Zagrebačka glumica Petra Svrtan (30), čiji su roditelji cijenjeni dramski umjetnici Nina Erak Svrtan i Boris Svrtan, i sama se već odavno nametnula kao poznato domaće glumačko ime te je dosad za svoj rad osvojila i brojna priznanja.
Članica je ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, gdje je glumila u nizu predstava, a trenutačno se priprema za premijeru predstave 'Samo kraj svijeta' autora Jeana Luca Lagarcea, koja je suradnja Istarskog narodnog kazališta i ZKM-a i koja će se održati u četvrtak u Puli.
Petra se tim povodom pridružila kolegama na pres konferenciji, gdje je nije bilo tako lako prepoznati, ako je pamtite iz serija 'Područje bez signala' i 'Crno-bijeli svijet'.
I dok smo je u spomenutim serijama gledali kao dugokosu plavušu, sada ima kratku riđu kosu, prošaranu pramenovima. Ovaj imidž njeguje već neko vrijeme, no s obzirom na to da nije često u javnosti, a rijetko se oglašava i na društvenim mrežama, mnogima je lako mogla promaknuti njezina drastična transformacija.
Inače, Petra je prije nekoliko godina za Story hrabro progovorila o poremećaju prehrane.
'Nije to kod mene bio poremećaj s jasno određenim okvirom, već više kao skup simptoma kao što su restrikcija (maksimalan unos 1500 kalorija dnevno), izbacivanje čitavih skupina hrane (bez ugljikohidrata, bez masti), kompulzivno vježbanje što je sve donijelo velike psihičke potrese i fizičke simptome u kombinaciji sa stresom. Sve je počelo u pubertetu, ali nisam toga tada bila svjesna', ispričala je Petra 2020. godine.
Istaknula je i kako je povezivala svoje unutarnje zadovoljstvo s onim kako izgleda
'Naglo sam smršavjela i počela s nekom vrstom restrikcije, bilo je puno komentara na moj višak kilograma prije, ali i lavina pohvala za gubitak poslije', prisjetila se tada, ističući kako je bila 'zadrta perfekcionistica i vrlo savjesno dijete koje se najviše trudilo udovoljiti drugima'.
Otkrila je i kako je na faksu sve eskaliralo jer se suočila s prvim razočaranjima, neuspjesima, velikim stresom, tjeskobom zbog promjena, neizvjesne prirode njenog posla i obiteljskih problema. Zbog svega je postala sve opsesivnija, opterećenija, rigidnija, stroža prema sebi, ali i prema drugima.
'Vrtjela sam se u krugu iz kojeg naizgled nije bilo izlaza, no sva sreća - ozdravljenje je itekako moguće', istaknula Petra kojoj je na putu do izlječenja bila ključna podrška okoline, odnosno prijatelja i roditelja, ali i odlasci psihoterapeutu.
'S njima sam dijelila sve, i najgoru i najbolju sebe i zahvalna sam im što me nisu osuđivali i pružili mi bezrezervnu podršku', naglasila je.
Ovom je prilikom uputila i poruku svima koji se suočavaju s istim problemima.
'Svima koji se bore s nekom vrstom poremećaja želim poručiti da je izlječenje moguće, da boli, neke dane malo više, neke malo manje, ali da se isplati tristo posto', poručila je.
