Puno dobrih stvari dolazi iz Italije. Prim­je­rice pizza, espresso, špageti... Ali i prelijepa glumica Monica Bellucci, koja predstavlja pravi primjer onoga što nazivamo ubojitom kombinacijom seksepila i inteligencije. Pa čak i sa 47 godina, koje je navršila 30. rujna. - Monica je tajanstvena: iza njezine ljepote postoji svijet koji želite upoznati. No za razliku od mnogih lijepih žena, ona ne smatra da je sve u ljepoti. Inteligentna je i radu pristupa na neobičan način, ne postavljajući granice - otkrio je redatelj Giuseppe Tornatore.

Samo jedan pogled na nju, njezine obline i mladalačku, baršunastu kožu dovoljan je da shvatimo kako Monica Bellucci uistinu misli ono što govori, odnosno da se nikada nije bolje osjećala u vlastitoj koži. Zahvaljujući svom brončanom tenu, očima boje tamne čokolade i punim usnama, nagrađivana je glumica dospjela na listu nejseksepilnijih žena svijeta, i time stala uz bok legendarnim talijanskim umjetnicama kao što su Sofia Loren, Gina Lollob­rigida i Monica Vitti. No njezino lice i tijelo nisu poznati samo ljubiteljima velikog platna. Iako je maestralno odigrala ulogu u filmu ‘Apartman’, odlično se snašla kao prostitutka u uratku ‘Samo pucaj!’, a i kao jedna od Drakulinih žena, neki će je se prije sjetiti po brojnim make up kampanjama za Dior koje je odradila u svojoj 40. godini. I poput svojih kolegica, također ambasadorica modne marke Dior, Sha­ron Stone i Charlize Theron, izgleda odlično, unatoč tomu što više nije u cvijetu mladosti. - Hvala nebesima na tome. Ni za što na svijetu ne bih ponovno željela imati 20. Sada sam puno sretnija nego što sam bila kada sam bila mlađa. Moraš otkriti tko si, tko ćeš postati... Uz tu se dob veže toliko nesigurnosti. Danas znam sve ono što moram znati, sve ono bez čega ne mogu živjeti - zaključila je.
Monica Anna Maria rođena je 1964. u provin­cijskom gradiću Città di Castello, smještenom u talijanskoj pokrajini Umbriji, kao kći jedinica vlasnika prijevozničke tvrtke Pasqualea Belluc­cija i slikarice, odnosno kućanice Brunelle Briganti. Brunella je kćer na svijet donijela sa 19 godina i sve vrijeme posvetila njezinu odgoju. - Moj je otac često bio na putu. No kada je bio kod kuće, onda je uistinu bio uz nas. Oboje su bili divni roditelji - rekla je jednom. Kao dijete, Monica je bila izrazito sramežljiva i teško sklapala prijateljst­va. Pretpostavlja se da je to djelomično i zato što nije imala braće ili sesta­ra uz koje bi naučila komunicirati s djecom. Ali njoj to i nije bilo pretjerano važno. - Kada ste jedinac, svi se toliko brinu za vas. Zašto? Tu ne vidim nikakav problem. Naviknete se na to da odrastate sami. Ima trenutaka kada se osjećate usamljeno. No mislim da to drugima predstavlja veći problem nego vama. Biti jedinica, pa to i nije tako važna stvar. Razmaženost? Mis­lim da sam i bila. Dali su mi toliko ljubavi i slobo­de. Ali kad sam navršila 20, više ih nije bilo briga. Bila sam slobodna kao ptica - rekla je. Ulogu braće, koju nije imala, polagano su preuzeli rođaci koji su neprestano pazili na nju. - Bili su mi kao braća. S njima sam mogla razgovarati o svim problemima - izjavila je jednom prilikom. Puni razumijevanja za svoju jedinicu bili su i roditelji s kojima je Monica imala otvoren i iskren odnos. - Imala sam divne roditelje koji su mi davali slobodu i s kojima sam mogla razgovarati o svemu; simpatijama, ljubavnim pričama, seksu... Moje je djetinjstvo bilo divno upravo zbog tog odnosa s roditeljima. Majka je bila draga i brižna, uvijek tu za mene. Otac me