BANDERAS: 'Od Picassa sam naučio da moram vjerovati u sebe'

Obožavateljice su poludjele za njegovim crnim uvojcima, prodornim pogledom i seksi naglaskom. Danas su ostali samo prodoran pogled i seksi naglasak, ali i neupitan šarm kojim 57-godišnjak osvaja sugovornike. Gustu crnu kosu Antonio je skratio za potrebe nove uloge. Naime, velika je filmska zvijezda pristala glumiti u televizijskom serijalu koji se prikazuje na National Geographicu isključivo zbog jednog razloga - iznimne kvalitete projekta. Nakon što je Geoffrey Rush u prvoj sezoni serije ‘Genij’, koja je nominirana za deset nagrada Emmy, utjelovio Alberta Einsteina, producenti o ulozi jednog od najpoznatijih svjetskih slikara Pabla Pi-cassa nisu puno dvojili. Antonio se nametnuo kao logičan izbor. Osim što su obojica španjolskih korijena i dijele istu strast, mnogi ne znaju da su obojica rođeni u istom gradu, Málagi.

Story: Kad ste u Málagi, imate li neke svoje rituale?

Posjećujete li određena mjesta, tko su ljudi s kojima se družite? Ovdje zapravo dolazim ne raditi ništa. Od-maram se, gledam televiziju, družim se s prijateljima, posjećujem mjesta koja volim kao što su Castillo de Gibralfaro, Teatro Romano... Odla-zim i u restoran čiji sam suvlasnik, a nalazi se u prizemlju moje zgrade. Ondje je i Picassov muzej, vidim ga iz kuće. Kada sam ovdje, potpuno sudjelujem u životu grada. Jedno razdoblje to nisam mogao, ali sada mogu. Stanovnici Málage sada me poštuju, odnosno moju intimu. Primjerice, u nedjelju sam sudjelovao u procesiji, i to u sklopu svoje Cofradije, odnosno religioz-ne zajednice u kojoj sam od druge godine. Tada sam išao s majkom i ocem. Cofradia zapravo predstavlja moj kontakt s realnošću. Ondje su ljudi s kojom sam se nekad igrao, a nisam ih vidio cijeli život. Danas upoznajem njihovu djecu i unučad. Svi smo se našli zajedno i pjevali. Jako je lijepo, uvjerili biste se da ste imali priliku još ostati u ©panjolskoj. Nije to isključivo religiozan događaj, mnogo je složenije od toga. Procesije se odvijaju svaki dan do Uskrsa, a na ulicu iziđu 43 zajednice. Cijeli se grad mijenja. Procesija je u svakoj četvrti, a onda se svi okupljaju u središtu grada. Jako je zanimljivo. Da biste potpuno razumjeli Picassa, morate to doživjeti. Na-drealno iskustvo.

Story: Spomenuli ste da vaši sugrađani tek odnedavno poštuju vašu intimu. Na što mislite?

Poštuju moju privatnost, više me ne vuku za rukav na ulici, mogu se slobodno kretati. Razumiju da mi treba prostora, kao i svakome, da sam normalna osoba. Možda nije bilo tako na premijeri serije, ali razumijem, ipak je riječ o dvojici poznatih ljudi ovoga grada koji su se tu večer našli na istome mjestu. Story: Kakav je Picasso imao odnos sa svojim sugrađanima? Snažniji nego što mislite. Picasso je vjerojatno prvi slikar u povijesti kojeg su tijekom života tretirali gotovo kao rock zvijezdu, posebno nakon Drugog svjetskog rata. U knjizi koju je napisao njegov unuk Olivier, naziva ‘An Intimate Portrait’, stoji da je pred njegovim vratima svaki dan bilo čak 25 djevojaka.

Story: Imao je dosta djevojaka, slovio je za ženskara. Imao je dvije supruge, čak i ne toliko puno djevojaka.

