Glumicu, pjevačicu i spikericu Doru Trogrlić gledamo u showu Nove TV ‘Tvoje lice zvuči poznato’, a daleko od pogleda kamera Đurđevčanka ima poseban hobi - oslikavanje svile. Ovaj lijep i kreativan projekt radi s majkom Tatjanom te govori kako su povezale povijest svoga grada i obitelji. Dora ne krije koliko uživa u radu i vremenu koje provodi s mamom radeći na brendu Gea Silk te objašnjava kako nastaju unikatne haljine, marame i gumice za kosu za čije oslikavanje koriste samo ono što nađu u prirodi.
Kako je započela vaša priča sa svilom?
Naša priča započela je još tijekom mamih studentskih dana, kada je na dar iz inozemstva dobila prve boje za oslikavanje svile, u vrijeme kada ih kod nas nije bilo moguće nabaviti. Ono što je tada bio mali kreativni iskorak, ponajviše usmjeren na izradu poklona za prijateljice, s vremenom je preraslo u njezin prostor mira i odmaka od svakodnevice i posla u financijama, uz trajnu ljubav prema prirodnim materijalima, bojenju recikliranih odjevnih predmeta, a ponajviše svili. Prvi izlazak u javnost dugujemo baki Katici koja je 2019. godine, uz podršku mame i članica Kluba žena grada Đurđevca, organizirala izložbu svile i kreativnih rukotvorina.
U svojim sedamdesetima pokrenula je i vlastiti obrt i okupila žene sličnih interesa s ciljem oživljavanja i približavanja bogate, ali manje poznate tradicije svilarstva u našem kraju. Đurđevac ima dugu povijest povezanu sa svilom još iz vremena Vojne krajine i vladavine Marije Terezije, kada se proizvodnja sirovine za svilu poticala kao važan izvor prihoda za siromašnije obitelji. Cijela jedna ulica bila je posvećena toj djelatnosti i danas nosi naziv Dudara, prema dudovu svilcu koji se hrani listovima duda. Iz želje da ovu priču približimo javnosti spontano sam se uključila i ja organizacijom i vođenjem modnih revija, fotografijama, prezentacijom na društvenim mrežama te izradom i vođenjem web shopa. Ono što je započelo kao hobi, a potom postalo dio posla, brzo je preraslo u dragocjeno zajedničko vrijeme s mamom i bakom.
Kako vam je raditi s mamom?
Iako je ovo trenutačno i mami i meni treći posao i hobi, zaista bih voljela posvetiti mu više vremena. Mama je počela izrađivati marame samo za svoju dušu, a meni su bile toliko lijepe i posebne da sam ih morala početi dijeliti na društvenim mrežama te sam osjećala da će i drugi prepoznati njihovu ljepotu i posebnost.
Koji su najljepši dijelovi vašeg odnosa?
Međusobno povjerenje i razumijevanje koje gradimo od malih nogu. Mami sam posebno zahvalna na slobodi koju mi je pružila tijekom odrastanja i uvijek je bila tu kao podrška, ali istodobno mi je dopuštala da sama donosim odluke, griješim i iz tih iskustava učim. Jako cijenim naš odnos koji je, uz prirodno poštovanje između roditelja i djeteta, uvelike i prijateljski. Naučila me životnim vrijednostima i dala mi brojne savjete koji me i danas vode. Posebno mi je drago što smo danas došle do faze u kojoj međusobno razmjenjujemo ideje, znanja, a pogotovo recepte koje mama dolazi ‘prepisati’ od mene.
Kako izgleda postupak oslikavanja s predmetima iz prirode?
Postupak oslikavanja tehnikom biljnog otiska na prvi pogled djeluje jednostavno, no zahtijeva osjećaj za prirodu te osnovno poznavanje biljaka i njihove ‘kemije’. Nakon pripreme se biljke pažljivo aranžiraju na svilu koja se potom čvrsto mota oko drvenih ili metalnih valjaka te pari nekoliko sati na temperaturi vrenja vode. U tom procesu nastaje čarolija i svaki je otisak jedinstven, a ista biljka može dati potpuno različite nijanse, ovisno o sezoni i trenutku branja.
Koliko traje proces oslikavanja?
Započinje već dan ranije, pripremom svile - pranjem i namakanjem u mordantima - uz istodobno prikupljanje biljaka iz prirode ili bakinog vrta. Sam rad potom traje od jutra do kasnih večernjih sati i u potpunosti je ručan, od pažljivog aranžiranja biljaka do završnog pranja, ispiranja i glačanja. U jednom ciklusu izrađuje se onoliko marama koliko stane u lonac, ovisno o broju namotanih kolutova, zbog čega je s vremenom nabavljen i jedan zaista velik, za koji u šali kažemo da se u njemu gotovo može i okupati.
Koji su vam najdraži motivi?
Oni koji nastanu potpuno neočekivano. Ponekad krenemo s idejom otiska latica, a cvijeće u kombinaciji s parom stvori oblike koji podsjećaju na leptira, letećeg kukca ili neku malu životinju. Ljepota ove tehnike je u tome što priroda uvijek ima posljednju riječ. Biljke pronalazimo svuda oko nas, a dio mama uzgaja sama, poput pelargonija na balkonu, dok božure i drugo cvijeće uglavnom dobiva od bake i tete. Najviše je ipak privlači bilje livada i šuma, uz koje kontinuirano uči o njihovoj ljekovitosti i staništima. U radu koristi i razno voće i povrće poput borovnica, crvenog zelja ili naribane koštice avokada.
Je li vam mama najveća podrška u svemu, pa i u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’?
Naravno. Još od malih nogu, iako nije znala što sve nosi glazbena industrija, uvijek me podupirala i ohrabrivala da pjevam, pa makar samo njoj u dnevnom boravku. Najsretnija sam kada u njezinim očima vidim beskrajan ponos, iako znam da bi on bio tu bez obzira na moje uspjehe.
Kako vam se sviđa postati netko drugi?
Show mi je donio nešto posve neočekivano, priliku da se vratim svojim prvotnim postavkama i skupim hrabrosti da ljudima pokažem sebe te konačno objavim pjesme koje već dugo leže u ladici. Dosad sam imala priliku utjeloviti zaista velika imena, a sama priprema za transformacije uključuje detaljno proučavanje tih umjetnika kako bih shvatila što ih čini jedinstvenima i što im je dalo hrabrost da budu svoji, bez pardona. Ovo mi daje fantastičnu priliku da probam stvari koje vjerojatno ne bih pjevala po vlastitom odabiru. Apsolutno izlazim iz svoje sigurne zone, ali i iz zone pretjeranog perfekcionizma koja me zna kočiti u mnogim stvarima.