obožavao, razma­zio me i uvijek mi govorio da sam najljepša djevojka na svijetu. Možda sam zato odrasla s toliko samopouzdanja - zapitala se atraktivna glumica. Nakon što je ušla u tinejdžerske godine, mnogi su je počeli smatrati pravom seoskom ljepoti­com, i nije bilo osobe koja ju nije primjećivala kada bi s prijateljima prošetala centrom svog mjestašca. Premda je imala samo 14, dje­lovala je puno zrelije od svojih vršnjakinja, pa stoga i ne čudi što je njezin prvi dečko bio stariji mladić iz rodnoga gradića. Jednom je prilikom priznala da su je oduvijek privlačili muškarci malo stariji od nje. - Već sam sa 14 bila prava žena. Uopće nisam znala što to znači biti djevojčica ili tinejdžerica. Voljela sam izlaziti sa starijima od sebe jer su oni mojih godina bili dosadni. Moj je prvi dečko imao 19, a ja samo 14 - prisjetila se. Lokalna ljepotica nije se oslanjala samo na svoj izgled. Bila je uspješna u školi, posebice u literarnim predmetima. I danas je ponosna na svoje obrazovanje u klasičnoj školi Liceo Classico Plinio il Giovane jer smatra kako joj je dalo odlične temelje za bu­dućnost. Nakon što je završila srednju školu, odlučila je upisati pravni fakultet u Perugiji kako bi jednog dana mogla raditi kao odvjetnica. Pr­votna joj je namjera bila upisati studij filozofije, no ubrzo je došla do zaključka da će sa završenim pravom lakše pronaći posao i skrasiti se. - Trebala sam studirati nešto poput književnosti jer pravo nije bilo najbolji izbor za mene. Mislila sam da ću tim zanimanjem moći postići puno toga, da će to biti osnova za sve ostalo. Divno je to. Odlučite jedno, a naiđe nešto drugo; upravo se to meni dogodilo. Život je jači od vas - priznala je. Srećom, roditelji joj nikada nisu ograničavali slobodu i nastojali su ne zatomiti njezinu neovis­nost i lutalački duh. Primjerice, već je sa 16 godi­na otišla sama na ljetovanje, a sa 20 je napustila rodni kraj i studij prava. - Bilo mi je uistinu važno postati neovisna i raditi stvari za sebe. Osjećala sam da me u Citti di Castello guše. To je mali grad, a ja ne volim biti u sredini u kojoj svi poznaju sve. Volim privatnost - rekla je jednom. No nije sve bilo idealno. Dok je studirala na sveučilištu u Perugiji, prijatelj ju je odvezao u Milano kako bi se predstavila nekolicini modnih agencija. Oduševila ih je istog trenutka. U početku je za nju to bio samo jedan od izvora prihoda čime je trebala financirati svoj studij. - Željela sam ostati na fakultetu i završiti studij, a istodobno se u Perugiji pomalo baviti mane­kenstvom, i to za sitan novac. Ali moja je majka rekla: “Monica, Monica, nemoj mi reći da želiš živjeti istim načinom kao i tvoji prijatelji?! Ti si drukčija od njih.” Ona je imala jednostavan život. Udala se za moga oca i živjela ne svoj nego njihov život. Možda je u meni vidjela brojne mogućnosti, prilike koje ona nije uspjela iskoristiti - izjavila je. Iz nekog neobičnog razloga, svaki put kad joj se netko od članova obitelji obraća, dvaput izgovori njezino ime. Iako ju je poticala da od svog života napravi nešto više, njezinoj majci nije bilo lako gledati kako kći napušta rodni dom. - Kada sam otišla, moja je majka plakala. Pitala sam je: “Zašto plačeš? Vratit ću se. Ništa mi se loše neće dogoditi.” A moja je majka uzvratila: “Monica, Monica, znam da se nikada nećeš vratiti.” I bila je u pravu. Nikada se nisam vratila - prisjetila se. Šest je mjeseci nastojala uskladiti svoje fakultetske obaveze i posao modela, no nakon prve naslovnice za pariški Elle, shvatila je da to neće ići tako