Snažna žena koja čuva svoju privatnost, ali u političkoj je areni žestoka lavica!
To je Sandra Benčić, saborska zastupnica i članica političke platforme Možemo. Nju se može čuti u prepirci s visokopozicioniranim muškim kolegama - kad ne da na sebe, na svoja politička uvjerenja i dobrobit demokracije, kao što je nedavno bilo kada se premijer Andrej Plenković ‘otresao’ na nju, ali može je se vidjeti i u kazalištu, na zagrebačkoj Paradi ponosa pa i na drugim aktivističkim inicijativama iza kojih beskompromisno stoji. Ova karakterna dama ekskluzivno za Story govorila je o svemu tome, ali i o svom intimnom svijetu sa suprugom Miroslavom Petrovićem, djeci, hobijima, ljubavi prema starkama i svom modnom (ne)stilu...
Otkako ste članica političke platforme Možemo, istaknuta aktivistica, vjerujemo da ste mnogo toga doživjeli od kolega s domaće političke scene. Čini se da se još ne možete načuditi nekim reakcijama, primjerice, kad vam je prije nekoliko tjedana premijer Andrej Plenković u Saboru dobacio da ima pametnijeg posla nego odgovarati na vaša pitanja o obnovi Zagreba i Banovine nakon potresa?
Upravo tako. Osobno se na to ne mogu i nadam se da se ni neću naviknuti. Koliko su neki političari odvojeni od realnosti i koliko im je važnija osobna slika u javnosti od stvarnih rezultata - to svakoga mora začuditi. Izjava premijera da ima pametnijeg posla nego ostati na Odboru na kojem se bira novi ministar zadužen za obnovu i raspravlja o tome kako obnovu napokon pokrenuti, slika je odnosa premijera ne samo prema Banovini i Zagrebu, nego općenito prema unutarnjim političkim izazovima ove zemlje.
Koliko vas takvo nekolegijalno i neparlamentarno ponašanje uspije uzrujati?
Najviše me uzrujavaju laži, mislim da me od svega to najviše izbaci iz takta. Kada je netko spreman lagati građanima da bi dobio neki sitan politički bod ili pak oni koji su spremni koristiti govor mržnje ili difamacije kako bi se dodvorili nekoj skupini birača.
Možda je pretjerano to pitati, no jeste li ikad pomislili kako vam je upućen takav komentar jer ste žena u politici? Ili smatrate da je jednostavno riječ o bahatosti koja ne diskriminira?
Kod premijera je u ovom slučaju to bio primjer opće bahatosti, no već drugi dan na aktualcu je zaista, po ne znam koji put, pokazao da - kada nema argumente i činjenice - uzvraća osobnim kvalifikacijama i uvredama, i to vrlo često upućuje upravo zastupnicama. To sam mu i rekla u svojoj replici na njegove odgovore zastupnicima koji su bili sve samo ne odgovori na pitanja koja smo mu postavljali.
Prema vašemu mišljenju, zašto se kaže da treba imati debelu kožu za bavljenje politikom, pogotovo kod nas?
Mislim da to nije samo kod nas. Općenito, zbog rastućeg populizma, govora mržnje, medijskih clickbaitova i utjecaja društvenih mreža, dolazi do rastuće polarizacije koja prelazi granice normalnog političkog sukoba i pretvara se u političku i društvenu kaljužu. Pogledajmo samo što će doći na naslovnice novina ili u televizijske vijesti - izjave koje su dovoljno skandalozne ili užasavajuće. Zbog te logike političari često pretjeruju u ocjenama i koriste govor koji sadrži i osobne uvrede, pa i govor mržnje jer je to dovoljno skandalozno da završi na naslovnicama. A urednici imaju tu logiku jer je to klikabilno. Mislim da je to utrka prema dnu i zastupnici iz našeg kluba ne žele u tome sudjelovati niti poticati takav način političke utakmice.
Je li vam katkad to sve prisjelo? Bilo previše? Do te mjere da ste se htjeli povući s političke scene jer se, kako mnogi tvrde, ionako ne može ništa radikalnije promijeniti? U smislu korupcije, nepotizma, starih povijesnih dugova koji se i dalje presporo rješavaju?
Rijetki su dani kada ne dođete kući s mišlju što vam to treba i koliko zapravo ima smisla. Međutim, zbog onih dana koji su dobri, u kojima osjetite da ste napravili pomak, zbog sjajne ekipe s kojom radim, i u klubu i u stranci, i nakon loših dana ustajete i ponovno idete u borbu. Idete najviše zbog svih onih ljudi koji te zaustave na cesti i mole da ne odustaneš i da izdržiš. Mislim da samo ustrajnost u ciljevima i metodi djelovanja daje rezultate. Moja kolegica Danijela Dolenec je više puta rekla: 'Ovo nije sprint, ovo je maraton.'
Na koga ste posebno osjetljivi u našem društvu?Jesu li to ženska prava, čije je smanjivanje, barem kada je pobačaj u pitanju, često tema brojnih razgovora? Možda nova perspektiva vezana uz radnička prava? Gdje leži vaša politička strast, u kojoj temi?
