Hladno je, i ne da mi se ništa. Najrađe bi cijeli dan ležao u krevetu i uživao u toplini. Stavio bi si maraton Gospodara prstenova, skuhao 2 litre tople čokolade, naručio junk food, i pokriven, s radijatorima na najjače gledao Froda i ekipu. Svaki dan se sve teže budim i već češće stišćem snooze na budilici. Postajem medvjed, ne samo da tako izgledam, već imam i medvjeđe navike. Ovo predblagdansko raspoloženje vrlo rijetko dopire do mene te sam usporeni grintavac koji može provesti dan u piđami. Uživam u rastezanju u krevetu i danima bez obaveza jer imam izvrsne argumente da ostanem doma, nešto si skuham i mlatim film za filmom. U biti, psihički se pripremam za razdoblje od Božića do Nove godine jer mi se čini da onda svi polude. Svi polude pred kraj godine i očekuju početak nekog novog ciklusa. Odričemo se cigareta, alkohola, masnoće, porno sadržaja i čega sve ne. Nakupljeni stres koji se taložio cijele godine, kulminira u zadnjm tjednuu vidu pretjerane konzumacije kuhanog vina, rakija i inih alkoholnih stimulansa. A meni se ne da. Ja bih ostao doma i gledao filmove. Ne volim hladnoću, velike gužve, sintetičke zvukove božićnih pjesama po dućanima. Iritira me okićen grad i cifra koju je netko za lampice potrošio. Znam, lijepo to izgleda, ali kada ispod tih istih lampica prolazi horda baka s vrećama u kojima vuku plastične boce, odmah mi se smuči život. Božić je fejk, problemi su i dalje tu, ali se lakše u to doba uvjeriti da ih nema. Jedino što mi se sviđa u ovo doba godine je prisnost s obitelji i prijateljima i činjenica da ću nekoga razveseliti poklonom, ali to mogu svaki dan i ne treba mi svrha i razlog. Većina ljudi čeka Božić da se dobro napije, baulja po gradu od kafića do kafića i na taj način da svoj obol “Božićnom duhu“. Božićni duh je odavno postao grad pun pripite ekipe. Odoh ja spavati, ko medo. Kad se probudim, da me čeka doručak...
Sastojci:
1 domaća kobasica
1 butternut bundeva
1 luk
1 jaje
Nekoliko listova kadulje
100 g maslaca
1 l pilećeg temeljca
