U varaždinskom HNK u tijeku su posljednje pripreme za premijeru kajkavske komedije iz 18. stoljeća ‘Čini barona Tamburlana’ koja će se održati 28. veljače, a režiju potpisuje cijenjeni redatelj Krešimir Dolenčić.
Story: Ovo je vaša prva režija u varaždinskom HNK, što vas je privuklo tom projektu?
Već sam se dulje dogovarao s kolegama Ozrenom Prohićem, umjetničkim ravnateljem HNK Varaždin, i Jasnom Jakovljević, intendanticom, da napokon dođem raditi u Varaždin. Uistinu sam želio raditi komediju na kajkavskom, što baš i nemam priliku često režirati. Osim toga, tu postoji ansambl koji to bez problema može iznijeti. ‘Čini barona Tamburlana’ nametnule su se same po sebi.
Story: Zbog čega je ova predstava i danas aktualna?
Budući da je tekst nastao prema sadržaju Molièreova ‘Građanina plemića’, kojeg se gledatelji sjećaju iz HNK Zagreb, gdje sam ujedinio dramski, operni i baletni ansambl te orkestar i veliku kompaseriju, odmah mi se svidio. Molièreov Jourdain vrlo je bogat i traži društveni status, dok je naš baron Tamburlano na rubu bankrota. On živi na dug i svejedno troši tuđi novac, okružen je ulizicama, korumpiranim slugama, pohlepnicima... Dakle, vrlo je aktualna.
Story: U originalnom djelu radnja se odvija u Dubrovniku, no vi ste je premjestili u Varaždin?
Razlog što se djelo događa u Varaždinu samo je izmještanje radnje negdje drugdje da bi se, naravno, pratila aktualna, lokalna situacija. Riječ Ragusa jednostavno smo zamijenili riječju Varaždin. I to je sve. Jezik, imena, problematika i sve ostalo nisu izgubili ni milimetra.
Story: Kako se odvijao proces adaptacije teksta?
Na probama sam imao sjajne suradnike. Jezikoslovca i pjesnika Ernesta Fišera, zatim asistenta, ujedno i glumca Zdenka Brleka, vrsne poznavatelje kajkavskog. A tu je i nositelj glavne uloge Vid Balog, možda naš najveći živući stručnjak za kajkavsku književnost i jezik. Prilagodbu teksta na današnje prilike, jezične intervencije, pisanje songova, nadopisivanje kraja... sve smo radili zajedno na moje prijedloge i postigli, nadam se, konzistentnu dramaturšku cjelinu.
Story: Postoji li bojazan kada se rade predstave na dijalektu da ih se neće moći prikazivati u svim dijelovima Hrvatske?
Ne, time bismo podcijenili publiku. Mnogo je mojih predstava na, primjerice, čakavskom ili agramerskom gostovalo posvuda.
Story: Što je novo u planu?
‘Cigla’ Filipa Šovagovića u Gavelli. To me jako veseli. Na ADU, u suradnji s Ozrenom Prohićem i Tomislavom Pavkovićem te studentima, radim na Beaumarchaisovu ‘Figarovu piru’ i Von Horvathovu ‘Figaro se rastaje’.
