S 'konja' na četiri kotača do jurnjave na divljim konjima

Nakon Majke zemlje, koja je Navajo Indijancima najvažnija, na drugom mjestu nalazi se konj. O njemu su ispjevane pjesme, iscrtane slike i napravljeni fetiši (mali kipići obožavanja koje Indijanci kao amajliju nose u posebnim kožnim vrećicama oko vrata). Gotovo da nema kuće u selu koja ne posjeduje barem jednog ili više konja. Takav je slučaj i sa Jamesom Clarkom – Indijancem kod kojeg smo Boris i ja došli svojim 'konjem' na četiri kotača (Ford Mustang V8 kabriolet, munja, raketa... ma pila i pol). Nismo stigli ni prašinu skinuti sa sebe, a već nas je odveo do par milja udaljenog korala gdje s vremena na vrijeme skuplja svoje, ali i divlje konje. Osedlali smo dva 'radna konja' – Rena i Jeremiaha, i krenuli u skupljanje ostalih. 'U ovom kraju moraš se čuvati udara munje', govori James dok prelazimo preko golemih proplanaka u laganom kasu. James svako malo isprobava svoje vještine bacanja lasa s konja hvatajući poneki grm ili oveći kamen u prolazu. 'Zbog vjetra i konfiguracije tla dolazi do snažnog statičkog elektriciteta. Često nakon oluje nalazimo mrtve konje po ravnicama!' Nakon njegovih riječi svako malo smo podizali pogled prema nebu očekujući udarac groma u potiljak. U tom razmišljanju prekinuo nas je njegov uzvik. Spustio sam pogled i ugledao Jamesa kako u punoj brzini juri prema krdu konja i tjera ih prema koralu. Nije mi preostalo ništa drugo nego stisnuti zube i potjerati konja prema njima u nadi da neću, ako padnem, razbiti glavu na nekom kamenu. Odmah me preplavio udar adrenalina. Sve ono što sam maštao kao klinac gledajući filmove o kaubojima i indijancama, sada se događalo uživo! Jurili smo na njima nekoliko milja u galopu dok nismo sjahali ispred korala. 'Sve u redu?' upitao me James. 'O da!' odgovorio sam mu pun prašine ne skidajući osmijeh s lica. 'Odlično, sad je vrijeme za trening mladih konja', rekao je, ušao u koral, munjevito zavitlao laso i uhvatio mladog mustanga. Način na koji mu je prišao i govorio na svom materinjem Navajo jeziku naveo me na jednu pomisao: njih dvojica, Indijanac i mustang, koji su ovdje bili daleko prije levisica i McDonald's-a, jedini su koji se doista mogu nazvati pravim Amerikancima. Eh, da, zaboravio sam napisati što se dogodilo s Borisom. On je ostao u preriji skupljati ljekovito bilje za čaj...