lako. - Željela sam pobjeći odande jer mi se ne sviđa ta talijanska tradicija prema kojoj žena ima svu odgovornost: majka je, brine se o kući, radi. Još dok sam bila jako mlada, maštala sam o tome da postanem neovisna. Nikad nisam željela ovisiti o muškarcu. Zato sam otišla u Milano i radila s fotografima kao što je Bruce Weber. Imala sam 18, zarađivala novac i živjela lijepo - kaže. U Milanu je potpisala ugovor za prestižnu agenciju Elite Model Management. Ubrzo je osvojila modne piste, ali i dizajnere kao što su Dolce&Gabbana, koji su je, prepoznavši u njoj pravi prototip mediteranske žene, angažirali za međunarodnu modnu kampanju. U prilog njezi­nu uspjehu ide i to što je tada pozirala poznatom fotografu Richardu Avedonu, i to za Revlonovu kampanju ‘Most Beautiful Women’. Iako nije bila pretjerano mršava, to nije bila prepreka zato što su se tada kod manekenki tražile obline. - Za ulogu u filmu mogla bih se i udebljati i smršavjeti. Jedem što želim. Previše sam lijena da bih otišla u teretanu. Volim plivati kada imam vremena za to. No nisam opsjednuta težinom - priznala je. Manekenstvu se posvetila na puno radno vrijeme, putujući svijetom, bez želje da se igdje skrasi. - Bila sam luda za tim poslom. Dolazim iz malenog talijanskoga grada, a onda dobijem priliku posjetiti Pariz, New York, Los Angeles, Havaje i Meksiko... - objasnila je. Putem ovog posla, Bellucci je 1987. upoznala fotografa Claudija Bassoa za kojeg se udala 3. siječnja 1990. No brak nije dugo potrajao. - Nema ništa neobično u tome da brak dođe svome kraju. Ostali smo jako dobri prijatelji i uistinu mu se divim - rekla je jednom prilikom. Posvetila se poslu, i iako se manekenstvom bavila tek nekoliko godina, u jednom ju je časopisu uočio talijanski redatelj Dino Risi i ponudio joj ulogu u filmu ‘Vita coi figli’. Prihvatila je pa je tako 1990. ostvarila svoj glumački debi. Nakon toga uslijedile su uloge u ‘La riffi’ Francesca Lau­dadija te ‘Drakuli’, redatelja Francisa Forda Cop­pole, čiji joj je poziv bio ulaznica u Hollywood. - Iako je bila riječ o iznimno malenoj ulozi, za mene je to bio pravi doživljaj. Ali istodobno je bilo i grozno zato što sam znala da se više ne mogu vratiti manekenstvu, a postati glumica, to nije bilo tako lako postići. Kada okusite nešto tako ... Oh, moj Bože! Grozno je. Osjećala sam se kao krava koja je puna mlijeka, a nitko ju ne želi pomusti. Znala sam da se više ne želim baviti ovim glupostima, nego da želim snimati filmove. No, naravno, ‘Drakulu’ sam snimila jer sam bila zgodna, a ne zato što sam bila najbolja glumica na svijetu. Na tome morate raditi - rekla je jednom.
Neko je vrijeme žalila što se nije posvetila studiju prava, no shvatila je kako bi to naposljetku za nju bilo previše dosadno zanimanje. Iako je u svijetu manekenstva bila jako uspješna, nije bila pretjerano sretna pa se vratila u Italiju i krenula na satove glume. - Morala sam steći neko iskustvo i željela sam da to bude u vlastitoj zem­lji. Nisam bila spremna školovati se u Los Angelesu ili New Yorku jer moj engleski jezik nije bio dovoljno dobar. Otišla sam u Ameriku jer me Coppola zvao, i vratila se. Tada sam se bojala Los Angelesa - izjavila je glumica, koja se tada prvi put u životu osjećala istinski izgubljeno. - Ne znate sve okolnosti mojeg života. Poput svih, iskusila sam nesreću, ali i puno ljubavi. Najteže mi je bilo kada sam se iz svijeta manekenstva prebacila na glumu. Nisam više željela biti model. To je jedino razdob­lje u mome životu kada sam pomislila da sam napravila