Naša popularna glumica, Bojana Gregorić Vejzović, posvetila je emotivnu objavu svojoj majci i glumačkoj legendi, Božidarki Frajt, povodom Dana žena.
'Bila je samohrana majka dvoje djece. Nije se mirila s osrednjošću, te su njezin ustrajan stav prema izvrsnosti, nazivali teškim karakterom. 70-ih je upozoravala da i dalje nejednak položaj žena i muškaraca kada je u pitanju posao i vrednovanje istog. Ukazivala je već tada da: “Redatelji ne vide glumice iza 35 godine života”.
Osobno dostojanstvo bilo joj je važnije od sigurne plaće te je bila samostalni umjetnik cijeli život. Uz sve prepreke i “zaobilaženja” koja je profesionalno doživljavala, ostavila je iza sebe neke od najvažnijih filmova hrvatske kinematografije: “Živa istina” , “Ljubica”, “Ritam zločina”, “Isprani”…
Nepokolebljiv osobni i umjetnički integritet, često pojedinca izdvoji od grupe, često izostane podrška, osjećaj pripadanja, često usfali zaštita i toplina…. No ostaje nasljeđe hrabrosti na kojem grade nove generacije, neizbrisiv umjetnički trag! A ja….ja ju imam čast nazivati i svojom majkom. Danas, kad ju pitaju snima li; odgovara u svom stilu: “Snimam, snimam, bubrege i srce uglavnom!” Svim ženama sretan 8. Mart. Ostanite ustrajne, hrabre, svoje, dostojanstvene, nježne i snažne istovremeno', napisala je Bojana.
Podsjetimo, Božidarka je bila velika filmska zvijezda bivše Jugoslavije te jedna od najljepših glumica s ovih prostora, a njezina životna priča nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U Drugom svjetskom ratu je ostala bez majke, preživjela je logor, a onda i život u prihvatilištu za djecu i činjenicu da dugo nije znala da je posvojena.
Bila je jedna od onih koju je Diana Budisavljević spasila iz ustaškog logora smrti. Kreatorima filma 'Dara iz Jasenovca' i njena priča bila je inspiracija za scenarij. Kako je jednom prilikom ispričala, jednu od najvažnijih stvari o sebi ona je saznala relativno kasno u životu, kao već odrasla žena.
Kada je imala 36 godina, otkrila je da je rođena u srpskoj obitelji Grublješić 1940. godine, u kozarskom selu Velika Žuljevica, a oba roditelja izgubila je u ratu. Nakon smrti roditelja deportirana je u dječji logor u Sisku, nakon čega je završila u zagrebačkom prihvatilištu Crvenog križa, gdje su je usvojili Stjepan i Katarina Frajt. Kako je zapisano u dokumentima, Frajtovi su 'na izdržavanje i odgoj' uzeli dijete s brojem 527, dali joj svoje prezime i pružili bezbrižno djetinjstvo.
Božidarka je uvijek isticala zahvalnost prema svojim usvojiteljima. 'Tim ljudima sam beskrajno zahvalna. Uzeli su me kao dijete od četiri godine. Ja se ne sjećam ničeg iz ranog djetinjstva. Sjećam se prve haljine koju su mi obukli i sjećam se da nisam imala kosu', ispričala je.
Glumica danas živi u Zagrebu i ima 85 godina. Već se dug niz godina ne pojavljuje u javnosti, no zahvaljujući njezinoj kćeri Bojani, poneki detalj o njoj bude otkriven i danas.
