U prosincu, kada se gradovi pune svjetlima, a ljudi jedni drugima postaju barem nijansu bliži, podsjetnik na prave vrijednosti dolazi kroz glazbu i solidarnost. Upravo takvu poruku već godinama nosi koncert 'Želim život' Zaklade Ana Rukavina, koji i ove blagdane okuplja one spremne darovati nadu. Među njima je i Anja Alavanja Viljevac, dugogodišnje televizijsko lice i nova voditeljica In Magazina, koja će ove godine voditi program koncerta na zagrebačkom Trgu. S Anjom smo razgovarali o blagdanskoj atmosferi, novim profesionalnim izazovima, obiteljskim tradicijama, ali i o važnosti zajedništva i humanosti - vrijednostima koje u prosincu, baš kao i u životu, stavljamo na prvo mjesto.
Prije mjesec i pol počeli ste voditi In Magazin. Koliko je novi angažman promijenio vašu svakodnevicu?
Svaki sam dan, kad je moj red da snimam emisiju, na Novoj TV od otprilike 10 do 14 sati. Družim se s frizerima, vizažistima, stilistima, lektoricom i fonetičarkom. Kad sve to odradim, odlazim u studio. Imam i svoju produkciju, s bliskom prijateljicom, pa sada češće snimanja raznih korporativnih videa ii konferencija padne na njena leđa, ali ja joj se odužim boraveći više u montaži. Jednako tako, promijenilo se to da klincima prije odlaska na Novu, moram skuhati ručak, pa mi je drago kad mi na televiziji peru kosu, jer ne volim od ranog jutra 'mirisati' po dinstanom luku, hahahaha.
Kako se vaše profesionalne obaveze uklapaju u prosinački tempo? Imate li uopće vremena za odmor?
Sve ovisi u poimanju riječi odmor. Ne mogu se izolirati i meditirati ili u miru gledati serije. Ali mogu se opustiti u igranju Una s dečkima, rađenju pizze i sličnim aktivnostima. Jer uz tri, odnosno, četiri dečka, uvijek je bar jedan gladan. No suprug i ja smo pobjegli dva dana u austrijsko skijalište, a uz skijanje, wellness i netko drugi poslužuje objede. E, to je istinski odmor. Dogodi se rijetko, ali se dogodi.
Vratili ste se na Novu TV gdje je i počela vaša karijera prije 20-ak godina. Što primjećujete da se u međuvremenu promijenilo, što vam je tada bilo normalno, a danas nezamislivo?
I tad je bila značajna televizija, ali sad je televizijski gigant. Sve je drukčije, od veličine zgrade, do ozbiljnosti produkcije. Zanimljivi su bili počeci, radila sam puno stvari sama; pisala najave, često sam se sama i šminkala. Bilo nas je puno manje i bilo je normalno da je voditelj i novinar i lektor i vizažist. Produkt ne može biti ozbiljan kao što je sada kada u stvaranju sudjeluju ljudi koji su za to školovani, ali sam u tom razdoblju puno toga naučila.
Bliže nam se božićni blagdani, jeste li među onima kojima je to najljepši ili pak među onima kojima je najstresniji dio godine?
Obožavam taj dio godine. Sve je ljepše u prosincu. Kreće advent, manje ljudi večer provodi uz televizore, a trgovi se pune, kao bi po meni trebalo biti i cijele godine. Smatram da je ljepota života, između ostalog, i u druženju. Volim i taj božićni 'kaos', i ne smetaju mi ni gužve u prometu. Posebno se i veselim koncertu Zaklade Ana Rukavina, u kojem ću sudjelovati vodeći program na Trgu ove srijede, 17. prosinca. Pratim priču Ane Rukavine od dana kada je uputila apel Želim život, i divim se toj divnoj, hrabroj ženi, koja je posthumno spasila brojne živote i dala nadu oboljelima.
Kako u vašem domu izgleda idealno božićno jutro?
Ovisno koliko je bilo 'veselo' večer prije. U mojoj obitelji Božić se uvijek dočeka, a pokloni se otvaraju nakon ponoći, tako da ujutro još vlada euforija: dečki se igraju dobivenim poklonima, a ja se u miru divim našem boru, kuglicama i brzinski pakiram poklone, jer na Božić idemo svekrvi u Slavoniju.
Koliko su se vaše božićne tradicije promijenile otkako imate djecu?
Pa i nisu, dvije stvari su obavezne: božićna manufaktura te izrađivanje božićnih ukrasa i kolačića, i kićenje bora.
Imaju li članovi vaše obitelji zaduženja kad je riječ o slavlju, tko kiti bor, tko sprema delicije...?
Vrlo tradicionalno. Muž s mojim tatom ide kupiti bor, ja ga s klincima kitim, a kuhanje je na meni. Svake godine radim suhi bakalar, na tradicionalni način. I to nikad nije jednostavno. Moramo prepiliti da ga namačemo u kanti...I tako, uvijek peripetije oko bakalara, ali ga uvijek iznova pripremam.
Postoji li neki obiteljski ritual bez kojeg Božić jednostavno nije Božić?
Nezamislivo mi je da nismo svi zajedno: tri sestre s obitelji i moji roditelji.
Što se obavezno nalazi na vašem božićnom stolu?
Na Badnjak riblje delicije - paštete od tune i bakalara te bakalar na bijelo. Poslije ponoći tu su odojak i francuska, a na sam Božić ručamo puricu ili patku s mlincima te sarmu.
Često putujete s djecom i dogodovštine dijelite na društvenim mrežama. Imate li već neke planove za putovanja u 2026. godini, planirate li uopće puno unaprijed ili ste više spontani?
Suprug je i nogometni trener, pa su slobodni vikendi luksuz. Tako da moram sve na vrijeme isplanirati, jer znamo unaprijed kad je slobodan, a i planiranje unaprijed podrazumijeva i koliku-toliku uštedu. Za ovu godinu nemam planova, osim Pariz za suprugom u proljeće i puno zajedničkih, obiteljskih odlazaka u prirodu.
