Točno tri desetljeća nakon što je osvojila titulu Miss Hrvatske Vanja Rupena vratila se u fokus domaćih medija. Naime, 18. travnja proslavit će 48. rođendan, a nedavno je snimila modnu kampanju u kupaćim kostimima koja će uskoro ugledati svjetlo dana. Sve su to povodi zbog kojih smo joj se obratili za intervju, prvi nakon dugo godina koji je dala za domaće medije. Vanja nam je otvoreno govorila o svom životu, karijeri i obitelji. Prisjetila se trenutka kada je kruna promijenila njezin svijet, početaka u Milanu, ali i otkrila kako danas balansira karijeru, odnosno vođenje vlastite modne agencije VR Models Management i majčinstvo te koliko uživa u svakodnevici u Bariju sa suprugom Raffaeleom Franciosom i 13-godišnjim sinom Giovannijem. Podijelila je s nama i svoja promišljanja o ljepoti, samopouzdanju, starenju i važnosti pozitivne energije pokazujući da elegancija i strast prema životu ne poznaju godine…
Kako je izgledao vaš život godinu dana prije izbora 1996., a koliko se on promijenio u godini nakon što su vas proglasili najljepšom Hrvaticom?
Postati Miss Hrvatske preko noći nije nimalo lako. Bila je to naporna godina za mene, pogotovo zato što sam skromna osoba, odrasla u sportskoj obitelji. Nikada nisam voljela pompu niti pretjeranu pažnju. Odjednom su me ljudi počeli prepoznavati, a sve te promjene bile su mi teške jer nisam osoba koja uživa u takvim stvarima. Volim ljude i danas, ali na svoj način - gdje sam opuštena, gdje se mogu slobodno kretati i osjećati se prirodno. Sjećam se kako sam tada voljela ići na fakultet u Zagreb autobusom, a ljudi su se čudili i komentirali. Takve su mi situacije smetale jer nisam mogla biti ono što jesam. Preko noći sam upoznala mnoge važne ljude iz politike, sporta i kulture. Sve to nosi veliku težinu, pogotovo za djevojku od samo osamnaest godina. No isto tako uz to me razdoblje vežu prekrasne uspomene. Jedno veliko, bogato iskustvo koje nikad ne bih mijenjala. Puno sam toga naučila. Počela sam sve više i više raditi. Zahvalna sam svima i na svemu.
I dalje ste aktivni u modnom svijetu, vodite i vlastitu agenciju. Koji je bio najveći izazov u toj tranziciji iz modelinga u vođenje agencije?
Već u samim počecima moje karijere vlasnik jedne poznate milanske agencije me pitao bih li otvorila tu istu agenciju u Hrvatskoj. Naravno, moje su ambicije bile skromne, bila sam premlada i nesigurna da uđem u posao koji zahtijeva puno odgovornosti i rada. Na kraju se pokazalo da je bio u pravu. Najveći izazov bio je velika želja da moje manekenke postignu više nego od mene. Naravno, uz moju podršku i iskustvo. Jako dobro poznajem dinamiku ovog posla pa je mnogima od njih rad sa mnom predstavljao određenu prednost. To vam je kao u sportu: nogometaš nakon karijere postane trener ili sportski direktor. To je prirodan slijed. Isto tako manekenka s vremenom može postati modna agentica, bookerica u agenciji ili vlasnica agencije. Mogu reći da danas u agenciji imam najljepšu Hrvaticu na svijetu, s čvrstom međunarodnom karijerom. Njezino je ime Karla Kirschner. Tko me dobro poznaje zna da uvijek težim kvaliteti, a ne kvantiteti.
I sada, s 47 godina snimate kampanje. Jedna od njih je ova za slovenski brend donjeg rublja Lisca. Imate li danas više samopouzdanja pred kamerom nego s 20 godina?
Zanimljivo je što je prošlo 30 godina otkako sam osvojila titulu Miss Hrvatske, a upravo toliko traje i moja priča s Liscom. Prije 30 godina, dok sam bila jako mlada, snimila sam svoju prvu kampanju za njih, a danas, tri desetljeća kasnije, ponovno su me pozvali da budem dio njihove kampanje kupaćih kostima. Moram priznati da je to za mene posebno i emotivno podsjećanje na početke, na razdoblje koje je na neki način obilježilo moj život i karijeru. Što se samopouzdanja i sigurnosti pred kamerama tiče, danas u meni vlada razina samopouzdanja i sigurnosti koja je sto puta bolja nego prije. Život treba prihvatiti onakav kakav jest i onda neke stvari idu puno lakše. Trudim se biti takva u svemu. Ne sudim, nego prihvaćam. Iznad svega volim širiti pozitivnu energiju među ljudima. Oduvijek sam voljela mir i da se ljudi pored mene osjećaju ugodno. Život je prekratak i lijep da bih ga trošila na negativnosti i kritike. Mislim da je tako život lakši.
U svijetu mode vlada kult mladosti i ljepote. Kako pristupate svom izgledu danas - smatrate li bore neizbježnim dijelom života ili ipak tražite načine da ih ublažite?
Generacije se mijenjaju i to treba prihvatiti. Stiglo je neko novo vrijeme. Tu ne možemo ništa mijenjati. I dalje sam privržena staroj školi. Iskreno, danas je jako teško pronaći manekenku u ‘najboljim godinama’ s borama. I danas radim zahvaljujući baš njima. Prije dvije godine snimila sam u Barceloni svjetsku televizijsku reklamu tvrtke Nivea upravo zahvaljujući svojim borama. A i prije nekoliko mjeseci sam u Milanu snimila reklamu za još jedan vrlo poznat brend i njihovu kremu za glow efekt. Naravno, jako pazim na svoj izgled, oduvijek puno trošim na kreme.
