Životni stil neumorne 80-godišnjakinje mnogima je inspiracija

Prije nego što se našla na popisu najuspješnijih modnih dizajnerica današnjice, Carolina Herrera, koja je nedavno proslavila 80. rođendan, bila je jedna od najbolje odjevnih žena na svijetu. Mnogi ne znaju da je njezin život bio popraćen na stranicama raznih časopisa i prije nego što je dizajnirala prvu haljinu, i to zahvaljujući društvu u kojem se kretala, ali i istančanom modnom ukusu koji se poslije ocrtavao u njezinim kolekcijama. Kreacije su sofisticirane, chic i elegantne, a poslovno carstvo jedno je od najprosperitetnijih u industriji.

- Herrera ima još jednu dobru osobinu: vlastiti imidž. Njezine su manire besprijekorne. Govori engleski jezik uz dozu neodoljivog latino naglaska, glas joj je iznimno mekan i podatan. Ne smijemo zanemariti ni njezinu ljepotu, toliko aristokratsku da pojavom priziva renesansne slike španjolskih velikana... U vremenima kada se teško pronalazi žena koju krase istinska elegancija, lijepe manire i odmjerena ženstvenost, Herrera je itekako inspiracija mnogima - opisala ju je modna novinarka Annette Tapert. 

No Herrera nije odmalena pripremana za poslovni uspjeh. Štoviše, čini se kao da je rođena na drugom planetu, u davno izgubljenom svijetu tradicionalne latinoameričke aristokracije u kojem je svrha žene bila da bude ugledna domaćica i majka. Maria Carolina Josefina Pacanins y Niño rođena je 8. siječnja 1939. u Caracasu, glavnom gradu južnoameričke države Venezuele. S tri sestre odrastala je u luksuzu i bogatstvu. Njezini su preci u Južnu Ameriku stigli prije 400 godina. Otac Guillermo Pacanins Acevedo dugo je godina bio pilot u zračnim vojnim snagama, a zatim je postao guverner Caracasa. Majka María Cristina Niño Passios bila je istinska dama koja je obožavala modu, baš kao i baka, pa je Carolina kao djevojčica često putovala s njima u Pariz, gdje bi im odjeću po mjeri šivala neka od najvećih imena modnog svijeta, kao što su Cristobal Balenciaga i Yves Saint Laurent. I Herrera je u djetinjstvu naučila šivati, izrađivala je odjeću za lutke, a pritom su je naučili da svaka kreacija mora pristajati kao salivena. 

- Odmalena sam se naviknula na lijepe stvari. Moje je djetinjstvo bilo ispunjeno fantazijom i igrom. Jedna od najdražih uspomena mi je dotjerivanje sa sestrama. Imali smo guvernantu koja bi osmislila predstave kao što su ‘Pepeljuga’ i ‘Snjeguljica’, a sestre i ja odabrale bismo koji ćemo lik biti, spremile se i glumile - ispričala je. 

No pazilo se na organizaciju i disciplinu pa nisu bile razmažene. Majka je inzistirala na tome da joj kćeri budu dobro odgojene i poticala ih i na razvijanje vještina, a ne da polažu sve u izgled. Morale su posjedovati inteligenciju i bogatstvo duše, kako je jednom rekla. Carolina je obožavala jahanje i odlično joj je išlo, a puno je i čitala. Pohađala je i satove baleta, a guvernanta, podrijetlom Mađarica, nju i sestre učila je francuski i engleski jezik. Kada je navršila 18 godina, na nagovor roditelja uplovila je u bračnu luku s podjednako imućnim pripadnikom venezuelske elite Guillermom Behrensom Tellom. Par je dobio dvije kćeri, Mercedes i Anu Luisu, no brak nije potrajao. Razveli su se 1964., ali nikada nije otkrila razlog. S djevojčicama se vratila roditeljima koji nisu blagonaklono gledali na tu odluku, ipak je bila prva u obitelji koja se odlučila razvesti, ali primili su ih natrag. Carolina je tada napravila još nešto neočekivano - odlučila se zaposliti. Naime, od pripadnica njezine klase očekivalo se da jednog dana budu gospodarice imanja, a ne zaposlene žene s karijerom. 

- Nije to bio poslovni svijet, sve je bilo mirnije. Žene su bile drukčije, nisu željele raditi. Sve su bile kod kuće, nimalo aktivne - ispričala je. 

