Karmela Vukov-Colić samo za Story o novoj strasti, obitelji i velikoj sreći: 'Ta ljubav nije s ovog svijeta'

Blagdani su pred vratima, a za Karmelu Vukov-Colić ovi će biti najposebniji do sada. Božić će proslaviti s malenom Martom, svojom prvom unukom, koju je, kako ekskluzivno doznajemo, njezina kći Rea donijela na svijet u svibnju. Iako je cijeli život posvetila obitelji, majčinstvu i odgoju dvoje djece, kćeri Ree koju ima s bivšim partnerom Igorom Vrandečićem, te 20-godišnjeg sina Noe iz veze s nogometnim trenerom Tomislavom Ivkovićem, sada uživa u najljepšoj životnoj ulozi - onoj bake. Unatoč posvećenosti obitelji, njezin život nije stao. Nakon što je ova poznata novinarka i voditeljica donijela hrabru odluku napustiti HRT i okrenuti novu poslovnu stranicu, otkrila je strast prema kuhanju i pisanju kuharica.

Predivno je dočekati novo biće, primiti u ruke to malo čudo s kojim se i pogledom razumijete… Govorili su mi: 'Vidjet ćeš kad postaneš baka, to ti je nešto sasvim drugo.' Mislila sam, pričaju koješta. Ali sad priznajem - svi su bili u pravu! Ljubav prema unucima, ta veza među generacijama, nije s ovog svijeta. Beskrajno sam zahvalna što mi je dana...

S kime ćete i kako proslaviti ovogodišnje blagdane koji su pred vratima?

S obitelji. S djecom, unukom, mamom, sestrom, nećacima… Velika je to sreća. Taj mali krug dragih ljudi… I velika je radost gledati ga kako raste.

Obiteljski stol uvijek ima posebno mjesto u našim srcima. Kako izgleda vaš božićni stol? Imate li neki specifičan recept koji je obavezno na vašem stolu i bez kojeg ne bi bilo potpune blagdanske atmosfere?

Mi smo, to nam je obiteljska crta, svi odreda veliki gurmani. A neki su i baš majstori kulinarstva. Moj je djed, cijenjeni hrvatski aranžer, u Beču završio hladnu kuhinju i u nasljeđe nam ostavio najfiniju francusku salatu s domaćom majonezom, najbolje ukiseljene krastavce, najfiniji liptauer i sardelnputer. Baka, njegova supruga, bila je majstorica purgerske gastronomije. Od faširanaca i špinata do štrukli sa sirom, kod nje je sve bilo za prste polizati. Moja je mama priča za sebe: nitko ne kuha tako divno kao ona, a imala je i od koga to naslijediti - njezina mama i bake stvarale su čuda od najprostijih namirnica. Tako je naš blagdanski stol jedan veliki skup naše obiteljske tradicije: na Badnjak obavezno bakalar na bijelo (kojeg najbolje istuče Noa) i škampe na buzaru (Reine omiljene). Na Božić dedina francuska salata (koja je u stvari ružičasta od cikle i više 'ruska' jer ima i šunke) i mamin najfiniji picek s nadjevom od kruha i jetrica. Kolači su nezaobilazni: radimo ih danima i u prevelikim količinama. Oni, osim za naš blagdanski stol, služe i da se njima darivaju susjedi i prijatelji. Na koncu - torta. To mora biti neka totalno fina, kremasta. Mamina dvobojna parfe ili Piština, ‘recept s ključem’, ona koja podsjeća na drage ljude koji su bili svjetlo u mraku devedesetih.

Spominjali ste važnost obiteljskih obroka. Koje su to obiteljske tradicije vezane uz hranu u vašem domu? Okupljaju li se vaša djeca i danas redovito s vama za stolom, možda vikendima?

Važno nam je da smo skupa. Nije nas uvijek lako pohvatati, ali nastojimo sačuvati nedjeljne ručkove kod moje mame ili neke večere kroz tjedan. No neke se stvari nastoje ne propustiti: Badnjak, Božić i Uskrs kod bake, rođendani u našoj seoskoj kući… To su susreti koje rijetko propuštamo.

Kad kuhate za obitelj, ima li ikakvih neobičnih kuhinjskih pravila koja se moraju poštovati? Tko u obitelji je najkritičniji kada je riječ o okusu?

O, svi volimo fino jesti. I moja djeca vole kuhati. Noa je majstor roštilja i bifteka Wellington, Rea je zadužena za slatko. Svatko ima svoj ukus, a kako nas je uvijek puno za stolom, tako je i stol bogat. Ima stvarno za svakoga ponešto.

Nakon uspjeha prve kuharice, 'Kuhinja života', izdali ste novu naziva 'Dolce vita'. Kako se ona razlikuje od vaše prve knjige?

