Da je još s nama Dolores Lambaša bi 29. ožujka proslavila 45. rođendan. Mlada talentirana glumica rođena u Šibeniku, koja je tek počinjala uspješnu karijeru, izgubila je život prije dvanaest godina u teškoj prometnoj nesreći. Tog listopada na autocesti A3, tijekom povratka iz Beograda, automobil kojim je upravljao glumac Stojan Matavulj, koji je zbog u Iloku neprospavane noći, alkohola u krvi i nedržanja dovoljno razmaka, naletio je na drugi auto i Dolores više nije bilo spasa.
Bila je to tragedija koja je potresla njezine kolege i obožavatelje, ali i najbliže - majku Almu Petrović koja je godinama nakon gubitka otvoreno govorila o boli koju nosi svakoga dana, ali i prijatelje i ljude koji su je voljeli. Jedan od njih je i poduzetnik Josip Radeljak Dikan, njezin bivši partner za kojega je Dolores bila svjetlost koja je, ističe, ušla u njegov život u teškim trenucima, kada mu je najviše trebala. Ususret njezinu rođendanu za Story se prisjetio nje, njihove zajedničke priče i boli koju i danas nosi, ističući koliko mu njezina prisutnost i osmijeh i dalje nedostaju.
Njihova priča započela je u ljeto 2009. u Umagu. Našli su se slučajno u istom društvu u vrijeme teniskog turnira. Tijekom veselog druženja Dolores nije čekala ni trenutka, prišla je spontano Josipu s osmijehom i izgovorila riječi koje su ga, priznaje nam, odmah osvojile: 'Ja sam od večeras s vama u vezi'. Bilo je nešto, kaže, u njezinoj spontanosti, u toj hrabrosti da se otvori vezi i ljubavi, što mu je bilo istinski dragocjeno. U tom je trenutku, nakon bolnog gubitka supruge Ene i potom neugodnih ljubavnih iskustava, osjetio da je pronašao nekoga tko ga razumije i tko će ga pratiti kroz životne oluje.
Bila je, otkriva, iznimno glazbeno i glumački nadarena, načitana, strastvena i kreativna.
'Njezina glumačka karijera bila joj je jako važna, ali srce joj je podjednako bilo posvećeno ljudima oko sebe. Bila je žena koja je prošla sve nevolje svijeta, od ranog djetinjstva, možda sve do našeg susreta, i usprkos tome zračila je toplinom, snagom i ljepotom', kaže.
Njihova veza bila je intenzivna i skladna, a njihov zajednički život bio je prožet smijehom, putovanjima i ljubavi.
'Sa mnom je imala sve, volio sam je, ništa joj nije nedostajalo. Napokon je postala sretna, vesela i zadovoljna te je napokon dobila svoj dom', prisjetio se Josip.
U toj ljubavi Dolores je pronašla sigurnost i slobodu, a Josip je bio svjestan da je upravo ona osoba s kojom je želio dijeliti život. No Dolores nije osvojila samo njega. Njezina toplina i iskrenost pridobili su i Lanino srce. Tada devetogodišnja Lana, Josipova kći iz braka s tragično preminulom glumicom Enom Begović Radeljak, gledala je Dolores kao stariju sestru, a njihova povezanost bila je dirljivo ispunjena ljubavlju, nježnošću i beskrajnom pažnjom. Josipova prisjećanja na njihove izlete, poput čestih putovanja u Švicarsku, u Crans-Montanu, svjedoče o obiteljskoj harmoniji i sreći koju je Dolores unosila u svaki trenutak.
'Dok je bila sa mnom, skladno je živjela. S mojom kćeri odlazila je na skijanje, u našu kuću u Švicarskoj, Lana ju je jako voljela… Sjećam se trenutaka dok su se zabavljale na snijegu, ljubile, grlile se, ma to je bila prava obiteljska idila', prisjetio se Josip.
Iako je njihova ljubav bila snažna, svijet oko njih često im nije bio naklonjen. Dolores je bila mlada, talentirana glumica koja je tek osvajala kazališnu i filmsku scenu, a ipak su je kolege i ljudi na pozicijama medijske moći, tvrdi Josip, koji je bio 38 godina stariji od nje, pokušavali i, nažalost, uspijevali sabotirati.
'Zamislite, gledate u kući talentiranu, mladu i ambicioznu glumicu kojoj neki tamo razni jalni Svilani zbog ljubavnog odnosa i privatnog života ne žele zlonamjerno dati nikakav posao. Ničim odgovoran, nažalost, osjećao sam se sukrivcem', govori evocirajući borbe s kojima se Dolores suočavala.
Svi će se ti detalji, kaže, naći i u knjizi o njegovu životu koju piše. Ipak, ona je ostala svoja - hrabra, poštena i odana, bez ikakve mržnje, tvrdi, prema onima koji su joj otežavali život. Njezina ljepota i karizma nisu prolazile nezamijećeno. Čak je i ikona Alain Delon, veliki francuski glumac, tijekom čestih boravaka i druženja u Švicarskoj primijetio njezinu neodoljivu privlačnost.
'Nije bilo teško zaljubiti se u nju, u nju je bio prilično, makar samo platonski, zaljubljen čak i moj tadašnji susjed i prijatelj Alain Delon. Bila je lijepa, zabavna, duhovita', prisjeća se Josip.
Te riječi nisu samo priznanje njezine vanjske ljepote, nego i odraz unutarnje svjetlosti koju je nosila. Putovanja su bila dio njihova zajedničkog života - od Maldiva do Mauricijusa, Dubaija i Amerike, a njihovi trenuci na dalekim destinacijama, uz more i sunce, bili su odraz slobode i sretnog zajedništva. Dolores je bila puna života i živjela je onako kako je smatrala ispravnim i nikada nije, kaže Josip, tražila baš ništa materijalno.
Sažeto je to opisao: 'Nikada me ona za išta materijalno nije pitala, a imala je sve. I o njoj mogu govoriti samo s ogromnim poštovanjem i ljubavlju. A da nije trebala onako ružno poginuti tuđom neodgovornošću, to je sigurno. No život nam nije uvijek naklonjen'.
Njihova veza, iako snažna, završila je nakon pet godina. Nije bilo drame, nije bilo osuda, samo neizbježna stvarnost da ljubav ponekad zbog sitnica ne može preživjeti sve izazove. Dolores je tada ipak dobila priliku igrati glavnu ulogu u filmu 'Vjerujem u anđele' koji se snimao u Splitu i ondje je, kaže nam, boravila u njegovu domu. I nakon tužnog prekida, ostali su, naravno, u kontaktu jer ono što je bilo lijepo između njih nije moglo nestati preko noći.
Nekoliko mjeseci kasnije njihov svijet je, nažalost, zauvijek promijenjen. Dolores je tragično izgubila život u prometnoj nesreći. Josip i Lana ostali su bez nje, a njezina majka Alma Petrović bez svoje jedinice. Za njih je vrijeme stalo. Josip je i danas u kontaktu s Almom s kojom dijeli tišinu i sjećanja, dok Lana čuva uspomene na pomajku, ženu koja joj je bila poput prijateljice, učiteljice i uzora u igri i životu. Sjećanja na nju žive u svakom osmijehu koji je dijelila, u svakoj noti glazbe koju je voljela, u svakom putovanju koje je s Josipom i Lanom doživjela. Josip i svi koji su je voljeli sjećaju je se s tugom, ali i s osmijehom. Jer kroz sve uspomene - putovanja, igre, razgovore i tihe trenutke - ona s njima živi i dalje.
