Poznata glumica sve traume zaliječila uz puno ljubavi

Kad je Mariska Hargitay još 1999. angažirana za ulogu detektivke Olivije Benson u seriji ‘Zakon i red: Odjel za žrtve’, nitko nije ni pomislio da će se serija snimati već devetnaestu sezonu ta da će 53-godišnja Amerikanka njemačkih korijena ne samo postati njezina producentica nego i aktivistkinja za žrtve seksualnog zlostavljanja, nasilja u obitelji i nasilja nad djecom. Kad ne snima, kako kaže, sanja o proputovanju po Francuskoj i Italiji, a sve to ne bi mogla zamisliti bez supruga, glumca Petera Hermanna, i njihovo troje djece - sinova Augusta i Andrewa te kćerkice Amaye. U intervju dobitnica nagrada Emmy i Zlatni globus otkriva sve o odrastanju nakon tragične pogibije majke, velike holivudske zvijezde Jayne Mansfield, ljubavi prema suprugu kojeg je upoznala upravo na snimanju hit-serije ‘Zakon i red’, koju kod nas prikazuju i HTV i RTL 2, kao i o mučnoj borbi za posvojenje Andrewa i Amaye. Story: Ekipa serije ‘Zakon i red: Odjel za žrtve’ naveliko snima devetnaestu sezonu. Osim što u njoj od 1999. glumite detektivku Oliviju Benson, postali ste i producentica serije. Koliko vam znači taj projekt? Ta me serija učinila onime što sam danas. Donijela mi je slavu, supruga i mnogo nagrada. Uživam na snimanju jer je ‘Zakon i red’ mnogo više od obične serije. ‘Odjel za žrtve’ je, prema mojem mišljenju, najbolji dio ove dugogodišnje serije zbog skretanja pozornosti na seksualna zlostavljanja u društvu. Moram priznati da sam i sama počela živjeti seriju.

Story: Prije trinaest godina za seriju ‘Zakon i red: Odjela za žrtve’ nagrađeni ste Emmyjem. Zašto vam je ta nagrada bila posebno važna? Ne samo zbog serije u kojoj glumim dugi niz godina nego i zbog oca koji je tada bio u bolnici. Otkriven mu je tumor od kojega je vrlo brzo preminuo. U trenutku kad su pročitali moje ime, željela sam samo otići u bolnicu i proslaviti to s njim. Taj Emmy posvećen je upravo tati Mickeyju. Story: Prije nego što ste postali glumica, čime ste se bavili? život me natjerao da radim razne poslove. Imala sam auto i kreditne kartice i nisam to htjela izgubiti pa je trebalo na neki način zaraditi novac. Konobarila sam u barovima, kuhala u restoranu, bila hostesa, zamatala darove u šoping centru te pomagala starijima i nemoćnima osobama koji nisu imale obitelj. Story: Prije nekoliko godina imali ste ozbiljnih problema s plućima. Kakvo je danas stanje s vašim zdravljem? Imala sam tešku operaciju pluća. Dosta sam se umarala i otkriveno je da mi se skuplja krv u plućnim maramicama. Liječnički tim i mene bilo je strah mogućega srčanog udara pa su me brzo operirali. Nažalost, sve se nakon nekog vremena ponovilo. Sada sam dobro i ponavljam: život me učio, još od malih nogu, da se ružne stvari jednostavno događaju. Story: Supruga, tri godine mlađeg Petera Hermanna, upoznali ste na setu serije ‘Zakon i red: Odjel za žrtve’, u kojoj gostuje u ulozi Tre­vora Langana. Kako je počela vaša romansa? U početku sam pomislila kako je sladak. Nisam mislila da će se među nama nešto dogoditi. Poslije su uslijedili pozivi na večeru, druženja. On je zapravo mislio da uopće nisam zabavna osoba. Poslije sam shvatila: “Bože, ovo mora biti moj muž”. Tako je i bilo. Moj je muž već 14 godina. Story: Je li istina da ste i prije bili zaručeni? Jesam, ali prvi sam put s Peterom osjetila ono što je u vezi bitno, odnosno da njega stavljam na prvo mjesto, kao i on mene. Mnogo se ljudi dvoumi na dan vjenčanja i pita jesu li napravili pravu stvar, ali ja nikad nisam bila sigurnija i sretnija u svom životu kao na dan našeg vjenčanja. Story: Dvije godine nakon vjenčanja dobili ste sina. Kakav je bio osjećaj? Nitko na ovom svijetu nije želio biti u drugom stanju kao ja. Od trenutka kada sam doznala da sam trudna, počela sam se ponašati kao prava trudnica. Iako sam u prvom tromjesečju trudnoće bila ravna kao daska, odmah sam odjenula trudničke hlače nekoliko brojeva prevelike. Bila sam jako uzbuđena, kao i svi oko mene. Valjda sam to prenijela na njih. Kad sam čula prvi plač svog sina, pogubila sam se. On je postao cijeli moj svijet.

