'Naša Tamara nas je napustila prije 45 minuta, točno u 11:16pm. Otišla je mirno, u svom krevetu, okružena ljubavlju. Ne postoje riječi za ovu bol, ali želim da znaš da nije patila. Molim vas da nas držite u mislima i molitvama', napisao je svojoj prijateljici u poruci Jadran Lazić, prenosi Večernji list.
Tamara Lazić Strugar, kći renomiranog fotografa Jadrana Lazića i ugledne odvjetnice Vesne Lazić, preminula je u 45. godini u svom domu u New Yorku nakon teške i duge borbe s karcinomom debelog crijeva.
Rođena je u Beogradu, a živjela je sa suprugom, neurokirurgom Johnom Strugarom i njihovo dvoje djece, Mijom i Lukom, u New Yorku gdje je vodila jednu od najboljih dermatoloških ordinacija.
'Moja dijagnoza je zaista bila potpuni šok i nešto u što sam jedva mogla vjerovati. Iako u obitelji postoji rak debelog crijeva, moja teta ga je imala i uspješno se izliječila prije 30 godina, moj slučaj je iznenađujući jer sam upravo zbog svoje pozitivne anamneze s 35 godina krenula na redovite kolonoskopske preglede. Godinu dana prije nego što sam primijetila krv u stolici, bila sam na normalnoj kolonoskopiji koja nije pokazala polipe. Moja jedina slabost bio je standardno osjetljiv želudac, kao i činjenica, koju sam tek kasnije dobro shvatila, da sam se u tom periodu osjećala izrazito umorno. Sjećam se da sam prvo što sam rekla liječnici gastroenterologinji kod koje sam otišla u vezi s krvarenjem bilo je - molim vas, recite mi da ovo nije rak. Začuđeno me pogledala i umirila činjenicom da sam prije samo godinu dana imala normalnu dijagnozu bez ikakvih vidljivih smetnji i da se možda radi o nekoj drugoj, autoimunoj bolesti crijeva. Međutim, kao liječnica sam znala što znači krv u stolici i zatražila sam novu kolonoskopiju, koja je otkrila tumor', ispričala je za Bazar, a njene riječi je prenijela Blic Žena.
'U početku mi je izvađeno 30 cm debelog crijeva i 40 limfnih čvorova od kojih je devet bilo malignih te sam odmah krenula s kemoterapijom. Tada su se pojavile metastaze na jetri, pa je ugrađena pumpa koja šalje terapiju direktno u jetru, a potom je uslijedila operacija jetre, kada je odstranjeno 40 posto ovog organa. Nakon ciklusa od 24 kemoterapije, na skeneru više nije bilo vidljivih stanica raka, ali krv je pokazala da su one ipak ostale negdje na mikroskopskoj razini. Umorna od svega, ljetos sam odlučila uzeti jednomjesečnu pauzu i tada sam otputovala u Srbiju. Po povratku su me čekali loši nalazi - stanice raka su nabujale, imam tri nove metastaze na jetri i krenula sam s novim ciklusom agresivne kemoterapije. Opcije uključuju terapiju zračenjem, novu operaciju jetre, a prema nekim liječnicima, razmatranje transplantacije jetre. Ta zadnja opcija me jako plaši i stvarno bih voljela da je uopće ne moram razmatrati. Uostalom, ne mogu vam reći u kakvom sam trenutno stanju. Liječenje raka fizički je, mentalni i emocionalni tobogan, a ja sam se njime vozila posljednjih godinu i pol', ispričala je.
Krajem 2024. godine otkrila je da je počela razmišljati o transpalntaciji.
'Nisam htjela pričati o transplantaciji godinu dana kada su je doktori sugerirali. Skoro bih pala u nesvijest kad bih samo netko spomenuo riječ transplantacija. Ali, napokon sam počela slušati što govore i donijela odluku da ću nastaviti liječenje u tom smjeru. Čula sam predivne priče o izlječenju i dugom životu i spremna sam za novu fazu na ovom putovanju', rekla je Tamara.
