Ima samo 24 godine, a postala je jedna od najpoznatijih radijskih voditeljica u Hrvatskoj. Ona je Marta Gabrić, lijepa Metkovčanka koja radi na radiju bravo!. Nakon što je završila preddiplomski studij komunikologije na Fakultetu hrvatskih studija, smjer odnosi s javnošću, upisala je diplomski studij na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, smjer novinarstvo. Trenutačno završava zadnji semestar, a u intervjuu za Story otkrila je, među ostalim, kako se rodila njezina ljubav prema radiju, kako provodi slobodno vrijeme, u kakvom je odnosu s obitelji te čime ju je osvojio dečko.
Voditeljica ste i DJ-ica na radiju bravo!. Koliko dugo već radite tamo? Kako su izgledali vaši počeci?
Na bravo! radiju sam dvije i pol godine, ali u radijskom svijetu duplo više. Zahvalna sam što je to prepoznato i što sam dio tima najslušanijeg radija u Hrvatskoj. U početku, kao i na svakom poslu bilo je izazovno, posebno kako pohvatati sve tehnički ispravno, a opet zadržati spontanost i prirodnost i sve to upakirati da dobro zvuči. Imala sam veliku potporu kolega koji su i dandanas moja desna ruka, nekad rame za plakanje, a ponekad i životni učitelji koji me podsjećaju da sam još uvijek student i da se trebam malo više opustiti.
Kako izgleda vaš prosječni radni dan?
Hektično. Puno toga moram uskladiti u jednom danu. Ujutro na faks, onda šihta do 17 (nekada i duže zbog priprema za naredni dan etera), nakon toga ili autoškola ili kava s prijateljima, a možda i po koja zadaća za faks.
Što vam je draže, a što teže raditi - biti DJ-ica ili voditeljica na radiju?
Samo po sebi se dosta isprepliću ta dva dijela i osobno meni jedno bez drugog ne ide. Priprema glazbe, osjećaj koji s njom taj dan želim prenijeti najbolje dobivam kao DJ, a voditeljski dio je za mene čista umjetnost. Potaknuti raspravu iz ničeg, prenositi dobar osjećaj, pratiti sve aktualno i onda to znati predstaviti dalje, kreativno neiscrpno područje svakako. Smatram da je oboje i teško i lijepo te da jedno bez drugog u radijskom svijetu ne može.
Koje su prednosti, a koji najveći izazovi rada na radiju?
Najveće prednosti su te što me mama može čuti kad god. Šalu na stranu - najljepši dio posla mi je kad ni sama nisam svjesna koliko jedna rečenica nekome s druge strane znači, kada vidim da je moj posao nekoga razveseliti ili samo jednostavno upitati kako si, predivno mi je i vidjeti da se javljaju i moji vršnjaci pa čak ponekad i mlađi jer mi nekako to daje znak da radio ostaje. Najveći izazov je onaj koji mi je osobno i dalje ponekad teško progutati - biti dobre volje i kada nisam, ne možeš si dopustiti takav rad u tom formatu i tim danima mi je puno teže, ali trudim se! Ponekad čak i tu vrijedi ona ‘fake it till you make it’ - pa se vratim doma bolje volje nego prije posla.
Kada se rodila vaša ljubav prema radiju? Jeste li oduvijek htjeli raditi u medijima?
Ljubav prema radiju se rodila od malih nogu. Nedavno sam pronašla kazetu na kojoj su mi mama i tata čestitali prvi rođendan na radiju i to je ostalo kao snimljena uspomena. Mislim da je to dokaz da sam radiju izložena oduvijek. Mama je također radila na radiju, mi bismo je za vrijeme snimanja emisija čekali (naravno i slušali) i to mi je već bilo dovoljno da mi radio uđe pod kožu. Ostale su mi urezane slike tih starih mikseta i studija za snimanje, kad mi netko kaže mama - prvo je tako vidim. Nisam ni htjela ni mislila da ću raditi u medijima (kao dijete), kasnije sam mislila da bi mogla, ali nikad nisam baš ciljano težila tome, to mi se nekako dogodilo i to je sad dio mene u kojem uživam. S druge strane - da nisam bila spremna, ne bi mi se pojavila prilika. Smatram da mediji danas imaju puno veću odgovornost, kako za sliku društva, tako i za sliku svake osobe koja sama bira sadržaj koji prati/sluša/gleda.
Vidite li se dugoročno na radiju? Što biste još htjeli ostvariti na profesionalnom planu?
Sigurno se dugoročno vidim na radiju, jako uživam u svom poslu i to mi je ostvarenje kroz koje i dalje upoznajem samu sebe, promatram kako publika diše i što je ono što još mogu poboljšati, ispraviti i kako njima s druge strane pomoći. Na profesionalnom planu bi htjela za početak još poraditi na sebi, svjesna sam da još nisam gotov proizvod, još sam u procesu slaganja prioriteta, a glavni je trenutačno fakultet - dok ga ne riješim do kraja, ne bih razmišljala previše unaprijed.
Kako provodite slobodno vrijeme? Koji su vaši hobiji i interesi?
S obzirom na to da ga je jako malo, uvijek nekako želim se stići vidjeti sa svima, ali i odmoriti. Što se dogodi na kraju? Niti sam se odmorila, niti sam se vidjela sa svima. Najviše volim odlaske u kina i kazališta, rolanje na Jarunu, dobru knjigu i dobar koncert. Nisam neki fan izlazaka, tako da ako zbog nečeg idem van - onda je to dobra svirka. Također, volim pub kvizove, ali i mala, kratka putovanja (kad imam vremena).
Kako usklađujete posao i privatni život?
Jos uvijek jako teško. Privatni život dosta ispašta iskreno. Nekad mi bude jako žao što se ne stignem posvetiti više nekim drugim interesima. Vjerujem da čim mi se jedan trenutak oslobodi, druga ga obveza odmah preuzme, ali opet i u tome nekako uživam.
Imate brata i sestru. Kako se slažete s njima?
Najstarija sam sestra tako da im nije bilo baš lako sa mnom prije. Provjeravala sam zadaće, ispitivala ih, tu i tamo usmjeravala... Imam predivan odnos s njima i svi smo u različitim poljima interesa. Sa sestrom i živim tako da mislim da je to dovoljan pokazatelj kakav odnos imamo. Ona mi je najveća podrška, ali i kritičar, a brat je najmlađi, ali vjerovali ili ne - jak oslonac u mnogim mojim nebulozama.
U kakvom ste odnosu s roditeljima? Imate li njihovu podršku?
S mamom imam predivan odnos, samo nju i imam. Prošla je sa mnom sve moje faze, a proći ćemo ih sigurno još. Kad mi je lijepo i kad mi je teško - ona je ta koju prvu zovem. Najveća utjeha i najveća podrška u svemu što radim. Često se zapitam jesam li njoj dijete kakvo bi htjela imati i ja jednog dana - dovoljan razlog da se trudim biti još bolja svaki dan.
Čuli smo da ste sretno zaljubljeni. Čime vas je dečko osvojio?
Ono što me osvojilo nije nešto što se može lako opisati ili upakirati u jednu rečenicu... Više je to način na koji se uz njega mir čini prirodnim, a život lakšim nego što je bio prije. Podsjetio me da je ljubav zapravo jednostavna. Stoga, savjet za sve - jednostavnost.