Uskoro ćete navršiti 48 godina. Kako ćete proslaviti rođendan?
Sa svojim dečkima u nekoj od mojih omiljenih taverni.
Već gotovo 30 godina živite u Italiji. Kako izgledaju vaš život i svakodnevica ondje? Kako provodite slobodno vrijeme?
Otkako sam postala majka moja svakodnevica se, naravno, potpuno promijenila. Svaki dan započinjem tako što sina vodim u školu, brinem o kućanskim obavezama i kuham, a potom Giovannija vodim i na treninge. Budući da sam jutarnji tip, svoje sportske aktivnosti (pilates i atletiku) odrađujem odmah nakon što njega ostavim u školi. Nakon toga organiziram si dan usklađujući poslovne i privatne obaveze. Vikendi su nam često rezervirani za utakmice i turnire, što me posebno ispunjava. I sama sam kao djevojka odrasla na sportskim terenima pa mi nema ništa ljepše nego gledati svoga sina kako igra. Sport je oduvijek važan dio mog života i upravo tako najradije provodim slobodno vrijeme. Često ga provodim i sa svojim mačkama. Živim u kući s lijepim dvorištem pa smo često zajedno na svježem zraku. One su mi prava mala terapija i izvor mira.
Što vam najviše nedostaje iz Hrvatske, a što ste osobito zavoljeli u Italiji?
Najviše mi nedostaju Istra, hrana i klima. To su stvari koje su mi uvijek bliske srcu i kojima se rado vraćam. U Italiji sam više od pola svog života. Ovdje živim, radim, imam svoju obitelj i teško bih više život ovdje mogla zamijeniti onim u Hrvatskoj.
Koliko često dolazite doma u Umag? Kako tada provodite vrijeme u Hrvatskoj?
U Umag dolazim otprilike svake dvije godine, no u posljednje vrijeme moji često dolaze k nama ovdje na jug pa tako nadoknađujemo propušteno vrijeme. Kad sam u Umagu, volim se vratiti na mjesta na kojima sam odrasla. Pokazati sinu što je sve obilježilo moje djetinjstvo. To su najčešće sportski tereni pa nas često možete vidjeti na igralištu osnovne škole. Baka, tata i mama igraju stolni tenis, a Giovanni s dečkima igra nogomet.
Giovanni će u lipnju napuniti 14 godina. Kako je biti majka tinejdžera, koje izazove imate u odnosu?
Moj sin još nije u pubertetu, a već me često pitaju s kakvim se izazovima susrećem u našem odnosu. Iskreno, oduvijek sam njegove uspone i padove doživljavala kao prirodne faze odrastanja. Imam puno strpljenja, što i on sam priznaje. Odrastao je na jugu gdje su djeca glasnija i neposrednija. Ajmo reći da je to dio njegova temperamenta (smijeh). Zna me ponekad zadirkivati ili reći nešto što nije baš na mjestu, ali, s druge strane, uzvraća mi s puno nježnosti i ljubavi. Pogotovo kad pretjera. Ponekad se pitam jesam li previše otvorena s njim i dijelim li više nego što bi trebalo. Vrijeme će pokazati… Na sreću, imam muža koji je mnogo bolji od mene u puno stvari pa tako zajedno dijelimo zadatke kada je o Giovanniju riječ.
Često ste na putu. Kako balansirate između karijere i majčinstva sada kada je Giovanni u toj osjetljivoj dobi?
Punih četrnaest godina moj je svijet bio posvećen mom sinu, a profesionalni sam put svjesno stavila u drugi plan. Zajedno sa suprugom sam puno truda uložila u njegov odgoj pa danas osjećam mir i sigurnost u toj fazi koja dolazi. Vjerujem da smo izgradili čvrste temelje koji će mu omogućiti da kroz to razdoblje prođe prirodno.
Nedavno ste proslavili 14 godina braka. Koje su najveće promjene koje ste primijetili u svom odnosu od početka braka do danas?
S vremenom smo naučili davati jedno drugome više slobode i prostora. Budimo iskreni, muškarac i žena su dva različita svijeta. Baš zato što je tako ponekad uživamo u različitim stvarima. Važno je da svatko od nas ima prostor za ono što voli. Ja, primjerice, volim terme, masaže i skijanje, dok njega vesele neke druge stvari. I ne vidim razlog zašto bi se itko od nas toga odricao. Mislim da je ključ u prihvaćanju i međusobnom razumijevanju. A mi imamo upravo to. Ono što me posebno veseli jest to što nam je lijepo u svim situacijama - i kad smo zajedno, i kad smo razdvojeni, i kad se družimo s drugima. Mislim da je to temelj našeg braka.
Koje ste lekcije o strpljenju, ljubavi i kompromisu naučili živeći uz dva muškarca?
Rekla bih da su lekcije bile ogromne i neiscrpne (smijeh). Možete samo zamisliti - Hrvatica odrastala između Hrvatske i sjevera Italije gdje je sve malo ‘organiziranije’ udana za Talijana s juga. Zatim život na jugu gdje je sve toplije i glasnije. I u toj priči još sin koji je već s osam mjeseci počeo odrastati u tom južnjačkom ritmu. Idila! (smijeh) Morala sam se naučiti strpljenju na najvišoj razini jer bih inače ‘umrla’. Ljubavi i povezanosti je uvijek bilo, a kompromis je postao svakodnevica, u najboljem mogućem smislu. Danas sam jako ponosna i sretna što sam se uspjela prilagoditi svemu tome te pronaći svoj mir u toj različitosti svjetova (mentaliteta i okoline). To je za mene bio jedan od najvećih životnih izazova. Ali vjerujem da je morao biti baš takav da me nauči ono što danas jesam. I zahvalna sam na svemu i svima.
