Sam svoj majstor: Filip Vidović kupio svoj prvi stan i bacio se na renoviranje, samo za Story otkrio što planira

Iako smo naviknuli gledati ga u ulogama na kazališnim daskama i filmskom platnu, glumac Filip Vidović sada se okušao u potpuno novom izazovu - građevinskim radovima. Preuzeo je stvar u svoje ruke i samostalno se upustio u renoviranje svoga prvog stana. U tom je procesu 33-godišnjak mnogo naučio o samom renoviranju te uz pomoć prijatelja i profesionalaca stvara novi životni prostor. U razgovoru nam je otkrio kako usklađuje glumačke obaveze i adaptaciju stana, koji su ga sve izazovi dočekali te što je dosad naučio u ovoj nesvakidašnjoj avanturi.

Koliko ste se dugo spremali za ovu ulogu građevinara?

Svaku ulogu, pa tako i ovu, počinjem od nule... Kao i druge uloge, ova je došla nekako iznenada pa sam polako učio što i kako treba i na što trebam paziti.

Jesu li vas neke prednosti, poput financijskih, motivirale da sami radite ili ste jednostavno željeli sve osobno proći i naučiti nešto novo?

Zanimljivo je prolaziti sve te procese jer se stvarno može jako puno naučiti. Nekako je i ljepše kad je nešto tvojih ruku djelo. Ali da, osim toga ima veliku i važnu financijsku prednost.

Jeste li prije imali iskustva s radovima poput ovih ili ste se snalazili usput? Jeste li možda razvili neke nove vještine?

Nikada nisam imao iskustva s ovako velikim radovima pa se usput snalazim i učim od iskusnijih ljudi koji su to već prošli. A koje sam vještine razvio? Mislim da ću to doznati tek kada se sve privede kraju.

Koji su dosad bili najveći izazovi u renoviranju stana? Je li vas nešto posebno frustriralo?

Najveći izazov bila je organizacija - tko što radi i kada, ali nisam u žurbi pa zapravo i nije bilo nekakvih frustracija. To mi je iznimno drago jer sam čuo svakakvih priča.

Koji dio poslova vam je dosad bio najdraži?

Nekako mi je zasad najdraže skidanje pločica, parketa i rušenje zidova. To je, uz fizički rad, baš prilika da se dobro zabaviš. Malo glazbe, malo rada, malo zafrkancije s ekipom i tako u krug. Ponavljanje je majka znanja.

Pomažu vam i prijatelji. Jesu li i oni amateri ili ima među njima i stručnjaka?

Prijatelji su mi puno pomogli kad god su mogli, pogotovo Lovro Juraga i Marin Klišmanić. Vadili smo parkete, skidali pločice, rušili sve što se može. Na dobrom smo putu da svi postanemo stručnjaci, ali zasad moram reći da Klišo vodi.

Što oni i obitelj misle o vašem 'uradi sam' pristupu? Imaju li neke prijedloge ili kritike?

Sve što možeš sam, napravi sam. Ono što ne možeš, neka naprave profesionalci. Uvijek ima puno prijedloga i kritika, a najvažnije je bilo naći međuprostor koji je najbolji za mene.

Kako usklađujete vrijeme između profesionalnih obaveza i renoviranja? Je li vas adaptacija inspirirala i u profesionalnom životu?

Inače sam dobar u organizaciji vremena pa mi usklađivanje profesionalnih obaveza i renoviranje nije predstavljalo problem, osim što sam ponekad na probe dolazio potpuno prašnjav. Dobio sam inspiraciju za nove projekte i predstave, kako od adaptacije tako i od drugih situacija u životu, ali ne mogu vam sada sve otkriti u jednom intervjuu.

Znači mogli biste sada bez problema baratati alatom i građevinskim pojmovima ili biste to ostavili samo za potrebe predstave?

Mislim da sam još daleko od baratanja građevinskim pojmovima, ali za predstavu - alat u ruke i sigurno znam što radim. Samo bi postavljanje predstave potrajalo malo dulje nego što je uobičajeno.

Kako će izgledati vaš stan, imate li možda neki specifičan stil ili dizajnerske detalje?

U dizajniranju prostora pomogle su mi puno prijateljice iz srednjoškolskih klupa, Kim Pavlić i Iva Štambuk. Otvorile su arhitektonski studio i zajedno smo definirali kompletan izgled stana. Meni je bilo važno što više iskoristiti mogućnosti cijelog prostora. Volim puno svjetla i otvoreni prostor pa smo na to ciljali.

Koji su sljedeći koraci? Bliži li se kraj radova ili je još puno posla pred vama?

Sljedeći koraci su završetak grubih radova, kuhinja i namještaj. Ne bih rekao da je ostalo još puno posla, ali kao što i sami znate, s radovima se nikad ne zna. 

Što biste savjetovali ljudima koji planiraju sami renovirati stan? Što biste voljeli da ste znali na početku?

Neka se oboružaju strpljenjem i pitaju za pomoć ako nešto ne znaju. Mnogo se ljudi boji pitati, a ja sam sretan što sam imao koga pitati. Posebnu zahvalu dugujem Dinu Rađi, Roku Rađi i Saši Nikoliću koji su mi pomogli u odabiru materijala za adaptaciju stana u trgovini Arredino koju vode u Trstu. Najviše sam zahvalan majstoru Gojku Petroviću kojeg sam našao jer bez njegova znanja, iskustva i organizacije puno toga ne bi bilo moguće.

Nakon zahvala, ispričajte nam za kraj neku smiješnu ili neobičnu priču koja se dogodila tijekom adaptacije.

Kada dobijem ovakvo pitanje, nikada se ne mogu sjetiti neke anegdote. Osim što sam posijedio od prašine i takav išao na probu, bojim se da nemam drugog asa u rukavu.