Prošlo je 5 godina od smrti legendarnog glumca Marka Nikolića, koji je ostavio neizbrisiv trag u regionalnoj kinematografiji.
Kada je preminuo, neutješni kolege i prijatelji o njemu su govorili samo u pozitivnom kontekstu, prisjećajući se njegovih noćnih provoda, dobrih uloga, kazališnog bifea, ali i ribolova koji mu je bio strast.
Rođen je u Kraljevu 20. listopada 1946. godine. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Bio je član Narodnog pozorišta od 1970. godine. Glumio je u kazalištu, na filmu i televiziji. Od 1963. do 2018. glumio je u preko 80 produkcija, uključujući televizijske, filmske i kazališne, te uživao veliki ugled među svojim kolegama. Hrvatska publika prije nekoliko godina gledala ga je u seriji 'Pogrešan čovjek' Jelene Veljače kao teško bolesnog Lazara Crnkovića, a ova zvijezda jugoslavenske kinematografije najpoznatija je po ulozi Dragiše Popadića zvanog 'Giga Moravac' iz serije Bolji život.
Glumac se često prisjećao svog djetinjstva i načina na koji je živio.
'U Kraljevu, gdje sam se rodio i odrastao moja majka Leposava Nikolić kuhala je koliko je mogla, jer je imala puno obaveza. Radila je kao glumica i učiteljica. Uglavnom je pravila srpska jela, a pošto je porijeklom bila iz Sombora, s veseljem je spremala i vojvođanske specijalitete. Pamtim njene šufnudle, koje su mogle biti predjelo ako su bile slane ili klasičan desert. Mi smo ih uglavnom jeli kao predjelo. Za Uskrs smo obavezno imali đevrek, ni nalik ovom turskom koji se danas nudi. Taj stari bio je od mekog, laganog testa, drugačijeg ukusa i narančaste boje. animalo me kako se rade stvari, bicikli i auti, pa čak i hrana', rekao je.
'U početku sam kupovao samo gotova jela u konzervi otvarao ih i u njih umakao kruh, a kasnije, kad sam već zarađivao, unajmio sam stan i donio čuveni 'Patin kuvar' koji je moj djed prota Marko, po kijem sam dobio ime, poklonio majci. I danas ga čuvam. U toj kuharici sadržani su svi recepti za domaća jela i svi počinju istom rečenicom da se na vrelom ulju izdinsta luk. Hranu sam spremao po njemu i po sjećanju kako su to radile mama i baba. Mahune bih prvo zgnječio u tavi, sjeo, stavio ih u krilo i dobro ih očistio, zatim ih isprao kroz sito, pa tek onda počeo kuhati. Zatim sam počeo pripremati ribu koju sam prethodno ulovio i dao prijateljima. Brzo sam naučila da riblja juha nije filozofija i da ju je vrlo jednostavno skuhati. Neki kažu da je potrebno uključiti petnaestak vrsta riba, međutim to nije tako. Dovoljne su dvije-tri jako dobre, kvalitetne ribe. Obično stavljam soma, smuđa i šarana. Začini su, naravno, neophodni. Ne znam u čemu je problem s čovjekom koji ne zna napraviti riblju juhu', rekao je Marko za portal Esspreso.
Kao student nije bio siromah, ali je već tada iskusio čari velegrada i nije htio obuzdati svoju nemirnu narav. Uživao je u društvu lijepih žena, kasnije se ženio tri puta i dobio troje djece.
'Tko nije iskusio glad, ne zna cijeniti hranu. Ja sam to osjetio kao student. Nije da moji roditelji nisu imali i da mi nisu slali novac i namirnice, ali volio sam ludovati. Ispratio bih djevojku koja je živjela na Zvezdari, pa svratio u 'Lav' i naručio tatar biftek. Kad bih sve to napravio, dobio bih što sam naručio i uživao u lijepoj atmosferi i hrani, a onda danima nisam imao ni za što. Snalazio sam se. Za sitniš sam kupovao kupone za studentske menze, dok sam se u kafićima 'Bosna' i 'Stari grad' hranio bonovima za hranu. Sjela bih s prijateljima, a konobarica bi natočila juhu i stavila na stol košaru punu kruha. Poslije bi došla druga i pitala što ćemo za glavno jelo. Bon su u zimali na kraju i mi smo to vrlo dobro znali. Umakali smo kruh u juhu koja je obično ostala od prethodnog dana, tek malo zgusnuta s rezancima i začinima. Prije nego što bi stiglo glavno jelo, pobjegli bismo, noseći sa sobom ostatke kruha. Sljedeći dan bismo učinili istu stvar u drugom restoranu. Kada bi mi moji poslali novac ili bi stigao honorar iz studentske zadruge od pranja prozora ili uređenja štandova na Sajmu, opet bih sve brzo potrošio', prisjetio se.
Kada se razbolio, Marko o tome nije želio javno govoriti. Kasnije se pokazalo da je na kemoterapiju išao javnim prijevozom, bio je sam u svojoj borbi. Činilo se da je pobijedio tešku bolest, pa je nakon dvije godine liječenja mislio da je izašao kao pobjednik, a za magazin Glossy je odgovorio na pitanje boji li se bolesti.
'Izuzetno, preživio sam to što sam preživio i bio sam na samom rubu života. I to je strašno. U ovakvoj situaciji nema obrambenih mehanizama kao kod nekih drugih stresnih slučajeva, da se čovjek može obraniti. Kada dođete u situaciju da se suočite s nestankom više razmišljate o svojoj okolini, obitelji, psu, lijepim trenucima koji će vam nedostajati, ribolovu, Dunavu, brodu... Možete da zamislite koliki je to strah kada od njega više ne pijem, ne pušim, ne jedem meso. Bio sam sladokusac koji je sebi spremao hranu, a danas takođe spremam, ali ono što moram jesti. Više i nije toliko važno što jedeš, već da jedeš na vrijeme koji također ima taj zahtjev zbog inzulina. Ali, unatoč svemu tome, osjećam se jako dobro, pun sam duha, imam kondicije za rad', govorio je.
No Marko Nikolić nije izdržao, preminuo je 2. siječnja 2019. godine.
Njegova kći Mina progovorila je za medije o očevoj smrti, te istaknula kako je obitelj bila spremna na najgore.
'Budući da je bio dugo bolestan, mogla sam se pripremiti na neizbježno. Da je smrt došla iznenada, vjerojatno bih se i danas oporavljala od šoka. Kolegica mi je nedavno rekla da ju je očeva smrt sustigla tek nakon deset godina, ako da očekujem nove udare tuge. Nemam potrebu često ići na tatin grob. Posjetim ga kada mi se nešto važno dogodi', rekla je.
Glumica je rekla da u tim trenucima ne plače, već bezbrižna odlazi s groblja.
'Ne pričam s njim, puštam mu glazbu, najviše Olivera Dragojevića, Animalse, Beatlese, sve što je volio. Sjednem, zapalim mu cigaru. Nisam vjerovao da ću to učiniti. Počeo sam raditi te čudne rituale. Taj običaj mi je bio stran kada je mama mog prijatelja palilu cigaru i lijevala Coca-Colu po grobu. Sad ja imam potrebu da radim to isto', rekla je.
Dodala je kako joj otac jako nedostaje te postoje razne situacije u kojima ima potrebu nešto ga pitati ili jednostavno da je tu, uz nju, piše Stil.
