Tamara Lazić Strugar, kći renomiranog fotografa Jadrana Lazića i ugledne odvjetnice Vesne Lazić, preminula je u 45. godini u svom domu u New Yorku nakon teške i duge borbe s karcinomom debelog crijeva. S rakom debelog crijeva borila se godinama, a o svojoj borbi je govorila i za Story u lipnju 2024. godine.
'Zdravlje je vrlo neizvjesno i 'full time job'. Borba se nastavlja, postoje metastaze na jetri i različita su mišljenja svjetskih liječnika kako dalje. Transplantacija jetre je jedna od opcija. Nadam se da do toga neće doći, ali vrlo je moguće. Već više od godinu dana letim u Njemačku iz New Yorka i primam najnovija cjepiva, ali nažalost nisu dovoljna. Mislim da drže situaciju pod kontrolom jačajući imunološki sustav u borbi protiv raka, ali za sada nisu dovoljni da me izliječe', rekla nam je Tamara prije nešto manje od dvije godine.
Tom prilikom nam je govorila i tome koliko joj se život promijenio od dijagnoze, te kako se njezina obitelj nosi sa situacijom. Naime, Tamara je živjela sa suprugom, neurokirurgom Johnom Strugarom i njihovo dvoje djece, Mijom i Lukom, u New Yorku gdje je vodila jednu od najboljih dermatoloških ordinacija.
'Sve se promjenilo. Cijenim svaki dan na Zemlji, živim punim plućima kad mogu i kad mi je OK između terapija. Hranim se zdravije, izbjegavam šećer (za koji kažu da hrani rak), pokušavam se što više kretati, meditiram, radim jogu, akupunkturu i sve što medicina trenutno može ponuditi u Americi i svijetu. Teško mi je ukratko odgovoriti na ovo pitanje, nadam se da ću jednog dana o svemu tome napisati knjigu', rekla nam je.
'Djeca to jako dobro podnose, naučila sam da se najmanje boje kad im kažem istinu i ništa im ne tajim, koliko god te vijesti teške bile. Potpuno sam otvorena i tako najbolje funkcioniramo. Moj muž radi danonoćno kao neurokirurg na Yaleu kako bi nas podržao i osigurao mi privatno zdravstveno osiguranje koje mi olakšava ove preskupe terapije. A povrh svega, brine se i o meni i o djeci. Ne znam kako uspijeva sve to izvesti. Nevjerojatan čovjek. Anđeo. Spašava me što imam nevjerojatnu podršku obitelji, prijatelja, pa čak i nepoznatih ljudi s Instagrama koji me ne poznaju, ali pružaju nevjerojatnu podršku, kao da se poznajemo', dodala je.
Tamara se hrabro borila s rakom posljednje četiri godine, ali bolest je nažalost bila jača. Unatoč teškim danima, bila je veliki optimist i nije posustajala pa je tako u najtežim danima napisala knjigu 'Kožodovštine: Slučaj kreme za urlanje'. Bila je aktivna, radila ono što voli i čvrsto vjerovala u ozdravljenje.
'Neizvjesno je što me čeka. Ima dosta razlika u mišljenjima liječnika, idem na razne konzultacije i nadam se da ću u idućih nekoliko tjedana donijeti odluku kako dalje. Svaki potez nažalost nosi rizike. Sve je ovo kao partija šaha. Cijelo vrijeme izbjegavam krivi korak da me rak ne prevari. Nadam se da ću jednog dana prevariti ja njega', rekla nam je optimistično na kraju tadašnjeg intervjua koji danas, dvije godine kasnije, uistinu tjera suze na oči.
