Napisao je tisuća pjesama koje su hitovi od Vardara do Triglava. Više od 40 godina član je grupe Magazin, u koju je došao na određeno vrijeme, a tu ostao cijeli život. Od hotelskog benda postali su velike zvijezde. Želio je postati filmski redatelj i biti dio čuvene Praške škole. Međutim, zaljubio se u svoju suprugu Vjekoslavu.
Ovako su u Kuriru najavili veliku životnu ispovijest Tončija Huljića u kojoj je, među ostalim, prvi put otkrio kako su mu ukrali pobjedu na Euroviziji, a pričao je i o pjevačicama Magazina, kćeri Hani i zetu Petru Graši, sinu Ivanu...
'Najteže pitanje za čovjeka od 63 godine je čega se prvog sjeća u životu. Vjerojatno je to moje sretno djetinjstvo i jedno neopterećeno odrastanje sina jedinca. Nisam imao brata, a ni sestru, pa su roditelji bili potpuno posvećeni meni. A kad je neko posvećen tebi, to znači da moraš ići u puno škola', započeo je Tonči, pa se prisjetio svog školovanja.
'Učio sam sve i svašta. Prvo su me uvalili u glazbenu školu, a na kraju sam išao u tri srednje škole paralelno, vjerovali ili ne. U Jugoslaviji se to zvalo usmjereno obrazovanje. Ne znam da li se mladi toga sjećaju. Morao sam birati između metalostrugara za rad u splitskom brodogradilištu ili da krenem u srednju glazbenu. Odabrao sam ići u glazbenu. Bilo nas je samo petoro u razredu, pa smo pripojeni umjetničkoj školi. Učio sam slikarstvo i kiparstvo. Crtao sam kao mlađi stripove i radio animirane filmove. Bio sam prvak u Hrvatskoj i Jugoslaviji u njihovom pravljenju. Zadatak je bio da na osnovu snimljenih materijala od pet minuta izmontiram smislenu cjelinu. Bile su to moje prve posjete Beogradu. Išao sam tada u neki sedmi razred osnovne škole. I danas je ostala ta ljubav i zato režiram sve spotove Magazina', ispričao je.
Kako sam počeo
'Moja želja je bila da upišem režiju u Pragu, ali sam upoznao Vjekoslavu i odlučio studirati pravo u Splitu. I ona je zbog mene upisala isti fakultet, a ne književnost u Zagrebu.'
' Ubrzo se desio hit 'Kokolo' i bilo je gotovo. Nisam osnivač grupe Magazin, ali sam napisao gotovo sve pjesme. Oni su dugo bili poznati hotelski bend, a ja sam želio da budemo autorski. Počeo sam pisati pjesme da bih tu i ostao. U grupu sam stigao kao zamjena na godinu dana i nisam želio postati tehnološki višak. Imao sam 19 godina i tek sam završio srednju glazbenu. Muka mi je bilo više vježbanja klavira i škole. Prvi put sam se tu sreo s pop glazbom. Bili su tada aktualni Bee Gees. I počeo sam skidati te harmonije. Prvo smo se zvali Mladi batali, pa Dalmatinski magazin', prisjetio se Huljić.
'Nikad nisam volio sviranje koncerata i putovanja. Smatrao sam da je to gubljenje vremena. Devedesetih sam odlučio da dođe netko umjesto mene u grupu i svira. Magazin je ostao inkubator tih velikih karijera od Danijele Martinović, Jelene Rozge do Petra Graše. Grašo je došao da mene zamjeni u bendu, a danas mi je zet. Njega je poslije zamijenio moj sin Ivan. Danas ponekad i ja sviram, ali samo velike koncerte', dodao je.
O pjevačicama Magazina
'Nastanak Magazina vezujem za dolazak u grupu Ljiljane Nikolovske i pjesmu 'Kokolo'. To je prvo što je i Ljilja ikada snimila u životu. Ona je otišla iz benda jer se željela udati i odseliti. Imali smo već spremnu njenu zamjenu. Magazin i dalje ljudi najviše vezuju za Jelenu Rozgu. Provela je deset godina u bendu. I danas pjeva na svojim koncertima i hitove Magazina. Naravno da stariji navijaju za Ljilju. Ona je ušla u povijest s pjesmama 'Piši mi', 'Put putujem', 'Tamara'... I danas ih ljudi uživaju pjevati. Svaka pjevačica je zaslužna što je bend opstao tolike godine', rekao je.
