Indijanci američkog jugozapada dijele se na dvije skupine – urbane i tradicionalne. Većina njih zauzela je svojim načinom života zlatnu sredinu, odnosno nešto između povijesnog nasljeđa i suvremenog načina života. Gallup City u New Mexicu je njihova prijestolnica.
Niz plemena Navaja, Apacha, Hopija, Zunija, Cheyena dijele istu ljubav –
vole svoju zemlju iznad svega. Naravno, poštujući svoju tradiciju podjednako cijene i obožavaju dobru ovčetinu s obzirom da se od pamtivijeka bave uzgojem ovaca i zemljoradnjom.
Gallup City nastanjuju skupine Indijanaca, Hispanosa i bijelaca, no stil života grada p
određen je indijanskom nasljeđu, što je vidljivo na svakom koraku od različitih vizuala na pročeljima zgrada, nazivima restorana, ponudi hrane, atmosferi...
Da nekada bijelcima ovdje nije bilo lako svjedoči i 94- Bill Richardson, vlasnik najstarije trgovine u gradu, osnovane davne 1913. Bill se sjeća vremena kada se putovalo na konjima s pištoljima na „gotovs“.
- Morao si znati njihov jezik ili ti je posao propao – pojašnjava Bill.
Nakon te izjave izgovorio mi je neke brojeve, no mogao mi je govoriti i na kineskom, to ionako nisam mogao razumjeti ni zapamtiti. Bill se potom okrenuo bijeloj prodavačici koja je vješto glumila Indijanku, potkrijepivši svoje upitno podrijetlo i pričom, a sve da bi prodala svoje proizvode.
Kako bi detektirao pravo stanje, Bill ispituje
Latinoamerikanku koja pokušava lažnim identitetom „uvaliti“ robu:
- Conchesita, koliko dugo radiš ovdje?, upitao ju je.
- Trideset godina, gospodine.
- Znaš li išta indijanskog ? – Bill ju je vješto otkrio, postavivši joj presudno pitanje.
Naravno nije znala ni beknuti, na što joj je Bill uputio prezrivi pogled.
Ipak, govorenje autohtonog jezika više nije presudno obzirom da svi uključujući i Indijance govore tečno engleski. Na engleskom i Navajo Indijanac svake večeri na glavnom trgu predstavlja plesove i komunicira s publikom.
Hvaleći svoj narod ne zaboravlja spomenuti i skupine istočnih Europljana, uključujući i Hrvate, koji su ovdje ostavljali svoje kosti gradeći željeznicu za američke kompanije.
Indijanski plesovi odišu jednostavnošću i dubokom povezanošću s prirodom. Dovoljno je samo malo uživati u prizoru da bi se čovjek trenutno prebacio tisućama godinama unatrag.
U jednom sam trenutku, uživajući u plesu, bacio pogled prema publici gdje su mi pažnju privukle neobično odjevene žene u društvu „sumnjivog“ muškarca koji je glumio njihovog bodyguard.
Upitao sam gospodina, koji se našao pored mene, da mi pojasni prizor.
- To su poligamisti, mormoni! - začudio sam se jer čovjek koji je stajao kraj djevojaka nije ulijevao sigurnost, a kamoli da ima ulogu čuvara dva mlada, nasmijana „komada“.
Uz to s jednom od ljepotica imao je i dijete, no bilo mi je nedokučivo s kojom. Zločesto sam se upitao ne dijele li ga pola-pola!
Zanimljivo je da su mormonima zabranjeni svi poroci osim redovitog seksa, pa otuda i moja cinična tiha misao - „uh baš ih žalim, zasigurno to teško podnose“.
Sve u svemu život Gallup Citya tipičan je primjer trenutnog suživota različitih kultura u kojoj ipak indijanska uspijeva nametnuti svoju tradiciju, vješto ju pretočivši u proizvode privlačne, svakom zapadnjaku - prolazniku, pa i meni Dušanu Bućanu.
Napisali: Dušan Bućan i Boris Veličan 
