Uoči premijere filma ‘Svadba’ legendarni glumac i redatelj Dragan Bjelogrlić samo za Story otkriva detalje o svom najnovijem projektu, ali i zanimljive trenutke iz privatnog života. Iako je poznat po tome što je uvijek iskren i direktan u svojim stavovima, u ovom ekskluzivnom intervjuu Bjelogrlić nas uvodi u intiman svijet svoje obitelji pričajući o djeci, njihovim životnim odlukama i vlastitom roditeljstvu. Progovorio je i o filmskim projektima na kojima trenutačno radi, kao i o planovima koji uključuju priču o stvarnoj aferi s Alainom Delonom. Ovaj intervju pruža rijedak uvid u život i razmišljanja 62-godišnjeg beogradskog umjetnika kojeg je svojedobno obožavala cijela bivša Jugoslavija.
Oko jednog vjenčanja vrti se novi film ‘Svadba’. Vi ste glava jedne, a Rene Bitorajac druge obitelji, kako vam je bilo naći se s njim oči u oči, na (naoko) suprotnim stranama?
Renea poznajem dugi niz godina i već smo surađivali na jednom filmu. Volim glumce koji brzo misle, brzo reagiraju i glume ‘na partnera’, što znači da se uzajamno dopunjuju s partnerom u sceni i ne glume ono što su smislili unaprijed (pripremili kod kuće), bez obzira na to što radi partner u sceni (a ima takvih). Rene je upravo takav pa mi je bilo zadovoljstvo raditi s njim i jedva čekam da nastavimo suradnju u ‘Svadbi 2’.
Kako vam je bilo surađivati na ovom projektu s kolegama iz Hrvatske i Srbije?
Općenito volim ‘miješane’ glumačke podjele. Volim kada se na sceni ili ispred kamere križaju različite škole glume, različite kulture i mentaliteti. To me dodatno inspirira. U gotovo svim filmovima i serijama koje sam režirao ili producirao imao sam ‘miješane’ podjele pa je stvarno bilo zadovoljstvo raditi na ovom filmu. Atmosfera je bila odlična i ispred kamere, a i iza nje.
U filmu odnos dviju obitelji balansira na rubu međunarodnog incidenta. Jesu li se tijekom godina ipak stvari popravile ili se ovakvi zapleti i dalje često događaju u stvarnom svijetu?
Ne znam što bih vam rekao. Popravile su se, ali ni blizu u onoj mjeri koliko su mogle ili kako sam barem ja očekivao. Ovdje se radi o komediji situacije i karakteri su malo prenaglašeni, ali svakako se mogu zamisliti u stvarnom svijetu. Mislim da ogromna zainteresiranost publike za film to i potvrđuje.
Govoreći o svom društvenom angažmanu prije nekoliko ste godina rekli da ste uvijek na strani poniženih i uvrijeđenih iz “buntovničkog duha i puste očajničke želje i osjećaja da ovo društvo može i mora biti bolje”. Imate li nadu da će biti bolje?
Naravno da imam. Ne bih se i dalje borio da nemam.
U čemu se danas najviše očituje vaša buntovnost? Je li ona drugačija nego u vašim dvadesetima?
Drugačije je vrijeme, okolnosti, životno iskustvo, kao i godine koje nosim pa je samim time bunt drugačiji. Ali je u svojoj osnovi isti - nemirenje s nepravdom, agresivnim primitivizmom i iracionalnom mržnjom kao dominantnim kategorijama koje i dalje oblikuju stvarnost koju živimo.
Tada ste glumili u ‘Boljem životu’, seriji koje se mnogi s nostalgijom sjećaju. Koja vas sjećanja vežu uz to razdoblje?
Uvjeren sam u to da je to bilo jedno puno bezazlenije i kvalitetnije vrijeme, kada smo puno više bili okrenuti jedni drugima i vjerovali da je ‘bolji život’ moguć. Bolji život za sve. Sada smo okrenuti sami sebi i zanima nas uglavnom samo ‘bogatiji život’, ali isključivo naš bogatiji život. Drugi nas baš toliko i ne zanimaju.
Kakav je danas život?
Ne previše inspirativan.
Osim kao glumac, vrlo ste cijenjen redatelj. Je li teško ‘isključiti’ taj dio sebe kada glumite? Želite li ponekad redatelju s kojim radite reći kako biste vi napravili, što bi moglo bolje, drugačije...?
Ne. Kada stanem ispred kamere, razmišljam i koncentriram se na scenu isključivo kao glumac. Reagiram, eventualno, samo kada vidim da je redatelj u problemu kako riješiti scenu i potrebna mu je pomoć. Možete provjeriti sa Šeregijem govorim li istinu.
‘Senke nad Balkanom’, ‘Toma’, ‘Čuvari formule: Lančana reakcija’... Najbolja umjetnička inspiracija krije se u ljudima od krvi i mesa, stvarnom životu?
Volim snimati filmske priče temeljene na istinitim događajima, stvarnim ljudima i kombinirati ih s fikcijom koja je plod moje mašte. Takvi su mi i projekti koje trenutačno pripremam...
Da se piše ‘Dragan’, scenarij o vama i vašem životu, kako bi glasio kratki sadržaj? Bio bi dovoljan dugometražni film ili serija od nekoliko sezona?
Nisam toliko egocentričan da razmišljam o svom životu u formi scenarija...
Vaš sin Aleksej je glumac, koji ste mu savjet dali prije ulaska u branšu?
Da ne sluša puno tuđe savjete, pogotovo ne moje, te da bude svoj, autentičan, hrabar i ustrajan u svom pogledu na život, svijet i umjetnost. I bogami, tako i radi.
Kako vam je raditi s njim?
Radili smo zajedno prije nego što je upisao glumu, da obojica provjerimo je li to posao kojim se može baviti. Kada smo provjerili i utvrdili da itekako može, više nismo radili zajedno. Na njegovo inzistiranje.
Vaša kći Mia je novinarka i voditeljica. Jeste li joj kada dali intervju? Ima li tada zabranjenih pitanja?
Ne, nismo dosad radili intervju. Kao i Aleksej, Mia svoj životni i profesionalni put gradi sama. Ni ja ni supruga se ne miješamo. Tu smo samo da kao roditelji svojom ljubavlju i pažnjom pomognemo, ako možemo. Ja sam za njezino zaposlenje na N1 doznao od supruge kada smo bili na odmoru. Nisam imao pojma da je u konkurenciji.
Osim ‘Svadbe’, što nose mjeseci koji su pred nama? Poslovno i privatno?
Trenutačno radim na scenariju filma ‘Afera Delon/Marković’ koji pripremam s francuskim producentima. To je istinita priča o beogradskom mangupu Stevici Markoviću koji je pobjegao iz SFRJ te dugo godina bio tjelohranitelj i prijatelj Alaina Delona, ali i njegove supruge Nathalie Delon. Njegovo je tijelo pronađeno na deponiju na rubu Pariza, ubojstvo nikada nije razriješeno, a afera je došla do samog vrha francuske države i predsjednika Pompidoua. Imam napisanu mini seriju od šest epizoda, ali o njoj još ne mogu govoriti.