Godina koja je sada već iza nas na rukometnog vratara Filipa Ivića ostavila je dubok trag. Ne samo zbog sportskih izazova, nego i zbog osobne tragedije. Nakon smrti prijatelja, nogometaša Nikole Pokrivača i iznenadnog gubitka kluba, uslijedilo je razdoblje introspekcije, no umjesto da se povuče, Filip je odlučio iskoristiti sve te izazove kao priliku za rast. Pronašao je snagu u prijateljima i obitelji te se danas vratio na teren, odnosno na gol, u dresu bjeloruskog Meškov Bresta.
U razgovoru s njim doznajemo kako je ova turbulentna godina oblikovala njegov pogled na sport i život te zašto je ovaj trenutačni korak u njegovoj karijeri tek početak velike priče. Ovaj 33-godišnji Zagrepčanin otkrio nam je i zanimljive detalje prijateljstva s novim ‘Gospodinom Savršenim’ Karlom Godecom, ali i priznao je li trenutačno zaljubljen…
Iza vas je jedna od najizazovnijih godina u karijeri. Koliko vam je razdoblje bez kluba promijenilo pogled na rukomet, ali i na život izvan sporta?
Početkom srpnja sam iznenada dobio otkaz u Vojvodini. Povod je bio moj odlazak na koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu. Večer je za mene bila posebno emotivna, a srpski klub to nije uzeo u obzir, jer sam na ovom koncertu bio bez svog najboljeg prijatelja Nikole Pokrivača koji je prošle godine tragično izgubio život. Njemu sam odao počast, kao reprezentativac je slavio pobjede naših Vatrenih uz stihove zajedništva građana Hrvatske uz pjesmu ‘Lijepa li si…’. Odgojen sam da volim svoje, a poštujem tuđe. U dosadašnjoj karijeri imao sam čast biti u timu s igračima svih nacija, vjera i političkih uvjerenja. Sukobljavali smo se samo i isključivo na terenu, u duhu fair playa, a izvan sportskih terena bili smo nerazdvojni. Svaka negativna interpretacija mog dolaska na koncert, osim uživanja u pjesmama koje povezuju 500 tisuća ljudi te odavanja počasti mom prijatelju, neutemeljena je. Iza mene je jedno jako teško razdoblje, usudio bih se reći i najteže u karijeri. Rukometom se bavim više od 20 godina i odjednom sam ostao bez posla koji najviše volim i koji mi je puno toga dao u životu. Svi koji su iznenada ostali bez posla znaju kako je to, ali uz obitelj, roditelje, dugogodišnje prijatelje te neke nove osobe koje su spontano ušle u moj život - na čemu sam zahvalan, jer sam upoznao predivne ljude i dobio prave prijatelje Nikolu Rendića, Branimira Ramljaka i Maksa Kovačevića - nisam si dozvolio da potonem. Nastavio sam intenzivno raditi na sebi na svim poljima i nakon nekoliko mjeseci napokon sam pronašao klub u kojem nastavljam graditi uspješnu karijeru.
Zašto je baš bjeloruski Meškov Brest bio pravi izbor za vaš povratak?
Došao sam u veliki klub koji je godinama bio sudionik Lige prvaka. Osim Ivana Pešića, nekadašnje legende kluba i kapetana, puno je naših tu igralo i radilo - Željko Babić, Mario Čaljkušić, Andrija Nikolić, Ljubo Vukić, Sandro Obranović, Šime Ivić…
Što osobno želite dokazati u ovom novom poglavlju karijere?
Trenutačno smo vodeći na ljestvici Bjeloruske lige te SEHA Gazprom lige, cilj je osvojiti Bjelorusko prvenstvo te kup i ostvariti plasman na F4 SEHA Gazprom lige.
Tko vam je bio najveći oslonac u razdoblju kada je sportska situacija bila neizvjesna?