Pogotovo ako pogledate neke glumce danas koji, vjerujte mi, u jednom vikendu imaju više žena nego što je on imao tijekom života. A ako djevojke pristaju na takav odnos i ako obje strane to žele, ne vidim problem. Druga je stvar ako je riječ o iskorištavanju i zlostavljanju. Picasso je dugo bio u braku s Olgom Khokhlo-vom, nisu se mogli razvesti zbog pravnih razloga. U to je vrijeme imao tri jako poznate ljubavnice. Jedna od njih bila je Marie-Thérèse Walter s kojom ima kćer Mayu. Ne bih rekao da smo prijatelji, ali je poznajem. Prijatelj sam s njezinim sinom Olivierom. Potom Françoise Gilot s kojom ima dvoje djece, kćer Palomu s kojom sam jako dobar i sina Claudea. Te Dora Maar s kojom nije imao djecu. Ona je živjela do devedesete godine, a pred kraj se posvetila crkvi. Da, imao je žena, ali mislim da je više mit to da je bio ženskar. Zapravo ih nije bilo toliko puno. Bio je nevjeran, nije to skrivao. U doba najveće osobne krize, prije nego što je naslikao ‘Guernicu’, gotovo je istodobno bio s tri žene, što je prouzročilo brojne oluje. Jedna je od tih situacija, koja je zapravo jako smiješna, tučnjava Dore i Marie-Thérèse u studiju dok je slikao ‘Guernicu’. Navodno je jako uživao u tom prizoru. No nije zlostavljao žene u smislu da ih sili da rade nešto što ne žele. Bilo je to takvo vrijeme, ljudi su prilično istraživali svoju seksualnost. Dora Maar je čak pisala o svojim iskustvima sadomazohizma. Najveći je problem u očima ljudi odnos s Marie-Thérèse.

Story: Zašto?

Picasso je u to vrijeme imao šezdeset godina, a ona sedamnaest. No iz razgovora s njihovom kćeri i unukom doznao sam da je to zapravo bila jedna lijepa ljubavna priča. Marie-Thérèse se ubila 1977., gotovo četrdeset godina nakon što su se razišli. Jedina stvar koja ju je držala na životu bilo je to što joj je Picasso nastavio slati pisma, nije ju u potpunosti napustio. Ona je živjela za te trenutke. Kad je Picasso umro, napisala je devet pisama raznim članovima obitelji i objesila se. Bio je to i njezin kraj. Ostale žene koje su bile s njim, uključujući i Françoise Gilot, znale su u što se upuštaju. Iako se činilo da je ta francu-ska slikarica iz tog odnosa izišla neoštećena, nije ga mogla u potpunosti izbrisati. Mo-rate imati na umu da je imala 21 godinu, a on 64 i bio je oženjen. Je li to zlostavljanje? Rekao bih da nije. Ovo mora biti jasno - ne nastojimo u potpunosti glorificirati njegovu osobnost, što ćete i vidjeti u sljedećim epizodama. Poštujemo ga kao umjetnika. Za mene ne postoji umjetnik kao što je on, takvog kapaciteta, kreativnosti, sposobnosti, iskrenosti u pristupu poslu... Nije ga bilo briga hoće li mu pljeskati, radio je ono što je želio. Nikad nije ubio dijete u sebi. To je u njegovu životu rezultiralo brojnim postig-nućima, ali i problemima. želio je sve, odmah i sada. I uzeo je, jer je mogao. Bio je previše moćan, cijenjen, bogat i nezaustavljiv. Poput sunca. Ako mu se previše približite, opeći ćete se. I s vremenom su se neki i opekli.

Story: Koliko ste tih informacija o njemu znali prije snimanja?

Mislio sam da je ono što znam puno gore. No sada, kako promoviramo seriju i razgovaram s ljudima, otkrivaju mi se neke nove stvari. To je čovjek koji se nikada nije branio, nije demantirao napisano, nije izdao knjigu da bi se pravdao. Jedino se borio protiv knjige Françoise Gilot jer je smatrao da nije korektno to što je napisala. Pokušao je zabraniti njezin izlazak jer nije govorila samo o njihovu odnosu nego i o njegovu odnosu s Dorom, o stvarima koje joj je rekao u povjerenju, o odnosu s drugim ljudima... No sudac je rekao nešto što je u to vrijeme imalo smisla, ne znam bi li se to moglo primijeniti i danas, ali kaže: “Naslikali ste je, ona sada može napisati knjigu o vama.” Nazvao ju je i čestitao joj na knjizi, iako se nije slagao s tim kako ga je prikazala. Zato uvijek imamo isti problem - kome vjerovati? to je stvarno, a što nije? »injenica jest da je bio nevjeran. Nije to čak ni pokušao sakriti. No nije mogao disati ako mu se u životu nije događalo nešto novo. Sve je podredio umjetnosti, to mu je bilo važno. A hranio se ljudima. Svaki put kada bi rekao: “Treba mi nešto novo”, zapravo je govorio: “Treba mi netko nov.” Kao drakula, vampir. Trebalo mu je novo uzbuđenje da bi stvarao.