No sredinom 50-ih godina u Caracas su polako počeli pristizati došljaci iz drugih dijelova svijeta, naviknuti na drukčiji način života. Stoga se i Carolina odvažila naći posao. Sredinom 60-ih godina zaposlila se kao PR agentica za tada još slabo poznatu modnu kuću Emilio Pucci u Caracasu. Na toj je poziciji ostala sljedećih šest mjeseci, dok se nije ponovno susrela s prijateljem iz djetinjstva Reinaldom Herrerom, koji je također bio iz aristokratske obitelji. On se netom bio vratio iz Europe, gdje je neko vrijeme živio i tada je na venezuelskoj televiziji vodio jutarnju informativnu emisiju ‘Buenos Días’. Upravo je on bio njezina prva ljubav. 

- Mislim da sam bila ludo zaljubljena u Reinalda sa 15 ili 16 godina, ali otišao je u Europu. No on je oduvijek bio moja velika ljubav - rekla je poslije. 

Vjenčali su se 1968., a za tu je prigodu odjenula žutu haljinu od organdija, ukrašenu cvjetovima, koju je sa­ma dizajnirala. Na­kon vjenčanja useli­li su se u njegovu obiteljsku kuću La Vega, koja se danas smatra najstarijom trajno nastanjenom kućom u zapadnoj hemisferi. Riječ je o vili sa 65 soba sagrađenoj 1590. godine. S njima su živjele i njezine kćeri iz prvog braka, a uskoro je dobila još dvije djevojčice, Carolinu Adrianu i Patriciju Cristinu. Kao i brojni drugi aristokratski parovi 70-ih godina prošlog stoljeća, pripadali su svjetskom jet setu, kretali su se u otmjenim međunarodnim krugovima i redovito putovali u Europu i SAD. Dijelom njihova društvenog kruga bili su i britanska princeza Margaret te američki umjetnik Andy Warhol. Budući da je redovito posjećivala kultni njujorški klub Studio 54, Carolinu su brzo uočili mediji i redovito je uvrštavali na godišnji popis najbolje odjevenih žena, poznat kao International Best Dressed. Par se 1980. odlučio preseliti u New York, a kako joj se bližio 40. rođendan, Carolina je sve intenzivnije počela razmišljati o životnim promjenama i novoj fazi. Zapravo, počela je razmatrati pokretanje vlastitog posla i nekako se najviše vidjela u modnoj industriji. Prvotna ideja bila je tvornica materijala, a onda joj je prijatelj, grof Rudi Crespi, poznati publicist koji je radio za kuću Valentino i jako dobro poznavao međunarodnu scenu visoke mode, predložio da se ipak okuša u dizajniranju vlastite kolekcije.

- Bilo mi je u redu biti kućanica dok nisam navršila 42 godine, tada mi je dosadilo. Dotad sam radila samo u odnosima s javnošću brenda Emilio Pucci. No odjednom sam osjetila poriv da nešto konkretno radim u modnom svijetu. Kao da je ta potreba cijelo vrijeme čučala u meni, a onda su mi se u New Yorku vrata otvorila i mogla sam istražiti tu želju. Amerikanci su jako velikodušni. Ako imate talent, otvorit će vam vrata. Na taj me korak ohrabrila i Diana Vreeland, urednica Harper’s Bazaara i Voguea. Ona mi je bila mentorica. Još sam joj 1980. rekla da želim raditi s tkaninama, a ona je odgovorila: “Kako dosadno, nemoj biti smiješna. Zašto ne osmisliš modnu kolekciju?” I tada mi je sinulo. Na sreću, imala sam podršku supruga. Neprestano je ponavljao: “Možeš i moraš to napraviti!” Imala sam sreću s Reinaldom, jer ako vas partner ne podupire, nikada nećete nigdje dospjeti. Nećete moći uspjeti - objasnila je. 

No kada je prijateljima i suprugu objavila da će postati dizajnerica, vijest nisu dočekali s oduševljenjem, prije sa sumnjom. 
- Bio sam joj potpora jer sam mislio da će je ta ideja držati 15 minuta. Da mi je tada rekla da će biti riječ o 15 godina, a ne minuta, pitao bih ju je li poludjela - rekao je poslije njezin suprug. 

Već u jesen 1980. Herrera je imala spremnih dvadesetak haljina koje su šivale krojačice u Caracasu. Unajmila je stan u Park Avenue i pozvala prijatelje da ih dođu vidjeti. Njezina prva modna revija bio je važan događaj kojem su prisustvovali umjetnik Andy Warhol i Bianca Jagger, bivša supruga glazbenika Micka Jaggera. Reviju je nosio supermodel Iman, supruga preminuloga glazbenika Davida Bowieja, koja je tada tek počinjala karijeru. Iako kritike nisu bile dobre, kolekcija je odlično prodana. Ubrzo su se za nju zainteresirali čelnici luksuznih trgovina Saks Fifth Avenue i Bergdorf Goodman, ali i Martha’s, najsofisticiraniji butik u Park Avenue. No problem je bio u tome što je ona imala samo uzorke, nije uopće imala plan o proizvodnji. Na sreću, u Caracasu su je upoznali s Armandom de Armasom, vlasnikom venezuelskog izdavačkog carstva, koji joj je obećao novčanu pomoć. Nekoliko mjeseci poslije na Sedmoj aveniji otvorila je atelje i showroom Carolina Herrera Ltd. Pomno je pazila na to da se sve kreacije izrade od luksuznih materijala. Navodno je upravo Carolina popularizirala i jastučiće na ramenima koji su postali svojevrsni zaštitni znak te modne ere. Također, upravo nas je ona upoznala s puf rukavima. Tvrdila je da zbog jastučića struk izgleda tanji, a pufasti rukavi bolje uokviruju lice.