'Kuhinja života' zbirka je naših obiteljskih recepata. Onih uz koje su se generacije okupljale, uz koje smo stvarali neke lijepe obiteljske uspomene, onih koji se prenose s koljena na koljeno. Međutim, shvatila sam da, zbog promjene dinamike života i zbog suvremenog načina življenja, (možda i zato što ludujem između tri posla), tijekom tjedna više kuham 'na brzaka', jela koja se spremaju brzo i ne zahtijevaju puno pripreme. Pa sam te recepte počela bilježiti. I tako je nastala 'Dolce vita'.

S obzirom na vaš užurbani način života, ima li neki recept iz 'Dolce vite' koji biste nam preporučili, onaj za koji mislite da je savršen kada imamo samo 30 minuta za kuhanje, a želimo pripremiti nešto ukusno?

Meni je svaki od recepata objavljenih u 'Dolce viti' savršen. Sve sam ih skuhala, sve smo ih probali i svi su periodično na našem stolu. U knjizi na istom mjestu imate predjela, topla predjela, glavna jela, salate, deserte… Čak i brze recepte za kruh i konzervirane stvari. Ako me pitate što bih danas jela, predložila bih na primjer namaz od bundeve na krekerima od pira i sjemenki, curry od morskih plodova i Griotte tortu.

Puno putujete i kušate nova jela. Je li vam se neka destinacija posebno urezala u pamćenje u tom kulinarskom smislu, a koja je utjecala na vaše recepte u 'Dolce viti'?

Kako i ime kaže - Italija je nepresušan izvor ideja. Puno sam učila od talijanskih starih domaćica, a i njihova su jela baš takva da pristaju u kuharicu '45 minuta'. Ali gdje god da odem, ako mi se svidi gastronomija, nastojim proći neki tečaj tradicijske kuhinje. Kuhala sam tako u kuhinjama na Baliju, u Kambodži, Vijetnamu, Francuskoj, SAD, Portugalu… Sve to, naravno, oblikuje i moj ukus, širi ga i obogaćuje. Moja djeca odmalena znaju za sushi, chilli con carne, pastéis de bacalhao, primjerice…

Vaša djeca Noa i Rea već imaju svoje živote i odrasli su ljudi. Kada ih pogledate, što vam najviše daje osjećaj ponosa i zadovoljstva?

Ponosna sam kako su dobri i brižni ljudi postali. Marljivi, posvećeni, svoji. I kako se vole i podržavaju. I već naslućujem da stiže vrijeme u kojem više oni paze na mene nego ja na njih…

Imate li sada malo više vremena za sebe i svoj privatni život? Kako danas gledate na ljubavne odnose i što je za vas važno u jednom partnerskom odnosu?

Naizgled - nemam vremena ni za što… Još uvijek ludujem k'o onaj ružičasti zeko iz reklame… Ali to mi odgovara. Vječno u trku, s uvijek spakiranim kovčegom… Ali prioritete sam jasno posložila: znam tko mi je i zašto važan. Volim tople, duhovite, iskrene ljude. One koji su, čini se, zadnjih desetljeća u deficitu...

Mnogi to ne znaju, no turizam je također vaša velika ljubav. Povremeno radite kao turistički vodič. Kako je započela ta priča i koje ture vodite?

Turistički sam vodič više od 30 godina. Za to sam se davno školovala i učim i dan-danas. Taj sam 'side business', koji je hranio moju 'ko da sam iz neke čerge ispala' osobnost, paralelno gurala uz ostale poslove. Koristila slobodne dane, godišnje odmore… Meni je na putu lijepo. I drago mi je pokazati neka mjesta koja volim svojim putnicima na svoj način. Nisam se umorila do danas. Lijepo je upoznavati nove ljude i nove predjele...

Već tri godine radite i kao direktorica Turističke zajednice Dugog Sela. Kako ste se snašli u tom izazovu?

Ide četvrta godina mog mandata u Turističkoj zajednici Grada Dugog Sela, priče u koju sam nekako slučajno upala, ali koja mi je otvorila vrata sasvim novim kreativnostima, novim ljudima i projektima. Zahvalna sam Dugom Selu koje me prihvatilo i podržalo moje ideje. Zajedno smo napravili neke baš lijepe stvari: našom šetnicom Long Village Fitness Walk svakodnevno šeću šetači, dugoselski kišobran uljepšava kišne dane i u gradu i daleko izvan njega, a Stara jela z Dugog Sela pozicionirala su se kao manifestacija koju ne smijete propustiti u rujnu. Trenutačno vas sve mogu pozvati na najtopliji Advent u kraju, intiman, bliski, u kojem pod stoljetnim krošnjama zima grije srca.