veliku pogrešku zato što nisam završila fakultet. Svi su moji prijatelji bili liječnici i odvjetnici. Ja sam željela glumiti, ali nisam znala hoću li uspjeti u tome - rekla je. Unatoč strahu od neuspjeha, odlučila je pokušati. Gluma je ionako bila nešto što ju je odmalena privlačilo. - Odrasla sam gledajući te božice: Sofiju Loren, Ginu Lollobrigidu, Claudiju Cardinale, Annu Magnani. Manekenstvo nije bilo dovoljno izražajno. Kao model, morate raditi što vam kažu. To nisam bila ja - rekla je. Nakon ‘Drakule’ snimila je nekoliko nezamijećenih filmova, no situacija se promijenila 1996. Tada joj je ponuđena uloga u filmu ‘Apartman’ zbog koje se preselila u Pariz, i manekenstvu od­lučila reći ‘zbogom’. - Gluma me spasila od doživotnog bavljenja manekenstvom. Zaljubila sam se u Pariz. Sve mi se sviđa. Posebice atmosfera koja vlada ondje. To je kozmopolitski grad. Ta mješavina rasa i kul­tura tako se dobro nadopunjuje s mojom nemirnom naravi. To je bio moj način preživljavanja jer mi je u Italiji bi­lo teško ostvariti to što sam željela. U Francuskoj snimaju toliko filmova! Otišla sam u Pariz, upoz­nala neke agente koji su mi rekli: “Govoriš francuski i zgodna si. Ako budu tražili Talijanku... Možda ćeš snimiti jedan film, i to je to” - ispričala je jednom prilikom. No nije snimila samo jedan film, nego nekoliko njih. U tom se razdoblju raspala njezina veza sa zaručnikom, talijanskim glumcem Ni­colom Farronom, s kojim je u bila vezi od razvoda pa sve do 1995. Također, tada je proradila kemija s partnerom sa seta filma ‘Apartman’, njezinim budućim suprugom, francuskim glumcem Vincentom Casselom. - Tada smo bili jako znatiželjni u pogledu jedno drugoga. Zapravo, bila je to istodobno i priv­lačnost i odbojnost. Oboje smo tako osjećali. U početku nismo shvaćali da postoji privlačnost, mislili smo da je riječ o odbojnosti. Na probnom se snimanju pojavio ćelav. I bio je pretenciozan. Snimio je film ‘La Haine’ koji tada još nije bio objavljen. Rekla sam agentu: “Zašto ste baš odab­rali ovog tipa? Ima toliko seksi glumaca.” A Vin­cet je rekao producentu: “Zašto ste izabrali ovu talijansku manekenku kada imamo toliko divnih francuskih glumica?” No tada smo dobili priliku bolje se upoznati. I bila je riječ o pravoj privlačnosti - prisjetila se. Njihov prvi susret na sličan je način prepričao i zločesti dečko francuske kinematografije: - Serge Gainsbourg je govorio kako je filmski set previše erotično mjesto da bi jedna žena ondje bila sama. A ja to znam sto posto jer sam ondje, tijekom snimanja filma, započeo aferu s Monicom. Tako je snažna, tako intenzivna, da znam kako se više nikada neću zaljubiti u drugu. To je i razlog zašto sam s njom snimio devet filmova - objasnio je Vincent. Privlačnost je bila iznimno snažna pa ju je Vincent ubrzo i zaprosio. - To je bio jedan od najromantičnijih trenutaka u mom životu. Povezao me s aerodroma, zaustavio automobil nasred ulice i dao mi prsten. Rekla sam mu: “Hvala ti”, a on je uzvratio: “Bu­dući da te neće biti tri mjeseca, želio sam ti dati dar.” Zastao je na trenutak, a potom se počeo smijati i dodao: “Šalim se, zapravo sam te želio pitati hoćeš li se udati za mene.” Bilo je nemoguće odbiti ga - opisala je. Par se u kolovozu 1999. oženio u Monte Carlu, a film koji su zajedno snimili postao je pravi hit. Monica je zahvaljujući toj ulozi zaradila nominaciju za nagradu César, francuski pandan američkom Oscaru, i to u kate­goriji najboljih mladih glumica. Nje­zina važnija uloga preko bare uslijedila je 2000. godine u filmu ‘Pod