Kažu da teška i izazovna vremena uvijek otkriju prave prijatelje pa moram posebno istaknuti MRK Sesvete koji je pokazao veliko srce i sportsku veličinu te mi omogućio da u razdoblju traženja novog kluba treniram s njima. Svojim sesvetskim prijateljima želim uspješnu i pobjedničku sezonu na terenu, a izvan terena su me zauvijek ljudski zadužili. Kao i kondicijskom stručnjaku Mirku Kroli s kojim sam ljeto proveo ‘u zmajevom gnijezdu’, kako sportaši nazivaju njegov pogon na Braču, te svim prijateljima i kolegama na porukama podrške. Najvažnije da sam se vratio u ritam. Jedna ružna epizoda je iza mene, iz nje sam izašao još jači i okrenuo novu stranicu u karijeri. Ponosan sam što mogu objaviti svoj novi početak - pravi izazov u Meškov Brestu s jasnom vizijom: raditi, napredovati i pokazati najbolje od sebe. Ulazim u ovo poglavlje pun samopouzdanja i želje da ostavim trag tamo gdje dolazim te da zajedno s klubom gradim jednu veliku priču. Uz rukometnu gradim i poslovnu karijeru, kao demonstrator, organizator i suvlasnik tri velika sportska projekta pod nazivom Sport Event. Ujedno sam i prvostupnik kineziologije, uspješno diplomirao prošle godine. Zahvalio bih svom partneru i dugogodišnjem prijatelju Mariju Čaljkušiću bez kojeg ništa ne bi bilo moguće. Smatram da radi jednu od najboljih sportskih priča u Hrvatskoj i velika sam mu podrška u tome. Jedan od dugogodišnjih projekata koji se održava već 16 godina zaredom je Kamp za rukometne vratare, jedini u svijetu takvog oblika, i zato sam iznimno ponosan što sam dio tog projekta i što se on održava baš u Lijepoj Našoj. Zahvalan sam svakom djetetu, treneru, demonstratoru i sponzorima koji su dio ovog projekta. Nevjerojatno je iskustvo okupiti neke od najvećih rukometnih golmana svijeta te zajedno novim generacijama prenijeti znanje, energiju i ljubav prema ovom sportu. Vidjeti želju u očima mladih golmana, njihovu volju i srce podsjetilo me na to zašto volim ovaj sport i zašto to radim s punom emocijom. Vjerujem u djecu, u budućnost koja leži u njima i koju ćemo stvarati skupa! Ovo nije bio samo kamp - ovo je bio početak nečeg velikog. Vidimo se opet ove godine u Omišu. U planu je još jedan veliki svjetski projekt koji će se sjediniti s kampom golmana, ali o tome ću vam nešto više moći reći tek 2027. kada bi se trebao ostvariti.
Jedan od vaših bliskih prijatelja je rukometaš Karlo Godec, predstavnik Hrvatske u reality showu ‘Gospodin Savršeni’. Što mislite o njegovoj odluci da potraži ljubav u reality showu? Mislite li da je to dobar način za pronalazak partnerice?
Karlo me nazvao jedan dan i rekao: 'Želim biti Gospodin Savršeni.'U tom mi je trenutku to zvučalo kao neka zezancija s obzirom na to da je tada bio profesionalni rukometaš. Međutim, s vremenom je postalo jasnije da je jako zagrizao i da mu je to velika želja. Znamo se dugi niz godina i podrška sam mu u svemu, tako i u tome. Pričamo puno, savjetujem ga koliko mogu, gledam ga kao brata i želim mu sve najbolje u životu. Show ću pratiti koliko uspijem s obzirom na klupske obaveze. Bilo bi mi još draže da ga možemo zajedno gledati, no uskoro ćemo vidjeti kako se snašao u novoj ulozi.
Jeste li i vi ponovno zaljubljeni?
Što se tiče ljubavnog statusa, trenutačno sam najviše fokusiran na posao. Živim specifičnim načinom života, puno putujem i mijenjam lokacije prebivališta pa mi na neki način privatni život pati. Kako bi se reklo, u mirnoj sam luci.
Jeste li inače romantičan tip ili sportaš koji emocije drži pod kontrolom? Je li vam se ikad dogodilo da vas ljubav izbaci iz fokusa na terenu?
Po prirodi sam romantičan, strastven i… Neću vam sve otkriti (smijeh).
Što danas tražite u odnosima? Mir, razumijevanje, obitelj ili strast za životom?