Story: Funkcionirate li i vi ponekad tako? Ne. Ponekad osjećam ljutnju, ali ono što me muči nastojim izreći glumom, a ne na kompulzivan način kao što je on to radio.

Story: Uvjerljivo ste odglumili sve scene. Je-ste li prije slikali?

Ne, prije nekoliko godina postojala je mogućnost da glumim Salvadora Dalíja. Tada sam počeo slikati kako bih se upoznao s uljem, akrilom, platnom i zabavio sam se. Kad sam se pripremao za tu ulogu, naslikao sam dvije slike - ‘Dorin portret’ i ‘The Kiss’. Oba su djela izložena u Londonu. No svaku sliku koju smo koristili na snimanju moramo spaliti. Tako stoji u ugovoru jer je riječ o kopijama. Story: Rekli ste da Picasso nikad nije ubio dijete u sebi. A vi? Ni ja, ali naučio sam se ponašati kao odrasla osoba. Možda zato što nisam toliko moćan kao što je on bio. On je u umjetnosti bio kao mali Bog.

Story: Nakon ovog iskustva razmišljate li o snimanju neke dugometražne serije u kojoj biste igrali glavnu ulogu?

Ako je dobra, ne bi mi smetalo. Story: Što mislite pod tim ‘dobra’? Mora biti kvalitetna. Ako ima više od deset epizoda, postajem sumnjičav. Vidite zamor scenarista, počinje se ponavljati radnja... Takve serije ne bih snimao. Primjerice, ‘Pravi detektiv’ ima osam epizoda i tu možete napraviti lijep zaplet, ući dublje u priču, ne dosaditi gledateljima te i dalje biti inovativni i svježi. To su neki od uvjeta na koje bih obratio pozornost. Ugovor za televizijsku seriju nije isti kao onaj za film - dva mjeseca i idete kući. Zapeli ste godinama.

Story: Jeste li se zabavljali na ovom snimanju? Uživate li u transformacijama? Zabavno je prvi dan. Svašta stave na vas, pogledate se u ogledalo i ne možete vjerovati da toliko sličite drugoj osobi. No kad morate ustati u 2.30 ujutro kako biste u tri sata bili u šminki i onda pet sati sjedili u stolcu, počeli raditi u osam i snimali do 20 sati... Toliko se znojite ispod te maske da vas moraju malo ubosti iglom kako bi znoj izišao. Usta su vam zalijepljena pa frfljate. Sve to iziskuje puno vremena i strpljenja.

Story: Kada govorimo o genijima, jedan od njih je i redatelj Pedro Almodóvar s kojim ste dosta radili. Što ste naučili od njega?

Isto što i od Picassa - morate biti hrabri i vjerovati u sebe. Kad se pojavio, Almodóvar nije bio prihvaćen jer je stvorio novi jezik. Nisu razumjeli te filmove, trebalo je vremena da ljudi to probave. Sve što je bilo čudno nazivano je almodovarskim. Ako si imao novu majicu i bila je jako neobična, govorili bi da je almodovarska. Ali Pedro se uvijek iznova mijenjao. U jednom je trenutku postao i jako ozbiljan. Kad je o sadržaju riječ, bio je prvi koji je otvoreno progovorio o tabuima, o odnosu među muškarcima. I to je donio u Ameriku... I Picasso je rušio tabue. Jako smo licemjerni. U Zorrou sam ubio toliko ljudi, to je gledateljima bilo odlično, navijali su za mene, nitko se nije zgražao nad tim ubojstvima. Ali ako muškarac poljubi muškarca na ekranu, to je grozno. Netko je zanimljivom pričom opisao naš moral. Ispred kuće jedne gospođe bila je rijeka. Vidjela je trojicu muškaraca kako se potpuno goli kupaju. Nazvala je policiju koja ih je molila da se maknu malo dalje. Otišli su tristo metara niže. No ona ih je ponovno nazvala i rekla im da i dalje vidi muškarce u rijeci. Policija ih je molila da se maknu kilometar dalje. Opet ih je nazvala i rekla da ih vidi. Kad su je pitali kako ih može vidjeti na toj udaljenosti, odgovorila im je da koristi dalekozor. Mislim da je ova serija došla u pravo vrijeme kako bismo razmislili o svim tim stvarima. Gledajući je spoznat ćemo što je ispravno, a što nije. Natjerat će nas da se zamislimo - je li on doista zlostavljač ili nije? Ima li pravo raditi te stvari?