sumnjom’, u kojem su joj partneri bili Gene Hack­man i Morgan Freeman, no ona koja ju je katapultirala u zvjezdanu orbitu i obilježila njezinu karijeru jest uloga u filmu ‘Malena’. Malena Scordija je tajanstvena ljepotica koja predstavlja objekt žudnje svakog muškarca i izvor mržnje i zavisti svake žene, nastanjene u talijanskom gradiću ‘40-ih godina prošlog stoljeća. Film je osvojio brojne nagrade. - Taj je film predstavljao veliki izazov. Željela sam vidjeti hoću li ovu ulogu moći odigrati ako je temeljim samo na fizičkim atributima. I uspjela sam. Toliko je toga proizašlo iz Malene. Naučila sam da tijelo može govoriti. Gluma se ne sastoji samo od riječi. U filmu ‘The Piano’ Holly Hunter nije govorila, a osvojila je Oscar - objašnjava glumica. S Vincentom se na velikom platnu našla i 1997., i to u ‘Dobermannu’, filmu koji je stekao veliku popularnost. Zajedno su snimili još šest uradaka, a danas se o njima priča kao o francuskom ekvivalentu Michaela Douglasa i Catherine Zete Jones, zlatnom paru koji je poznat pod nadimkom Les Glamours. No Monica kaže da su oni zapravo prava verzija Toma i Jerryja, samo što njihovi uraci nisu dječje tematike. A dokaz za to jest film ‘Nepovratno’ koji su snimili 2002. Uradak redatelja Gaspara Noéa te je godine na filmskom festivalu u Cannesu izazvao podijeljene reakcije, i to zahvaljujući pretjerano realističnoj sceni u kojoj je Monica silovana. Pričalo se kako je scena bila toliko uznemirujuća i za same glumce da je Monica svog supruga na neko vrijeme poslala sa seta kako ne bi napao njezina ‘silovatelja’. - Monica me natjerala da se maknem, pa sam otišao na odmor na jug Francuske. Bojala se da to neću moći gledati. To svakako nije scena koju bih želio pogledati više puta, ali Monica, ona je toliko ponosna na svoju glumu u toj sceni, a i ja mislim da je divna - otkrio je Vincent. Istodobno s uspjehom koji je zlatni par postizao na velikom platnu, Monica je i sama poprilično dobro radila na svojoj karijeri. Nakon toga zaigrala je u nekoliko filmskih hitova uključujući ‘Asterix & Obelix: Misija Kleopatra’, u dva nastavka ‘Matrixa’; ‘The Matrix Reloaded’ i ‘The Matrix Revolutions’, ali i u Gibsonovoj ‘Pasiji’, u kojem je utjelovila Mariju Magdalenu. Ova potonja uloga za nju je bila pravi test - brojne kontroverzije vezane uz film utjecale su na ekipu, Monica je morala naučiti govoriti latinski jezik, a iako nije vjernica, ta je uloga za nju predstavljala određeno duhovno putovanje.
- Ako u nešto vjerujem, onda je to tajanstvena energija, ona koja pokreće oceane kada je plima, koja ujedinjuje prirodu i živa bića - kaže. No duhovni poziv koji je tek uslijedio iz temelja joj je promijenio život. Nakon što su završili svoje filmske projekte, Monica i Vincent odlučili su da je došlo vrijeme da zasnuju vlastitu obitelj. Mjesec dana prije nego što je rodila, razodjenuta se fotografirala za naslovnicu talijanskog Vanity Faira, i to iz protesta protiv talijanskih zakona koji zabranjuju korištenje sperme donora. U rujnu 2004. na svijet je donijela predivnu djevojčicu Devu. Budući da se njihova kućna adresa nalazi u trima gradovima - Londonu, Rimu i Parizu - proslavljena glumica do posljednjeg trenutka nije bila sigurna gdje će svoje dijete donijeti na svijet, pa je porođaj organizirala u trima bolnicama. Malena se rodila u Rimu. - Deva je došla u savršenom trenutku. Napravila sam toliko toga u životu, bila na toliko mjesta, provodila se, no kada je ona došla, bila sam joj spremna dati sve što joj je potrebno. Najvažnije je