'Danijela Martinović je u bend došla u osjetljivo vrijeme, kad je bio rat. Poslije nastupa na Euroviziji s pjesmom 'Nostalgija' došlo je vrijeme za rastanak. Napravili smo joj solo karijeru, ali doveli i Rozgu u bend. Poslije je došla Ivana Kovač, a onda i Andrea. Ona je ostala najduže u grupi, čak 13 godina. Nova pjevačica Lorena je imala vatreno krštenje baš nedavno u Beogradu, na jednoj privatnoj zabavi. Posljednjih godina smo svirali u Sloveniji i Hrvatskoj, ali sada se vraćamo na velika vrata. Želim da se za koju godinu obilježi pola stoljeća benda. Lorena je jedna nova adrenalinska injekcija. Objektivno, mislio sam da je zadnja pjevačica Andrea. Novo lice primijetio sam kao član žirija u jednom show-programu. Mislio sam da Lorena ima 25 godina, a bilo joj je tek 16. Njen glas je nešto posebno. Odmah su je usporedili s Doris Dragović. Sada ćemo izbaciti i pjesmu na engleskom jeziku. Ona može otpjevati sve što poželim', zadovoljno je istaknuo.
Nova glazba
'Da danas počinjem karijeru, vjerojatno bih pisao rep i trep glazbu. U pop glazbi okvir vam je ljubav. Kako bih bio slobodniji u izrazu, nastao je bend Madre Badessa. Čuli ste novu pjesmu Baby Lasagne o bulingu u školama... Mogu i ja to pjevati, ali ne ide za Magazin', objasnio je.
Ukradena pobjeda
'Na Euroviziji sam bio šest puta. Godine 1999. bilo je sve spremno za pobjedu Doris Dragović. I onda su nas dva dana pred finale pokušali diskvalificirati, jer se na traci čuju muški vokali. A ti muški vokali su bili sintesajzeri. Ostavili su nas u natjecanju. Bio bi skandal da su nas izbacili', istakuo je.
'Doris je bila apsolutni favorit za pobjedu. Ljudi u publici su nosili perike i bili obučeni kao ona. Nisam te godine imao dilemu pobjeđujemo li ili ne. Milenijska Eurovizija je morala biti u Švedskoj, Skandinavci su se odlučili da se ujedine. Morala je pobijediti Švedska. Nisam te godine pobijedio na Euroviziji, ali mi je to učešće otvorilo vrata svjetske karijere', otkrio je.
Uspeh u Kini
'Moja glazba izvođena je na Olimpijskim igrama, ali je korištena i u filmovima kao što je ostvarenje Heatha Ledgera 'Casanova'. Iako je unutra Vivaldi, drago mi je da je moja glazba korištena za trailer. Naš izvođač Maksim Mrvica apsolutno je najveća zvezda u Kini. Radili smo otvaranje Spring gala showa, a to je, poslije kineske Nove godine, najveći show na svijetu, a otvorio ga je Mrvica. Možda uspije čak biti i jedini izvođač stranac koji je dva puta tu nastupio', pohvalio je kolegu glazbenika.
Suradnja sa Scorseseom
'Veliki uspjeh sam napravio s grupom Bond. Jedan uspjeh u svijetu, i tebi su sva vrata otvorena. Prvi album Bonda mi je otvorio mogućnost rada na filmu 'Aleksandar Makedonski'. Scorsese je trebao to raditi. Universal je bio vlasnik prava na film i prava na grupu Bond. Poslali su mu tu skladbu - 'Alexander The Great'. On je rekao: 'To je točno to što mi treba, sviđa mi se.' Scorsese je veliki poznavalac glazbe. Snimanje je bilo otkazano. Poslije je prava preuzela druga kompanija i nije došlo do naše suradnje. Na kraju je to snimio Oliver Stone za Warner bros', ispričao je Tonči, pa je otkrio i zbog čega žali.
