Damir Kedžo, jedan od omiljenih domaćih pjevača, nikada nije skrivao da mu je hrana bila način nošenja sa stresom te da mu je promjena prehrane donijela neke druge, bolje navike i promijenila život.
'Svaki put kad sam osjetio neku anksioznost, kad nisam na pravi način znao procesuirati situacije koje su mi se događale, ja sam jednostavno jeo. Kad se dogodi takva vrsta stresa, prva stvar za kojom ćeš posegnuti je fast food ili nekakva pekara jer ti ne razmišljaš o hrani u smislu gladan sam i želim nešto pojesti, ti se želiš smiriti.
Kad sam prilagodio prehranu, već sam nakon dva tjedna osjetio da više nema umora u meni, da se vraćam nekako na svoje. Onda sam počeo trčati svaki dan, tri mjeseca bez prekida. Sad sam u teretani četiri puta tjedno, radim s težinama, jednom tjedno sad radim kardio i to mi je jedan od najvećih saveznika. Na to više ni ne gledam kao da mi se dogodilo nešto loše u životu, moram priznati da se osjećam sad zdravije nego s 20’, kaže on.
Za Story je otkrio da je prilično impulzivna osoba te da se borio s disciplinom kad je riječ o hrani.
'Ja sam iznimno impulzivna osoba mi je prednost u mom umjetničkom radu, ali u svakodnevnom životu mi je to vrlo često mana. Ljudi koji su impulzivni idu emocijama na prvu, posegnut ćeš za onim što ti je najbliže i za onim za čime ti tijelo žudi. S obzirom na to da samo svi danas postali ovisnici o šećeru u svim oblicima što škrob, što pšenica, što šećer sam po sebi, meni je tijelo išlo prema tome. Ja moram sebe kontrolirati jer je meni, kad pomislim da sam gladan, prva pomisao na paštu ili pizzu, sve te neke talijanske fine stvari koje ne možeš baš jesti svaki dan, rekao nam je pjevač i otkrio koje hrane se odrekao.
'Izbacio sam sve pekare, tjesteninu, šećere, a unio sam leću, slanutak, sve vrste salata, sve vrste povrća koje nisam prije toliko jeo. Izbacio sam krumpir, ali kako jako volim jesti pire počeo sam ga pripremati tako da mi pola pirea bude krumpir, pola cvjetača. I zbilja je funkcioniralo jer mi šećer u krvi nije rastao. Izbacio sam sva biljna mlijeka koja su mi dizala šećer i ubacio punomasno mlijeko, punomasni jogurt.
Mi smo svi opsjednuti tim light namirnicama, a zapravo ne razumijemo da ako nešto ima tako malo masti, a ostane taj šećer unutra i ugljikohidrati, da će nam šećer rasti. Počeo sam piti to mlijeko s 3,8 posto mliječne masti, ne u velikim količinama, ali za to malo kave što ja pijem dnevno. Zapravo uveo sam sve neke namirnice koje su mi baka i djed rekli da ih trebam jesti, a i oni sami su ih jeli. Najteže mi se bilo odreći riže koju ja jako volim jesti, a koja je meni radila kaos, čak i više nego tjestenina', ispričao je.