posvetiti se djeci. Tre­nutačno sam u razdoblju da ne mislim kako ću propustiti nešto ako ne budem izlazila. Postane mi dosadno među ljudima koji puše cigarete, piju alkohol... Više me toliko ne zanimaju odlasci na premijere i fotografiranje na crvenom tepihu. Želim biti s njom. Djeca vam kradu san, nisam spavala dvije godine. Dojila sam je devet mjeseci. No bila sam toliko sretna što sam postala majka da sam mogla podnijeti bilo kakvu žrtvu - poručila je tada. Na neko je vrijeme odlučila napraviti stanku od snimanja i s Vincentom se dogovorila kako neće raditi na zajedničkim projektima jer onda nitko ne bi mogao biti s Devom. No nekako su našli vremena i zajedno posudili glasove za animirani film ‘Roboti’. Pet mjeseci nakon porođaja počela je raditi i na romantičnoj komediji ‘Combien tu m’aimes?’ u kojoj je glumila prostitutku kojoj se svi muškarci bacaju pod noge. - Iz uloge majke prebacivala sam se u ulogu prostitutke, i obrnuto. Dok sam snimala, moje me dijete čekalo u prikolici, a kada sam bila gotova s radom na tim seksualnim scenama, žurila sam se u prikolicu nahraniti Devu. To je bilo ludo, ali i zanimljivo - prisjetila se. Iste te godine zaigrala je i u filmu ‘Braća Grimm’, a čini se kako je posao zapravo idealan recept za očuvanje njihova braka. - Jedini način da ostanete zajedno jest taj da niste zajedno. Mi smo u dva različita svijeta. Ja ne znam njegove prijatelje, on ne poznaje moje. Ne viđamo se s istim ljudima. Ne vodimo iste živote. Ponekad se vratim iz svog svijeta, a on iz svog, i tada se nađemo. No mi smo dvije različite životinje. Ja sam toliko neovisna, kao i on, pa mislim da je jedino tako moguće sačuvati brak - rekla je. Iako je sretna sa svojom obitelji, kako bi izbjegla rutinu u braku, ne živi uvijek sa suprugom. U istom domu u pariškoj četvrti Belleville njih dvoje imaju zasebne stanove, a nerijetko se dogodi da ona vrijeme provodi u pariškom dok je on u londonskom stanu. No osim time što ne dijele uvijek životni prostor, Monica je javnost šokirala i izjavom kako od svog supruga ne očekuje vjernost. - Strast možete osjetiti prema najgorem muškarcu kojeg ste upoznali. No to nema nikakve veze s dubljim partnerstvom. U takvom i dalje postoji strast, ali važni su povjerenje, poštovanje, spoznaja da vam muškarac neće biti odan samo u seksualnom pogledu nego i da će uvijek biti tu za vas. To je puno važ­nije od same vjernosti. Bilo bi smiješno tražiti od njega da mi bude vjeran ako nisam bila uz njega dva mjeseca. Ne možete ga pitati stvari kao što su s kim se viđao i što je tada radio. Poštenije je i realističnije očekivati da će biti uz mene kada se vidimo. Vincenta smatram seksepilnim muškarcem. Važno je to misliti o svom suprugu. No on nije normalan čovjek. Ponekad ga toliko volim, a katkad ga poželim ubiti - izjavila je. Iako su navodno u sretnom braku već više od deset godina, često se spekuliralo o mogućem razvodu. - Ne znam što će se dogoditi u budućnosti. Nije lako zato što puno putujemo. Ponekad volimo raditi zajedno. Mislim da ne postoji nijedan zakon koji kaže kako bi neki odnos trebao izgledati. Mijenjamo se, odrastamo, različiti smo. Trenutačno sam sretna, živim iz dana u dan i govorim si da će sutra možda biti drukčije, ali ćemo opet biti zajedno - kaže. - Oni su drukčiji, ali se nadopunjuju. Vincent je divlji, a Monica je poput majke, stabilna i uravnotežena - rekao je redatelj Christophe Gans. A da je s njihovim brakom sve u najboljem redu, dokazali su početkom 2010., kad je Mo­nica još jednom svijetu pokazala