Story: Prvog sina Augusta dobili ste u 42. godini. Nakon tog vodili ste mučnu bitku za dobivanje još jednog djeteta. August je poželio imati mlađeg brata. I suprug Peter i ja maštali smo o velikoj obitelji. Trudili smo se svim snagama dobiti još jedno biološko dijete, ali to, nažalost, u mojim godinama više nije bilo moguće. Story: Nakon toga počela je vaša životna borba za posvajanja, ali i dobivanje djeteta uz pomoć zamjenske majke. Posvajanje je nešto najljepše što netko može napraviti za dijete bez roditelja. Uvijek sam bila za to. Isprva smo htjeli dobiti dijete uz pomoć zamjenske majke. Sve je bilo savršeno do trenutka rođenja djeteta kad je majka odlučila zadržati ga. Ne krivim je ni najmanje. Bilo je teško. Mojoj obitelji i meni bio je to veliki šok, ali na kraju to je najispravnije i najljepše za majku toga djeteta. Story: Unatoč tome, uspjeli ste posvojiti dvoje djece. Poučena iskustvom, kada misliš da se cijeli svijet okomio na tebe, znala sam da sunce mora ponovno zasjati. Unatoč teškim i zaista groznim procesima posvajanja, uspjeli smo posvojiti Amayu i Andrewa. Moram reći svima koji žele posvojiti dijete - to nije postupak za one slabog srca. Može te potpuno uništiti. Story: Jeste li i u jednom trenutku imali dvojbi oko posvojenja? U tom trenutku nisam imala mozga. U svemu me vodilo srce. Što se tiče Amayina posvojenja, bila sam uz njezinu biološku majku cijelo vrijeme, čak i na porođaju. Ubrzo nakon nje posvojili smo Andrewa, iako su nam svi savjetovali da pričekamo 18 mjeseci od prvog posvojenja. Šest mjeseci poslije javili su nam da dječak čeka na posvojenje. Nismo ni sekundu čekali. Posvojili smo preslatkog dječaka i dali mu ime po bliskom prijatelju Andrewove biološke obitelji koji je napustio svijet. Story: Unatoč svim životnim problemima, uživate li napokon u sreći? Moj je život onakav kakav sam željela da bude. Uživam s djecom, obožavam posao koji radim i imam muškarca uz sebe kojemu potpuno vjerujem. Sretna sam što su strah, tragedije i nesigurnost izvukli ono najbolje iz mene. Takve stvari treba ostaviti negdje sa strane. Rezultati toga su neizmjerno veliki. Ne razmišljam o onome što ne mogu kontrolirati. Ako je izvan moje kontrole, odmaknem se od toga. Ne živim u razmišljanju što bi bilo kad bi bilo.

Pripremila: Klara Modrić Foto: Profimedia  

Story: Prvog sina Augusta dobili ste u 42. godini. Nakon tog vodili ste mučnu bitku za dobivanje još jednog djeteta. August je poželio imati mlađeg brata. I suprug Peter i ja maštali smo o velikoj obitelji. Trudili smo se svim snagama dobiti još jedno biološko dijete, ali to, nažalost, u mojim godinama više nije bilo moguće. Story: Nakon toga počela je vaša životna borba za posvajanja, ali i dobivanje djeteta uz pomoć zamjenske majke. Posvajanje je nešto najljepše što netko može napraviti za dijete bez roditelja. Uvijek sam bila za to. Isprva smo htjeli dobiti dijete uz pomoć zamjenske majke. Sve je bilo savršeno do trenutka rođenja djeteta kad je majka odlučila zadržati ga. Ne krivim je ni najmanje. Bilo je teško. Mojoj obitelji i meni bio je to veliki šok, ali na kraju to je najispravnije i najljepše za majku toga djeteta. Story: Unatoč tome, uspjeli ste posvojiti dvoje djece. Poučena iskustvom, kada misliš da se cijeli svijet okomio na tebe, znala sam da sunce mora ponovno zasjati. Unatoč teškim i zaista groznim procesima posvajanja, uspjeli smo posvojiti Amayu i Andrewa. Moram reći svima koji žele posvojiti dijete - to nije postupak za one slabog srca. Može te potpuno uništiti. Story: Jeste li i u jednom trenutku imali dvojbi oko posvojenja? U tom trenutku nisam imala mozga. U svemu me vodilo srce. Što se tiče Amayina posvojenja, bila sam uz njezinu biološku majku cijelo vrijeme, čak i na porođaju. Ubrzo nakon nje posvojili smo Andrewa, iako su nam svi savjetovali da pričekamo 18 mjeseci od prvog posvojenja. Šest mjeseci poslije javili su nam da dječak čeka na posvojenje. Nismo ni sekundu čekali. Posvojili smo preslatkog dječaka i dali mu ime po bliskom prijatelju Andrewove biološke obitelji koji je napustio svijet. Story: Unatoč svim životnim problemima, uživate li napokon u sreći? Moj je život onakav kakav sam željela da bude. Uživam s djecom, obožavam posao koji radim i imam muškarca uz sebe kojemu potpuno vjerujem. Sretna sam što su strah, tragedije i nesigurnost izvukli ono najbolje iz mene. Takve stvari treba ostaviti negdje sa strane. Rezultati toga su neizmjerno veliki. Ne razmišljam o onome što ne mogu kontrolirati. Ako je izvan moje kontrole, odmaknem se od toga. Ne živim u razmišljanju što bi bilo kad bi bilo.

Pripremila: Klara Modrić Foto: Profimedia