Prvih nekoliko kolekcija odisalo je, kako su tada pisali mediji, tipičnom latino dramatikom koja je bila prožeta utjecajima Španjolske, odnosno ekstravagantnim naborima koje možemo vidjeti na odijelima plesača flamenca, jaknama koje neodoljivo podsjećaju na one matadora, ali i jednostavnim, a opet skulpturalnim linijama kakve smo viđali kod legendarnog španjolskog dizajnera Cristóbala Balenciage. Iako je njezina odjeća bila nešto skuplja od one koja se tada nudila u većini butika zbog kvalitete tkanina, ipak je postala popularna među imućnijim građankama SAD-a, uključujući i bogatašice s Manhattana koje su joj bile prijateljice. Jedna od prvih klijentica, koja joj je poslije postala prijateljica, bila je Jackie Onassis, udovica preminulog američkog predsjednika Johna Kennedyja, koju je odijevala sve do smrti 1994. i zahvaljujući njoj Herreri je porasla cijena u društvu. Iako je i prije bila rado viđena na američkoj društvenoj sceni, sada je definitivno utvrdila status kult­ne dizajnerice. Unatoč tome, držala je do toga da svatko od njezinih kupaca uživa poštovanje, što je podrazumijevalo i zaštitu privatnosti. 

- Nikada nisam spominjala tko su mi klijenti. Ako je jedini način da haljinu prodate taj da je nosi netko od istaknutih osoba, ta haljina nije dobra - objasnila je. No redovito je morala odbacivati optužbe da je njezin posao izgrađen na leđima poznatih i bogatih prijatelja. 

- Da sam samo odijevala svoje prijatelje, moja bi tvrtka odavno propala - istaknula je. 

U prilog tome ide i podatak da su u to vrijeme modne poslove počinjale i druge bogate žene s odličnim poslovnim vezama poput Carolyne Roehm i Jacqueline de Ribes, ali one nisu opstale. No ne može se poreći činjenica da je njezin dizajnerski rad široj javnosti bio relativno nepoznat do 1986., kada je dizajnirala vjenčanicu za Jackienu kćer, Caroline Kennedy. Ženstvena i romantična haljina postala je jedna od kopiranijih kreacija, a publicitet koji je dobila zahvaljujući tom vjenčanju prometnuo je Carolinu u svjetsku zvijezdu. Nakon toga su i preminula princeza Diana, jedna od najfotografiranijih žena desetljeća, te bivša američka prva dama Nancy Reagan često nosile njezine kreacije. Unatoč tome, taj je, mnogi bi rekli uspjeh preko noći, nije nimalo promijenio. Jedino je imala mnogo više posla nego što je očekivala. 

- Kada sam počinjala, nisam povezala dizajn s riječi posao. Moja vizija ove karijere bila je više bajkovita. Mislila sam: “Oh, dizajnerica, kako je to glamurozno. Prekrasan posao”. Ni­sam imala pojma da ću zapravo cijele dane sjediti u uredu. Mislila sam da ću dizajnirati kolekciju i otići kući - priznala je. 

No to je nije pokolebalo. Uspjeh ju je itekako ohrabrio, zasukala je rukave te uz punu potporu supruga prionula na posao. Nastavila je širiti svoje carstvo. Kako bi imala što ponuditi i ljudima slabije platežne moći, 1986. osmislila je liniju CH, nešto jeftiniju inačicu haute couture kolekcije, a tri godine poslije i Carolina Herrera Collection II. Novac je počeo pristizati i kada je 1988. predstavila liniju parfema. Prvi je nazvan Carolina Herrera, na njemu je radila nekoliko godina, a baza mu je ulje jasmina. To je miris koji je podsjeća na tinejdžerske dane u Caracasu. Tada joj je, kako je otkrila, pod prozorom spavaće sobe cvjetao jasmin i svi događaji povezani su s tim mirisom. Parfem se dobro prodavao pa je 1994. plasirala Flore, a 1997. na tržište je izišao 212 nazvan po poštanskom broju Man­hattana. Jedna je od rijetkih dizajnerica koja odlično prodaje i muške parfeme. Stoga mnoge čudi što je tek 2000., nakon 20 godina u poslu i 250 milijuna dolara godišnje zarade, otvorila trgovinu na Manhattanu, i to u Aveniji Madison. Njezina poslovna filozofija, iako više nije uključivala jastučiće na ramenima, i dalje se temeljila na tome da ženama ponudi što jednostavniju, ali ženstvenu i elegantnu odjeću. 