trudnički trbuščić. U šestome mjesecu trudnoće ponovno je polugo­la pozirala za talijansko izdanje Vanity Faira. - Kada sam sa 39 godina rodila prvo dijete, rekli su mi da moram odmah pokušati ako želim imati drugo. No nisam bila spremna. S vremenom sam odlučila da ipak jesam i odmah sam poželjela drugo dijete, ali bebe nisu kao filmovi, ne možeš ih odmah isplanirati. Ženama koje, poput mene, kasnije dobiju djecu, uvijek se govori da su hrabre. Istina je da dijete i sebe izlažeš većem riziku što si stariji, no ne osjećam se hrabro, nego jako sretno - rekla je, dodavši kako je i ovaj put, unatoč godinama, zatrudnjela prirodnim putem. - Nije mi bila potrebna potpomognuta oplodnja, kao ni zamjenska majka. Tko zna, možda neke veze s tim ima i to što je moja baka rodila u 47. godini. Sve je to sreća. Poznajem žene koje su spremne na koljenima puzati po pustinji samo kako bi dobile dijete. Da i ja imam problema sa začećem, zacijelo bih bila jedna od njih - izjavila je tada. Nekoliko mjeseci poslije, u rimskoj bolnici Fatebenefratelli rodila je drugu kćer Léonie. - Nikada nisam bila sretnija. Osjećam se kao da letim, kao da živim predivnu bajku. Nastojim uživati u svakom trenutku. Blagoslovljena sam. Željela bih zaustaviti vrijeme. Nadam se samo da ću poživjeti dovoljno dugo kako bih svojim djevojčicama mogla pomoći. Tražim samo dvadeset godina zdravlja. I nikada ne govorim: “Svojim sam kćerima dala život.” One su ga dale meni - oduševljena je. Ponosna se majka još jednom te godine pojavila razodjenuta na naslovnici spomenutog časopisa, držeći svoju mlađu kćer u naručju. - To je ono što me oduvijek privlačilo fotografiji. Kao djevojčica, gledala sam radove Helmuta Newtona, Brucea Webera i Richarda Avedona i to me fasciniralo: stvaralaštvo Majke prirode, tijelo kakvo uistinu jest. Nikada nisam imala tijelo manekenke: visoka sam, ali nedovoljno, imam obline i nikada nisam imala želju otići na dijetu. Poziranje fotografima ili gluma na platnu mogu se ostvariti jedino ako se ne bojiš otkriti ono što jesi - objasnila je tada. Nakon rođenja druge kćeri lijepa je glumica na neko vrijeme odlučila napraviti stanku od glume i posvetiti se obitelji, u čemu joj pomaže i suprug: - Što vrijeme više prolazi, sve više volim čovjeka koji je postao. Kada sam ga upoznala, bio je samo 28-godišnji dječak, a sada je muškarac uz kojeg se osjećam dobro i koji je svjestan svojih odgovornosti. Deva ga treba, kao što treba i mene. Uvijek pomislim kako će Vincet biti uz naše kćeri ako se meni nešto dogodi. Žena može reći: “Sama ću imati djecu”, i puno njih to i kaže, ali ako uz sebe imaš partnera, to obogaćuje oboje, ali i djecu - otkriva jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih europskih glumica, koja je ulogama u filmovima kao što su ‘Matrix’, ‘Suze boga sunca’ i ‘Braća Grimm’ postala zvijezda i u Hollywoodu. No ne razmišlja o preseljenju u Ameriku. - Kad sam u New Yorku, divno mi je, ta energi­ja... No ako pogledamo kvalitetu života u Ame­rici, nešto nedostaje. Toliko su usredotočeni na novac i uspjeh. Ljudi se ponašaju poput ovisnika, nemaju život, samo rade. Kažete im da na mjesec dana odlazite na odmor, a oni vas gledaju kao da ste poludjeli. Ne uzimaju vrijeme za sebe. A i osjećam da je ondje prisutna ta kalvinistička radna etika: nema oprosta, ako ste pogriješili, platit ćete to. Imaju smrtnu kaznu. Poštuju ljude koji imaju novac i uspjeh. U Europi i dalje postoji nešto moralno. Morate poštovati ljudsko biće baš zato što jest ljudsko biće - objasnila je te dodala