Tko su dobra djeca i brojne teme koje more naše društvo obradio je Elemental na svom novom, devetom studijskom albumu ‘Dobra djeca’ koji u digitalnom obliku i vinilu objavljuje 6. ožujka. Jesu li danas iste teme koje ih inspiriraju za pjesme, ali i kako su prava žena uvijek bitna tema u njezinim stvaranju govori glazbenica, 46-godišnja Zagrepčanka Mirela Priselac Remi.
Što te čini sretnom, znaš li?
Osjećaj da smo napravili kvalitetan album, to me čini sretnom. Na osobnom planu sretnom me čini kad smo zdravi i složni i kad hodamo sunčanom stranom.
Novi album ‘Dobra djeca’ objavit ćete 6. ožujka. Rekli ste kako je dugo nastajao jer nakon svih godina u glazbi nije puno toga ostalo reći. Koje su teme koje su vas inspirirale? Jesu li one iste kao na prvom albumu ‘Moj, njegov i njen svijet’?
Mislim da je naš sustav vrijednosti, kao benda ali i kao ljudi, isti od tog prvog albuma do danas. Stvaramo pjesme srčano i iskreno, a vjerujem da to publika i osjeti, zato nas i prate već 28 godina, koliko smo na sceni. Teme su, za nas umjetnike, uvijek neka opća mjesta u kojima nastojimo naći svoj jedinstveni rakurs. Nije to lagan zadatak, zato je proces rada na pjesmama dugotrajan. Zagrljaj, pitanje ‘kako si’, ljubav u doba distanciranosti, pravo na vlastito tijelo, sloboda... Time smo se najviše bavili.
Tko su za vas dobra djeca?
Za mene su dobra djeca ona koja misle svojom glavom. Ona koja su neposlušna, koja propitkuju, ona koja ne skrivaju figu u džepu i nose dušu na jeziku.
Jeste li vi dobro dijete?
To bismo morali pitati moju mamu, hehe...
‘Ovo je moje tijelo i radim s njim što hoću’ glasna je i jasna poruka pjesme ‘Ovo je moje tijelo’. Koliko je u današnje vrijeme važno donositi takve snažne i jasne tekstove? Da su ženino tijelo i život njezino, a ne javno vlasništvo o kojem smiju odlučivati svi samo ne one same.
Za mene je to oduvijek važna tema i vjerujem da će tako ostati, tijekom mog života ili umjetničkog djelovanja. Neodvojiva je od mog identiteta, to je tema koja mi se provlači kroz svakodnevicu i o kojoj uvijek promišljam. Zanimljivo mi je vidjeti da neki ljudi smatraju kako je pitanje ženskih prava passé. I zanimljivo mi je promatrati kako se o tome govori u javnom diskursu tijekom godina. Ponekad osjećam kao da napravimo jedan korak naprijed, pa tri unatrag. Dosta frustrirajuće, priznajem, ali i poticajno jer smo u stalnoj borbi za ravnopravnost, ili barem korak bliže ravnoteži.
Bojite li se kuda ide svijet u kojem će ženom postati i vaša kći Sofi?
Ne bojim se. Da se bojim, ne bih na ovaj svijet donijela dijete. Ne mogu je zaštititi od budućnosti, ali mogu joj pokloniti ‘alate’ kako da se nosi s izazovima s kojima će se neminovno suočiti. I nadati se najboljem.
Je li teško biti ranjiv u pjesmama? Zašto se to i dalje često protumači kao autogol?
Na ranjivost se i dalje gleda kao na slabost, i to mi je jako zanimljivo. Nismo li već do sada trebali shvatiti da je najveća snaga upravo u ranjivosti, iskrenosti i priznanju da ne moramo sve sami? Ranjivost je gola, mekana i otkriva sva nježna mjesta. Kad takav staneš pred ljude, zapravo testiraš njihovu solidarnost i humanost. Ranjivost otkriva puno o tebi, ali i o tvojoj okolini. Ako se sramimo suza, a ne sramimo se bezočnosti, moramo se zapitati u što smo se pretvorili.
Hoće li album pratiti koncertna turneja?
Apsolutno! Svirke se nižu, ljeto će biti dosta užurbano, ali to nas najviše veseli. Da se vratim na prvo pitanje koje ste mi postavili - što je to što te čini sretnom, znaš li? Svirke, druženje i svjetla pozornice, definitivno.