Moja politička strast je borba protiv nejednakosti: kako onih rodnih tako i ekonomskih. Na kraju krajeva, to je sve povezano, a pitanje ekonomske nejednakosti smatram ključnim političkim pitanjem ovog stoljeća. Ne sagradimo li ekonomski pravednije društvo, nećemo uspjeti ni u zelenoj transformaciji i borbi protiv klimatskih promjena. Jer, ako će oni najslabiji plaćati najveći ceh tih promjena, onda one ne mogu uspjeti. Samo pravedna raspodjela tereta u kojoj oni koji imaju više i pridonose više može rezultirati ozbiljnim društvenim i ekonomskim pomacima. Dokle god imamo one koji se ‘švercaju’, one povlaštene, one koji mogu kupiti sve - pa i ono što je po definiciji opće i zajedničko - dotad nećemo imati pravedno društvo, a bez te osnovne pravednosti nema stvarnog napretka civilizacije.
Koliko vam se politika upetljala u privatni život? Kako se resetirate od nje? Kako se opuštate nakon dugog dana, rasprava i polemiziranja s kolegama sabornicima? Kauč, Netflix, tjelovježba ili neki neočekivani hobi?
Uvijek je politika i dio privatnog života, nemoguće je to odvojiti. To je poziv i dužnost koja zapravo nikada ne prestaje. Naravno da ponekad napravite odmak. Najbolje me resetiraju djeca jer njihove su preokupacije sve drugo osim politike, njihova me pitanja vode u druge svjetove, a igra opušta od stresova kojima sam izložena tijekom dana. S mužem često navečer ventiliram sve što se dogodilo tijekom dana, no to su uglavnom političke teme.
I vaš suprug Miroslav Petrović dio je platforme Možemo. Znatiželjni smo, gdje ste se upoznali, jesu li vas spojile zajedničke životne vrijednosti i stavovi?
Naše upoznavanje je smiješna priča koje se rado sjetimo. Naime, kada me vidio prvi put u životu, izgledala sam kao izvanzemaljac jer sam bila kod frizerke s folijama na glavi za pramenove. Nije neki prizor, ali eto, bilo mu je simpatično. On je došao s našom zajedničkom prijateljicom s kojom je pripremao projekte za EU fondove da im nešto pomognem, a jedino slobodno vrijeme koje sam imala bilo je tih 45 minuta dok sam bila kod frizerke s bojom na glavi. Uglavnom, nakon tog susreta vidio me i u boljim izdanjima. No koliko god me impresionirao na tom prvom susretu, zbog mladolikog izgleda mislila sam da je klinac u ranim dvadesetima. Tek kad sam doznala da nije, da smo gotovo generacija, otpustila sam kočnice i vrlo smo brzo shvatili da je to - to.
Činite se čvrstom, jakom i nepokolebljivom ženom s jasno definiranim stavovima. Je li vas Miroslav dugo osvajao, možda ste vi zapravo osvojili njega?
Nije dugo jer je na neki način od samog početka bilo jasno da je to ono pravo. Nekako to osjetite kad upoznate pravu osobu. Nakon što smo prohodali, brzo smo počeli živjeti zajedno jer nije bilo nikakve sumnje da je to ono što želimo. Miro me usrećuje na isti način i danas te zaista ne bih mogla raditi ni pola onoga što radim da mi on nije apsolutna podrška. Kad kažem podrška, ne mislim na to da me tapša po ramenu i kaže: “Ajde, ajde”, nego je zaista preuzeo mnoge aspekte brige o kućanstvu kako bi stvari funkcionirale i kod kuće i na poslu. Uz to, njegovo mišljenje i stavovi su mi neizmjerno važni kada se suočavam sa životnim ili poslovnim dilemama.
Imate li zajedničke interese, hobije, putovanja?
Oboje nas najviše opuštaju zajednička druženja, bilo da smo samo nas dvoje, bilo s prijateljima, oboje volimo nogomet (i igrati i gledati), kao i sličnu glazbu. Neke stvari ipak radimo odvojeno, recimo na koncerte uvijek idem s prijateljicom i vjenčanom kumom jer Miro nije baš od toga, no svaki slobodan vikend i godišnje odmore provodimo, naravno, s djecom. Putovanja su nam sada rijetkost jer su klinci još mali pa se to većinom svodi na odlazak kod nas na more, kratke odlaske kod mojih u Zagorje, a zimi idemo kod Mirinih roditelja u Njemačku gdje zajedno provodimo Božić i Novu godinu.
Nedavno se pisalo i o vašem stylingu u Saboru, nosili ste starke. Zašto starke? (Što je meni super cool i pohvalno, op.a) Kako biste opisali svoj stil? Koliko se razlikuje u privatno vrijeme od onog kada ste na radnome mjestu?
Volim starke i općenito odjeću i obuću u kojoj se osjećam komotno. No ne volim kupovati u dućanima pa često nosim i ono što dobijem od frendica. Nekidan sam se šalila s kolegicama da je jedina stalna odrednica mog stila da ga zapravo nema. Volim vidjeti i žene i muškarce koji imaju stila, no vrijeme koje odvajam za to je minimalno i fokusirano na to da bude adekvatno. Na listi važnih stvari nije jako visoko.
Uskoro ćete proslaviti 45. rođendan. Što si želite?
Kao i svaki roditelj, uvijek kad imam želju posvetim je tome da mi klinci budu zdravi i sretni - mislim da nam je to svima uvijek prva i najveća želja. A za sebe? Odvojiti više vremena za sve ono što zanemarujem - zdravlje, vježbanje, čitanje, druženje.