kako joj se također ne sviđa to što se u Hol­lywoo­du štuje kult mladosti i mršavosti. No to je ne bi trebalo previše opterećivati s obzirom na to da su je u 45. godini Bernard For­nas i John Galliano odabrali kao službenu amba­sadoricu za Cartier i predstavnicu za Diorov make up. Partnerstvo s Cartierom proširilo se 2007. godine, kada su je zamolili da za njih dizaj­nira liniju nakita. Tako su klasične ogrlice i naušnice izrađene od bijelog zlata, bisera i dijamanata postale dio branda poznatog kao Monica Bellucci Collection. Iako često mijenjaju adrese, Monica ističe kako će se zbog svojih kćeri uskoro morati pozdraviti s nomadskim načinom života. - Deva kreće u školu pa ću morati odlučiti gdje će nam biti središte. S njom je lako. Toliko dugo putuje sa mnom da već može zaspati u bilo čijem krevetu. Ona je kao mala pustolovka. Trenutačno su joj konstanta majka i otac, a okoliš se neprestano mijenja - rekla je. Malena Deva tečno govori tri jezika; talijanski, francuski i engleski pa joj život ni u jednom od gradova u kojem posjeduju dom neće predstavljati problem. Baš kao ni njezinoj majci. - Prvi sam put došla u London kada sam imala 16. Iste sam se sekunde zaljubila u taj grad. Rekla sam da ondje jednog dana želim živjeti. Mislim da mi se London u prvi trenutak činio pomalo lažnim, kao i ostalim strancima. Njegova se ljepota činila potpuno nestvarnom, kao da je riječ o filmskom setu. Dosta vremena provodim u Lon­donu, i ondje se osjećam slobodno. Mogu biti anonimna i slobodna kao ptica. Obožavam ići u park s djecom ili u kupnju s prijateljima - ispričala je te dodala kako joj često nedostaje i rodna Italija. - To je moja domovina i obožavam je. Zato i imam dom u Rimu. No na neki način ondje imam najmanje privatnosti. Takvi su Talijani, vole zabadati nos u tuđe stvari više nego bilo koja druga nacija. Kada hodate ulicom, ne gledaju samo muškarci u žene, nego svi gledaju u svakoga. U Italiji uspostavljate puno kontakata očima - objasnila je i rekla da joj iz domovine najviše nedostaju špageti. - Iz moje ljubavi prema hrani vidi se da sam Talijanka. Jedem sve, ali najviše volim talijansku hranu - otkriva te dodaje kako voli svoje obline. - Umjesto da odlazim u teretanu, odijevam se u crno, praktičnije je i zabavnije - poručila je. Bellucci nije još samo jedna obična ljepotica koja se oslanjala na izgled kada je o karijeri riječ. Njezin životopis obiluje ulogama u malenim, niskobudžetnim filmovima nezavisnih produkcija, kao što su sicilijanska drama nominirana za Oscar ‘Malena’, francuski triler ‘Apartman’, ali i kontroverzni projekti ‘Nepovratno’ i ‘Pasija’. - Nikada ne idem lakšim putem. Zapravo, neki sam dan pogledala svoj odabir filmova i mis­lim da su prilično čudni. Možda je i meni, kao svima, potrebna terapija. Možda je rad na filmovi­ma moja terapija. Snimam mračne uloge jer je moj život potpuno drukčiji - priznala je. Upravo zbog toga i slovi za osobu koja puno riskira, ali i snažnu glumicu koja je na platnu uspješno utjelovila gotovo sve; od barunica do prostitutki, i to dostojanstveno i sa stilom. - U deset sam godina napravila toliko toga. U početku nisam znala jesam li zapravo manekenka ili glumica. Znala sam da želim biti glumica, no bilo je teško povjerovati da će se to i ostvariti. Danas je situacija znatno bolja, a ponude koje dobivam zanimljivije su od onih koje su stizale prije pet godina. Što sam starija, sve je bolje - zak­ljučila je Bellucci. Napisala Nikolina Kunić Fotografije Getty, MediaForum Gammara / Guliver; Profimedia; Rex