovoljno ga mozak proizvodi tamo gdje ga ne treba biti. Uz to, volim se i družiti s mačkama.
Kako se nosite s neuspjesima ili izazovima, osobno i profesionalno?
Svoje neuspjehe u prvi tren uzimam k srcu i imam osjećaj kao da će me dokrajčiti, ali već nekoliko minuta nakon poraza osjećam potrebu za ponovnim pokušajem. Da samo znate koliko puta su mi glazbenici rekli 'ne' ili koliko su me puta samo ignorirali, a to boli više od 'ne'. Neuspjesi su mi vrlo dobro poznati, ali iako to zvuči loše, vrlo sam ponosan na njih. Svjestan sam da sam nakon svakog 'ne', korak bliže 'da'.
Imate li neku posebnu filozofiju koja vam pomaže sačuvati pozitivan stav u teškim situacijama?
Tada često pokušavam razmišljati o tome da je na ‘drugoj strani’ osoba s osjećajima, osoba koja je voljena, koja je možda imala težak dan ili doživjela nešto gore. Istodobno pokušavam prihvatiti da razlog mog neuspjeha ili teškog izazova nije ono što me čini Markom. Vježbam zahvalnost, razumijevanje i ljubaznost koliko god mogu i kada god mogu. Mislim da se ljubavlju može liječiti svijet.
Koji je vaš guilty pleasure ili slatki grijeh?
Uvijek kada pojedem kutiju krafna, osjećam se 'guilty'. Znam da me to niste pitali, ali morao sam reći. Moj slatki grijeh bilo bi gledanje serije 'Downton Abbey'. Proletio sam kroz tu seriju u roku tjedan dana. Nisam znao da toliko volim sapunice. I možda Taylor Swift.
Izjavili ste i da ste se borili s kilogramima, da ste u jednom trenutku imali čak 107 kilograma, ali onda je teretana postala vaše mjesto mira. Bavite li se neki spotom ili isključivo trenirate u teretani?
Trenirao sam nogomet, rukomet, tenis, stolni tenis, badminton, karate, budokai, jiu jitsu, kickboxing, košarku, odbojku i sigurno još nešto što sam zaboravio. U svemu tome pronalazim zabavu, mir i korist. U posljednje vrijeme sam fan teretane i njezine repetitivnosti. No kao što vidite iz priloženog, vrlo je lako moguće da će doći do promjene. Pomoć u smanjenju kilograma bila je i prehrana.
Već znamo da vam je glazbeni idol grupa Rammstein. Kako su oni oblikovali vaš put?
Tako je. Rammsteinova jednostavnost i brutalnost oduvijek me fascinirale. Još kao klinac shvatio sam da nešto ne treba biti tehnički zahtjevno da 'roka'. Konstantno slušanje njihovih albuma, htio to ili ne, utjecalo je na mene kao glazbenika i kantautora. Najdraža pjesma mi je 'Du riechst so gut', a najdraži album 'Mutter'. No moram biti iskren, ovaj odgovor se mijenja ovisno o trenutku i raspoloženju.
Za kraj, jeste li avanturistički tip ili ste više skloni opuštenom životnom stilu?
Ne volim adrenalin parkove, aqua parkove, u moru se kupam u plićem, a kad šećem prirodom, ne skrećem s puta. Neću reći da ne volim putovanja, ali najdraže mjesto na svijetu mi je dobro poznata - moja soba. U njoj imam osjećaj da imam kontrolu. Svako jutro i večer radim istu stvar. Subotom ujutro jedem krafne, a navečer pizzu. Može se reći da sam čovjek od mnogih navika, a ne od avanture. Ponekada me čak i strah naručiti neku drugu pizzu umjesto margherite.