Selidba u London
'Žalim što 2000. nisam prihvatio ponudu da se s obitelji preselim u London.Mislio sam da tamo neću biti sretan. Druga kočnica su bile karijere više od 20 izvođača o kojima smo vodili računa. Shvatio sam da im nema tko pisati pjesme. Nije bilo autora mog 'toucha'. Ja razmišljam strateški i dugoročno, zbog čega sa svim svojim izvođačima imam gotovo familijarne odnose koji traju 20-30 godina. To je rijetkost i u svjetskim okvirima. Moram još nešto priznati. Puno su lakši za suradnju stranci od naših umjetnika s Balkana', otkrio je.
Crkvena glazba
'Za vrijeme korone sam otkrio i mise kao formu. Čudi me da toga nema u pravoslavlju, već samo kod nas katolika. Od misa su živjeli svi autori u srednjem vijeku. Mogao si tada preživjeti kao dvorski kompozitor ili svirati orgulje u crkvi. Probao sam tada napraviti misu. Htio sam valjda da se dopadnem i Bogu', kazao je kroz smijeh. 'Nije to strah od smrti, nego očaj. Svaki život je lijep. Sada radim više nego ikad bježeći od smrti. Počeo sam se i ja pitati kuda sve ovo vodi. Posebno kad radiš u čudesnom svijetu kao što je estrada. Probudio sam se tri ili četiri puta i rekao: 'Tjeraj sve u pi*du materinu!' Prvi put sam pukao krajem devedesetih. Izbacio sam više od 100 pjesama godišnje. Upao sam u neku vrstu depresije. Pjesma 'Marija Magdalena' Doris Dragović me je vratila u život. Poslije sam upao u hiperprodukciju instrumentalne glazbe. Puno je lakše nju pisati jer nema teksta', priznao je.
Moja baza je obitelj
'Imam dvoje djece, Hanu i Ivana. Hana mi podarila dvoje unučića. Danas u sebi vodim demonsku borbu - gledati unuke kako rastu ili raditi i dalje. Unuka od dvije godine je veoma talentirana. Ide na opere i u kazalište. Unuk ima tek dva mjeseca. Nadam se da će biti jedini normalan u familiji', rekao je kroz smijeh.
'Ivan ima 36 godina. Čekao sam da doktorira autorska prava. Piše pjesme i pomaže oko engleskog jezika. Na mamu je povukao književni gen. Živi uglavnom u Zagrebu jer ide na silne sastanke na koje ja ne stižem', nastavio je.
'Oaza nam je na Krku. Više nam to prija nego da budemo u kući na plaži u Splitu. Nisam veliki navijač Hajduka. Volio bih da osvoje titulu u nogometu. Napravio sam u jednom selu na Krku i kuću od temelja po svojoj mjeri. Želim tamo sagraditi i glazbeni studio. Krk ima aerodrom, a za sat vremena sam u Zagrebu. Vjekoslava, kćer i Petar su u Splitu', ispričao je.
Smisao u vjeri
'Danas mi je vodilja u životu vjera. Našao sam smisao i mir. Da sam osjetio Boga ranije, vjerojatno bih se zaredio. Boga sam osvijestio s 40 godina. Sve što sam naumio sam do tada postigao. Počeo sam se baviti biznisom iz dosade. Pisanje pjesama mi je dojadilo. Međutim, dobio sam nekoliko šamara u životu da trebam pisati glazbu. Tko zna što bi bilo da sam otišao u Los Angeles 2002. godine. Propao mi je potpisan ugovor. Opalili su me mokrim peškirom po glavi. Tko zna zašto je to dobro', kazao je.
Život
'Život koji vodim nije zdrav. Znate, ja sam hipohondar. Imam mladog ljekara koji ide stalno sa mnom na put kad odlazim na više dana. Počet ću voditi i trenera sa sobom. Na tim putovanjima mi najviše fali kretanja. Postao sam ovisnik o fizičkoj aktivnosti. Pijem razne suplemente. Medicina ide naprijed. Ipak, na kraju najvažnije je da smo živi i zdravi', zaključio je Tonči za Kurir.
