Daniela Trbović otvorila dušu za Story: 'Vjerujem u ljubav, ali odavno ne razmišljam o partnerskoj ljubavi'

Povratak u prošlost, u vrijeme mladosti naših roditelja ili baka i djedova i u drugoj sezoni nudi emisija 'Godina za pamćenje'. Uz igre iz tog vremena, zabavu, plesnjake srijedom, odmah poslije 'Dnevnika', zapažamo i retro modne stilove, finu, danas tako daleku komunikaciju. Tu su i sjajni gosti u svakoj epizodi te kapetani suvoditelji specifičnog humora Mario Lipovšek Battifiaca i Robert Ferlin. Urednica Gordana Škaljac Narančić i voditeljica Daniela Trbović ne skrivaju zadovoljstvo obavljenim poslom.

Kakve su reakcije? Što vam kažu stariji susjedi? Ili sin?

Sin, kao i svi mladi, ne gleda televiziju. Vjerna gledateljica je moja mama i njezin dom umirovljenika te moji susjedi. Zanimljivo im je vidjeti nas kostimirane, odjevene u modu onoga vremena, što je potpuni otklon od svakodnevice. Zgodno je to presvlačenje i igranje. Kao klinci znali smo se igrati ‘gospođe’ pa bismo se uvalili u mamin ormar, izvlačili odjeću, obuću, šminkali se.... Sada se možemo igrati ‘gospođe’ u različitim dekadama.

Koja je vaša godina za pamćenje u pozitivnom, ali i u negativnom smislu?

Kao i svakoj mami, najvažnija mi je 2000. kada sam rodila Lovru. Ta me godina lansirala u potpuno novi svemir emocija i briga. Četvrt stoljeća družimo se intenzivno, jedan na jedan. Naravno, s obzirom na to da će uskoro biti 35 godina otkako sam na televiziji, izdvajam i 1990. kada sam prvi put nešto rekla pred kamerom. I ta mi je godina promijenila život. Pamtim to vrijeme po veselju, te početke na Z3 kada je cijeli posao bio sam igra i dobra zabava, ali i učenje kroz tu igru i zabavu. Pamtim devedesete, sjajna mjesta za izlaske u Zagrebu, sjajne klubove, ekipe... Odličnu glazbu i nas koji smo bili mladi i ludi i baš uživali u tome.

Te dvije godine pamtite s veseljem, a koje biste zaboravili? Koje su bile bolne?

Razdoblja i situacije koje se događaju i drugim ljudima. Odlazak oca, razvod, ali ništa od uobičajenih tuga svačijeg života. Nisam doživjela tragediju izvan nekih životnih okvira.

Godine se ne vide na vama. Kako stoje stvari iznutra, plašite li se starenja, bora?

Uz bore tu je i podbradak, gravitacija..., ali nikada nisam na to bila fokusirana niti je moja karijera bila uvjetovana fantastičnim izgledom. To stalno ponavljam, izgled mi nikada nije bio komparativna prednost. Nikada nisam bila ljepotica zbog koje bi ljudi padali u nesvijest kada se pojavim u kadru. Moje starenje i urušavanje manje je bolno ili manje bitno.

Koristite li išta za ovakav izgled, skupe kremice, trendi tretmane?

Ne, ništa od toga. Koristim dermo kozmetiku, sve što se može kupit u običnoj trgovini. Ništa skupo ni brendirano. Volim lijepe mirise i za to ću izdvojiti novac, ali sve drugo - do 20 eura.

Dugo ste sami, kako je biti solerica u vašim godinama? Koji su plusevi, a koji minusi solo života?

To je moj modus vivendi. Smiješno mi je reći solerica za nekog tko je u 62. godini. Živim po svojim pravilima, sama sam svoj majstor i svoj gazda. S obzirom na to da sam blagi control freak, jako mi to paše. Idem tamo gdje je sve po mom. Lovro i ja ponekad moramo uskladiti stavove i uvijek mu kažem: 'Mili moj, svijet je tvoj, samo kreni.'

Što vas danas čini sretnom? U čemu uživate?

Trenuci dokolice, da se mogu naći sa sestrom Natašom, otići na koncert, prošetati sa svojim psom, usput negdje popiti kavu, prolistati magazine, pustiti si doma neki stari CD ili na kućni razglas poslušati svoju play listu. Pas me začuđeno gleda kada pjevam i plešem.