- Najbolji odjevni komadi svih vremena mogu se povezati s riječju jednostavnost. Odjeća koja je toliko udobna da se osjećate golo. Mrsko mi je gledati žene koje cijelu noć popravljaju i namještaju haljinu - objasnila je i dodala da ne voli ekscese i pretjerivanja. 

- Previše nabora, previše kože, previše usko... to nije seksi ili glamurozno. Stvaram modu po mojoj mjeri koja žene čini ženstvenima, sofisticiranima, elegantnima, profinjenim i glamuroznim. Ne radim u modnoj industriji, radim u industriji ljepote. Chanel je rekla da moda prolazi, ali stil ostaje. Postoje modne kuće čiji je jedini interes svake sezone stvoriti nešto novo. Moje je pitanje: kamo ćemo tako dospjeti i koja je svrha toga? Odgovaraju mi da to rade zato što žele da se žene osjećaju mlađe. No ne shvaćaju da je želja da izgledate mlađe zapravo prvi znak starenja. Ono što ste odjenuli mora pristajati vašim godinama. Osnovni accessoires koji svaka žena mora imati jest veliko ogledalo u kojem može vidjeti kako izgleda u odjeći koju nosi. Znam što mi pristaje. I radije bih izgledala staro nego nakaradno. Mislim da nitko ne želi da ga drugi primjećuju zato što je odjeven poput polugolog klauna. Žene koje ja odijevam pozornost žele privlačiti ljepotom, a ne vulgarnošću - istak­nula je Carolina, koja je u prvoj dekadi 21. stoljeća počela ekspanziju u Europu, a u posao je uključila i članove obitelji, odnosno kćeri koje su joj oduvijek najveća inspiracija. Nakon dugo vremena, 2016., predstavila je novi parfem Good Girl čije je zaštitno lice manekenka Karlie Kloss. 

- Zadovoljna sam svime što sam postigla. Pomirila sam se i s usponima i padovima i sretna sam kada vidim gdje sam dospjela - zaključila je i objasnila da je za njezin uspjeh djelomično zaslužna činjenica što je ostala vjerna latinoameričkim radnim navikama - posao obavlja isključivo u uredu i ima normalno radno vrijeme. 

- U našoj tvrtki nema prekovremenih. Ako ne možeš obaviti posao od 9 do 17 sati, onda nešto nije u redu - kaže jedna od uspješnijih poslovnih žena čija je jedina mana - nestrpljivost. Jako se teško koncentrira, nerijetko izgubi mobitel, prisjeti se, a onda odmah zaboravi neku anegdotu koju je htjela ispričati. No to i ne čudi s obzirom na to da je nedavno zagazila u osamdesete. I ne voli govoriti o svojoj intimi. 

- Obična sam žena koja se igra s unucima i šeta Central Parkom kako bi održala srce zdravim. Ne provodim dane u avionu ili na raskošnim zabavama, niti privatno nosim bijele košulje ili ispijam šampanjac. Draža mi je tekila. Jako sam loša kuharica, ne znam ni vodu staviti da zavrije. Odgojena sam da budem gospodarica kuće, da naređujem posluzi i imam mnogo djece - kaže Carolina, jedna od posljednjih istinskih dama svog kova. 
Iako priznaje da je ponekad teška, tvrdi da u životu nije podignula glas jer to ne priliči ženi. 

- Modni je svijet prepun ljudi velikog ega i morate se znati zauzeti za sebe. U suprotnom će vas žive pojesti. Ali nikada nisam vikala. Svoje zaposlenike tretiram kao obitelj. Bit će produktivniji ako im kažete: “Ne brinite se, napravit ćemo sve zajedno”, nego ako ih ponižavate. Ali zadnja riječ mora biti moja. Odobrila sam svaki komad odjeće koji je izišao iz moje tvrtke - ističe Carolina čije kreacije nose zvijezde kao što su glumice Sandra Bullock, Lupita Nyong’o i Renée Zellweger te glazbenica Lady Gaga. 
I umjesto da uživa u zasluženoj mirovini, Carolina ne namjerava stati. 

- Volim svoj posao. Bila bih jako ljuta da moram prestati. Što više radim, to mi se više sviđa. Unatoč svim problemima. Da moram sve ispočetka, napravila bih isto - zaključila je.