Bivša manekenka Matea Hohnjec na društvenim mrežama dijeli religiozni sadržaj. Nedavno je objavila fotografiju iz crkve.
'Premoćno svjedočanstvo drage Matee Hohnjec. Hvala ti na velikom, živom dokazu Božjeg milosrđa u tvom životu', stoji u objavi u kojoj je označena.
Krajem veljače je na Prvom programu HRT-a emitiran dokumentarac 'Treći život', o životima bivših zatvorenika. Prikazan je i Matein život, nakon što je završila u zatvoru zbog tri kaznena djela.
'Ne sjećam se baš svog najranijeg djetinjstva, ali se sjećam da sam imala lijepo djetinjstvo. Trenirala sam sport, baš kao i moja sestra Stefany. Učile smo strane jezike, išle u privatnu školu i imale smo lijepo djetinjstvo. Od mirnog i normalnog djetinjstva sve je počelo ići krivim tijekom, od mog bježanja, izlaženja sa starijim i krivim dečkima, a zašto? Stvarno ne znam zašto...', rekla je.
Otkrila je i kako je došla u doticaj s opojnim sredstvima.
'Moj prvi dečko je bio DJ i bio je dosta stariji od mene. Tada sam prvi put ušla u opasan svijet i vidjela taj svijet droge. U društvu je bio jedan stariji prijatelj koji je mene zamolio da mu pričuvam travu. Pristala sam mu pričuvati travu zato da bi se dokazala ispred tog društva. Tu sam travu stavila u svoju torbu, a nju su pronašli moji roditelji koji su zvali policiju. Policija je rekla da ću zbog toga ići u maloljetnički zatvor ili na odvikavanje. To je trenutak koji bih izdvojila kada je krenuo moj problematičan period', rekla je.
'Nisam sponzoruša, hajdemo reći starleta. Taj izraz starleta jednom sam i guglala da vidim što znači i to znači zvijezda u usponu. Htjela sam živjeti život na visokoj nozi, ne raditi ništa, sve tako površno zapravo... Došla sam iz Poreča u veliki Zagreb i tada su me počele privlačiti krive i pogrešne stvari. Počela sam konzumirati droge i izlazila... Živjela sam luksuzno, odijevala se skupo, izlazila u najskuplje restorane, ali to sve nije bilo baš tako sjajno kako je izgledalo. U svom životu sam osuđena za tri kaznena djela, prvo je bilo davanje prostorije za konzumiranje droge, drugo je bilo krivotvorenje novčanica i treće - pokušaj pljačke', priznala je.
Prisjetila se i mladenačke ljubavi koja ju je odvela na krivi put.
'Bila sam u vezi s jednim Talijanom koji je bio moj partner u kriminalu, a zajedno smo varali ljude. Imali smo dosta zajedničkih avantura, proputovali smo svijet. Sve je to počelo bezazleno, a na kraju su se svi problemi zaredali. Taj Talijan je imao dosta dobrih kontakta, a ja sam mu dobro došla zato što sam bila lijepa i pametna. Mi smo, Bože mi oprosti, zajedno mogli i brda pomicati... Ja sam htjela i pokušavala pronaći normalan posao i stalni radni odnos. Radila sam u jednoj mjenjačnici u Poreču, radila sam i u jednoj trgovini. Bila sam tada dosta osuđivana i nitko me nije htio zaposliti, a ta kriminalna obitelj ti uvijek tu ostane i njima se uvijek možeš vratiti. Kriminalci su uvijek tu bili za mene, a ostali su mi uvijek okretali leđa', ispričala je.
'Skupila sam novac i odlučila kupiti krivotvorene novčanice. Za to sam krenula u Italiju, potpuno sama. Išla sam kroz Split do Ancone, a to je najjednostavnija ruta, a i tko bi zaustavio jednu mladu curu samo s jednim koferom. Ljudi koji su me dočekali u Anconi bili su stvarno normalni, kao i svi... Meni nije bilo ništa čudno što su mi stavili povez preko očiju do lokacije gdje se nalazio novac, to je bila sasvim normalna procedura. Kada smo došli, bila je sasvim opuštena atmosfera, a na stolu su bile novčanice, oružje i droga... Oko tog stola su se čak igrala i neka djeca', nastavila je.
Prisjetila se i kako joj je bilo u zatvoru.
'Kada se sjetim zatvora odmah se sjetim jakog udarca vrata kada ih je komandirka zatvorila. Prije nego sam došla u zatvor nisam bila svjesna gdje idem, niti zašto ima... Mislim sve sam ja to znala, ali dok ne čujete zvuk tih vrata nije vam ništa jasno. U zatvoru ništa ne valja, ni jedna strana nije pravedna. Ima svega, od silovanja, zatvaranja u samicu, tuča, zatvor je grozan. Ima i mita i korupcije, sve je to istina. Zatvor je užasan', rekla je.
Potom se osvrnula na izlazak iz zatvora.
'Kada sam izašla iz zatvora bila sam u Zagrebu, a ovdje mi se uopće nije sviđalo, zapravo Hrvatska općenito. Nakon toga otišla sam i u Poreč, pokušati tamo pronaći mir jer je ro moje rodno mjesto, no ni tu mi nije bilo najbolje. Osjetila sam poziv da moram otići u Međugorje, grad milosti. Voljela bih se vratiti u Hrvatsku, zadnje koji me grad vuče je Split, on je u blizini Međugorja. Voljela bih se i izrealizirati u nekom poslu, nekom normalnom poslu, da nije van zakona. Voljela bih imati automobil i normalan život. Želim da mi se da prilika i da me ne sude prije nego me se upozna', rekla je.
· Reagiraj