Bude li dana kada ni s kim ne želite razgovarati?

Apsolutno, jako cijenim svoj mir. Nisam ni prije imala naviku uključivanja televizora ujutro. Eventualno navečer, ali nikad u stvarnom vremenu. Radije naknadno pogledam što me zanima. Prije je ujutro bio radio i kava. Sada doma više nema ni radija, samo u autu. Paše mi mir, tišina.

Vjerujete li još u ljubav ili je s vaše strane novoj vezi kategorično - ne?

Ništa nije kategorično. Naravno da vjerujem u ljubav, ali odavno ne razmišljam o partnerskoj ljubavi. Postoje i druge vrste ljubavi: dijete, mama, sestra, pas... Veza mi nije ni na kraju pameti.

Poznato je da volite putovati. Odete li često nekamo i bez čega se ne vraćate?

I Lovro i ja obvezno donesemo magnetiće. Tu su i uspomene spremljene u našim pametnim telefonima. Posljednja tri ljeta sestra i ja nismo provele na obali nego smo putovale. Bile smo u New Yorku, Švedskoj, a ovo ljeto u Škotskoj. To nam je gušt, a s obzirom na cijene na našoj obali, više nam ništa nije skupo.

Ide li i Lovro koji put s vama?

Na ova putovanja ne, on ima svoja putovanja i svoje društvo. Vodila sam ga posljednje tri godine na Sarajevo Film Festival. Opčinjen je i Sarajevom, tamošnjim ljudima, festivalom i filmovima.

Kakav odnos imate s njim?

Jako smo bliski, ponekad i previše bliski jer si svašta kažemo. Mediteranski je tip i temperament. Zna sve što se događa u mom životu i ja doista znam sve što se s njim događa. Otvoreni smo. Ako se pojavi neki problem, ja ću za njega sigurno znati.

Sina jedinca nosite kao kap vode na dlanu ili...?

Ne, što vam je? Odavno sam raširila prste. Mislim da to nije zdravo. Naravno da volim svoje dijete, ali svako dijete, pa i moje, mora shvatiti kako život funkcionira. Red, rad i disciplina, mora znati da svaki čin ima posljedice i da treba snositi odgovornost za svoja djela.

Nepunih je 35 godina otkako ste došli na HRT. Kada podvučete crtu, jeste li zadovoljni? Jeste li vodili sve emisije koje ste htjeli ili ima još neka želja?

Jako sam zadovoljna, realizirana sam i privatno i profesionalno. Cijeli svoj profesionalni život sam u Zabavnom programu i radila sam razne formate, od večernjih showova, talk showova, kvizova, festivala, Porina, Dora, izbora za Miss... Imala sam priliku isprobati sebe i surađivati sa sjajnim ekipama. Nema dosade, lijepo je, neke projekte radimo i po nekoliko sezona pa se povežemo i privatno.

Pamtite li još trenutak i osjećaj kada ste prvi put uživo vidjeli, primjerice, Olivera Mlakara?

Apsolutno! Čak sam imala čast i zadovoljstvo s njim raditi jednu Doru. Oliver je u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner bio glavni voditelj na pozornici, a ja sam na balkonu razgovarala s gostima. Odrastala sam uz tu zlatnu voditeljsku generaciju, uz Olivera Mlakara, Kseniju Urličić, Helgu Vlahović, Vesnu Spinčić Prelog, Jasminu Nikić, Željku Fattorini... Jako mi je imponiralo vidjeti te ljude i profesionalce, upoznati ih i biti pod istim krovom s njima. Budili su dragost, osjećaj velikog poštovanja. I danas dok razgovaramo o tomu što televizija jest, o licima, oni su prva asocijacija, prva pomisao.

Veselite se prosincu ili biste ga najradije prespavali?

Bliža sam ovoj drugoj opciji. Ne privlači me sav taj konzumerizam, cijelo to pumpanje 'vau, dobro nam je, sretni smo, treba što više kupiti i ono što treba i ono što ne treba'. Volim raskoš lampica, imam jelku, ali cijela ta histerija mi je previše, do krajnosti.

Advent ćete, dakle, izbjeći?

Neću, samo ću proći, prošetati.

Znate li već gdje ćete za Novu godinu?

Nataša i ja kupile smo karte za Malagu, idemo u Andaluziju. Bila je poplava, znam, ali nadam se da će vrijeme biti na našoj strani.