Kod partnerice mi je važno da imamo sličan pogled na život, da smo si podrška u svemu, da imamo poštovanja, razumijevanja i povjerenja jedno u drugo te da je sportski aktivna, odnosno da radi na svom mentalnom i fizičkom zdravlju. Volio bih se ostvariti kao roditelj, volim djecu jer su ona naša budućnost.
Kad ugasite mobitel i maknete se od svega, što vas čini sretnim?
Nažalost, kao i većina, puno vremena provodim na mobitelu, ali radim na tome da dio dana posvetim drugim zanimacijama, a to su najčešće planiranje i organizacija projekata na kojima radim, slušanje glazbe, čitanje knjiga o prehrani i zdravom načinu života (jako me zanima alternativna medicina), gledanje dokumentaraca i filmova, osobito trilera i filmova prema istinitom događaju, te provođenje vremena u prirodi na čistom zraku i suncu kao izvoru prirodne energije.
U travnju je obljetnica smrti vašeg velikog prijatelja, nogometaša Nikole Pokrivača. Kako je njegov rani odlazak utjecao na vas, vaš život i prioritete?
Nikola i ja bili smo nerazdvojni, razgovarali smo o svemu, družili se kad god je to bilo moguće, bili smo podrška jedan drugome i pravi, istinski prijatelji, ali život nekada nije fer, uzme dio tebe kada se najmanje nadaš. Teško je u ovom trenutku pronaći riječi koje bi opisale koliko mi nedostaje. Znao bi reći: 'Ajmo, druže moj…' Srce mi se para, volio sam ga kao brata. Prije svega bio je heroj koji nikada nije odustajao, borac od prve do zadnje minute i to su vrline koje sam najviše cijenio kod njega.
Na poseban način namjeravate obilježiti ovu godišnjicu. Kako mu planirate odati počast?
Nikoli želim odati počast na najbolji mogući način, onako kako on to zaslužuje, a to je nogometna utakmica humanitarnog karaktera koja bi se zvala ‘Nikola i prijatelji’ na terenu Klinček gdje je provodio puno slobodnog vremena. Sav prihod od prodaje dresova i donacija išao bi KBC-u Rebro, Zavodu za hematologiju gdje se i sam liječio od teške bolesti koju je na kraju i pobijedio. Trenutačno nisam u Hrvatskoj, ali nadam se da ću zajedno s nekoliko njegovih najboljih prijatelja uspjeti napraviti sve da se utakmica održi 18. travnja u Zagrebu na spomenutom terenu.
Jeste li i dalje u kontaktu s njegovom obitelji, posebno s njegovom majkom i kćeri Nikom? Odlazite li mu na grob?
Na groblje odem kada osjetim potrebu i uvijek mu sve ispričam, da bude u tijeku jer je volio sve pratiti. Bio je pun života. Nakon koncerta u Zagrebu otišao sam direktno k njemu na groblje. Cijelu noć nisam spavao, ali kao da sam dobio neku novu energiju. Ne mogu vam to opisati… On je moj anđeo čuvar, sve što se dogodilo nakon tog koncerta je nevjerojatna priča koju znamo samo on i ja. Teško mi je prihvatiti da ga više nema, zauvijek ću pamtiti njegov osmijeh koji nije skidao s lica. Nikola, tvoja obitelj, prijatelji i tvoj brat vole te puno!
Prošle ste godine napunili 33 godine. Kakav pogled sada imate na svoju karijeru i što vam je najvažnije u životu, osobno i profesionalno?
Najvažnije mi je u životu da imam zdrave roditelje, oni su moj životni uzor i nastojim ići njihovim stopama, graditi veliku obitelj… I da imam oko sebe krug prijatelja koji su mi podrška i oslonac, da imam mir i sreću jer to danas nema cijenu. Vidim se još niz godina na golu, fizički se osjećam sjajno te mi je drago što sam odmalena bio jako discipliniran po pitanju prehrane, odmora i treninga jer da nisam, sve bi sada došlo na naplatu. Mentalno sam puno sazrio, učim svaki dan, život vani te nekako ojača i osamostali. Rukomet je moj život i uvijek će biti, i kad završim karijeru, samo u drugačijem obliku.
Više fotografija Filipa pogledajte u galeriji:
