Nedavno je objavio svoj 16. studijski album ‘Dodirni me slučajno’, koji je primio odlične kritike, na sceni je više od 25 godina, višestruki je dobitnik Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu - ukratko, Mas­simo Savić istinska je zvijezda domaće glazbene scene. Ali ne ponaša se tako. Iako ima pokrića za to, ne razmeće se uspjehom, nego prihvaća da ni on nije savršen. Poslovno, ali ni privatno. Njegove pjesme, kaže, uvijek mogu biti bolje, a njegov odnos sa suprugom Eni i kćeri Mirnom... I na tome se može raditi. Zašto? Na to pitanje bez zadrške odgovara u ovom intervjuu. Baš kao i na puno ostalih životnih pitanja na koja će, kao malo tko, odgovoriti u potpunosti iskreno.

Story: ‘Dodirni me slučajno’, kažu oni koji su ga imali priliku čuti dok je nastajao, vaš je najzreliji album. U jednom ste intervjuu rekli kako ste prethodni ‘Sunce se ponovo rađa’ otpjevali najbolje do tada. Mi smo glazbenici takvi, što je vrlo smiješno. Svaki nam je album najzreliji i najbolji dosad. I nije to zato što ja tako mislim, nego zato što kritike nikada nisu bile tako dobre, tako koherentne. Nikada me dosad nije zvalo toliko ljudi da mi nakon preslušavanja albuma kažu što misle o njemu. Primjerice, kada slušam pjesmu ‘Krug u ži­tu’, osjećam se golim. Dao sam joj sirovu emociju i neugodno mi je to slušati. Tako da, bez obzira na to što sam mislio da je ‘Sunce se ponovo rađa’ fenomenalan album, Turki mi je rekao nešto dobro: “To je ono što sam od tebe želio i očekivao. Da izađeš iz tih okvira urednog, dobrog, savršenog pjevanja.” Story: Nadmašili ste samog sebe? Čini se. Ako toga nema, ne napreduješ i ne učiš. Sada sam 99 posto zadovoljan albumom. Da bih bio sto posto zadovoljan, nedostajalo bi mi još tri mjeseca rada na njemu. Leonardo da Vinci je rekao da je kreacija umjetnost završavanja. Moraš moći odrediti kada je tvoj posljednji potez na albumu. Jednu pjesmu možeš raditi cijeli život i ne moraš biti zadovoljan njome. Uvijek se nešto može popraviti. Ali moraš moći reći: ovo je moj zad­nji potez. Story: Kad je o vjernosti riječ, kažete da su žene poštenije od muškaraca. Zašto to mislite? To mi je pokazalo moje iskustvo. Muškarac može reći da voli i nakon nekoliko sati spavati s drugom, a ako žena kaže da voli, neće to napraviti. Žene su zrelije. I neće to raditi tek tako. Moraju biti uključene emocije. Story: Biste li oprostili preljub? Bi li ga vaša supruga oprostila vama? Ako se prašta da se održi privid neke veze, to je loše. Ali ako se prašta s pravim razlogom, ako se netko pokajao i shvatio da će zbog gluposti izgubiti sve, tada se isplati oprostiti. Isplati se očuvati obitelj. Smiješne su mi situacije u kojima se ljudi zaljube u 20 godina mlađu ženu. I ta će za 20 godina biti stara. Ni ona neće biti oduševljena kad bude prala gaće, čarape. Meni glazba nije put do ispunjavanja svojih davnih želja i frustracija, nego umjetnost. Story: Pjesma ‘Gdje smo sad’, koju je napisala vaša supruga, govori o osobama koje su se udaljile. Ima li to veze s vama? Poznato je da glumac ne mora biti otrovan alkoholom da bi glumio pijanstvo. Kada bih vjerovao svojim tekstovima, bio bih najtužniji čovjek na svijetu. A ja to nisam. Na putu u kombiju nasmijavam bend, imitiram ljude, smijeh mi je važan. Uvijek tekstopiscima dajem upute o tome što trebaju raditi, na što me asocira melodija. I uvijek tražim od njih da dođu do originalne situacije među dvoje ljudi i opišu mi je na svoj način. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Razgovarala Nikolina Kunić Fotografije Matea Smolčić Odjeća Di Caprio (Varteks)