'Oni su moja najveća sreća u životu': Helena Šopar Zadro za Story progovorila o kćeri Vidi, suprugu i životu u 40-ima

Helena Šopar Zadro jedno je od najpoznatijih hrvatskih lica s međunarodne modne scene. Godinama je radila kao manekenka na svjetskim pistama i u kampanjama, živjela između gradova, snimanja i putovanja, no danas je daleko od tog ritma. Ova 40-godišnja Pažanka fokus je preusmjerila na privatni život i poduzetništvo. U 38. godini ona i suprug, menadžer Vjekoslav Zadro postali su roditelji danas jednoipolgodišnje djevojčice Vide, ali put do majčinstva nije bio nimalo lagan. Kao ni sama trudnoća…

Javila mi se casting agencija s pozivom da pošaljem casting video ako sam zainteresirana za manju ulogu u spotu. Sama činjenica da su u projektu sudjelovali John Malkovich i Pete Radovich već je puno govorila o ambiciji i međunarodnom karakteru kampanje. Spojiti Johna, čije ime i međunarodna karijera govore sami za sebe, i Petea, kojeg poznajem još iz vremena kada sam živjela u New Yorku, činilo mi se kao savršena kombinacija. Pete je netko tko je ostvario impresivnu međunarodnu karijeru, ali nikada nije izgubio vezu s Hrvatskom. Godinama ulaže svoje znanje, kontakte i kreativnost u projekte koji Hrvatsku predstavljaju svijetu na moderan i inspirativan način.

Jeste li prije snimanja s Malkovichem imali tremu ili ste nakon godina rada s velikim imenima postali imuni na zvjezdani status? Što vas je kod Malkovicha najviše iznenadilo kao umjetnika i čovjeka?

Moram priznati da sam bila baš uzbuđena. Posljednjih godinu i pol moj je fokus prije svega bio na majčinstvu pa mi je ovo iskustvo došlo kao lijep povratak u taj profesionalni svijet. Tijekom godina sam naučila da su upravo najveći profesionalci često i najjednostavniji ljudi. Iza njihova uspjeha stoje disciplina, predanost i ogroman rad. Moje snimanje trajalo je jedan dan pa nisam imala priliku bolje upoznati Johna, ali ostavio je dojam vrlo pristupačne, srdačne i prizemljene osobe. Ono što me se posebno dojmilo bila je njegova smirenost i lakoća kojom radi. Na setu je bio vrlo profesionalan, ali istodobno opušten i ugodan prema svima. Mislim da upravo takva jednostavnost i profesionalnost najbolje govore o ljudima koji su ostvarili velike karijere.

Jedna ste od naših najpoznatijih manekenki, no zapravo je gluma bila vaša velika ljubav za koju ste se i školovali u New Yorku. Je li ta ljubav još živa?

Uvijek uživam u snimanjima i filmu - to je nešto što je dio mene i vjerujem da nikada neće nestati. Ali život me odveo u drugom smjeru. Trenutačno sam izabrala biti full time mama i to mi je danas najvažnija uloga. Film je i dalje velika ljubav, samo je moj život napisao drugačiji scenarij. Kada sam snimala kampanju ‘Croatia, Full of Life’, sa mnom su bili i Vida i Vjeko jer Vida nikada nije bila odvojena od mene dulje od nekoliko sati.

Što je s modelingom? U kojem trenutku ste shvatili da više ne jurite za modnim angažmanima kao nekad?

Kada sam rodila Vidu, stavila sam aparatić za zube koji prije zbog poslova nisam smjela nositi pa mi se to činilo kao idealan trenutak da napravim malu pauzu dok je ona još mala. Iskreno, svaki put kada mi se u posljednjih godinu dana javi agencija iz Londona ili Pariza, prvo pomislim: 'Vjerojatno mi javljaju da sam sada već prestara i da više nisam u agenciji.' A oni me zapravo zovu da provjere jesam li skinula aparatić i kada mogu ponovno početi putovati. Tako da se veselim nastaviti putovati i raditi modne poslove čim ga skinem. Modeling je i dalje dio mog života i nešto čemu se veselim vratiti.

Nedostaje li vam ikad život iz kofera, aerodroma i modnih pista? Gdje ste se danas skrasili s obitelji?

Točno sam tamo gdje želim biti. Uzbuđenja nam ne nedostaje jer često putujemo zajedno, a Vida je fantastična u avionu, pravi mali putnik. Ali nakon snimanja kampanje ‘Croatia, Full of Life’ shvatila sam koliko mi nedostaju snimanja i taj dio posla. Veselim se ponovno putovati zbog posla, ali ovaj put sa sobom imam Vidu i Vjeku, što će sva ta putovanja učiniti još ljepšima.

Čime se danas bavite?

Osim što sam full time mama, sa sestrom sam u Hrvatsku dovela poznati francuski brend La Rosée. Sve je zapravo krenulo jako spontano. Sestra je bila u Parizu i, znajući da već desetljećima tražim prirodan dezodorans koji stvarno funkcionira, javila mi je: “Našla sam ga i stvarno radi.” Kontaktirale smo La Rosée i odmah se dogodila kemija. Kad smo upoznale njihov cijeli asortiman, shvatile smo da nije riječ samo o jednom proizvodu, nego o brendu koji ima prekrasne proizvode za kožu, a istodobno ima prirodan pristup i brine o okolišu. Oduvijek sam voljela prirodan pristup njezi kože i jednostavne proizvode koji stvarno djeluju. Otkriće ovog brenda promijenilo je moju rutinu, pogotovo sada kada ne spavam dovoljno i kada mi treba nešto jednostavno i učinkovito. Njihova maska za lice u sticku postala mi je spas - samo je nanesem prije spavanja i ujutro mi je koža odmah bolja. A stick za područje oko očiju… bez njega više ne idem nikamo. Ljeti obožavam i njihov tonik od kamilice jer mi u sekundi osvježi lice. Naravno, La Rosée je postao dio i naše obiteljske rutine. Vida koristi njihovu dječju liniju - SOS balm koristimo svakodnevno, kao i gel za tuširanje. Obožavamo i njihov SPF, posebno Sun Stick koji je najprodavaniji proizvod za zaštitu od sunca u francuskim ljekarnama, kao i njihovu kremu sa zaštitnim faktorom. Mirna sam jer znam da na njezinu kožu stavljam proizvode u koje vjerujem i ono što smatram najboljim za nju.

Je li lakše ili teže graditi posao s obitelji? Kako izgleda vaša najveća svađa zbog posla?

Ako se i posvađamo, oduvijek kažemo što mislimo i za 20 minuta kao da ništa nije bilo.

Što ste o koži naučili tek nakon četrdesete? Jesu li u vašem slučaju četrdesete razdoblje novog samopouzdanja ili, pak, preispitivanja?

Od dosta ljudi čujem kako bi se voljeli vratiti u svoje dvadesete, ali ja ne bih. Mislim da svako razdoblje života nosi nešto svoje te da su mi upravo ove godine donijele najviše mira i sigurnosti u sebe. Ono što sam oduvijek znala, a sada sam i sama primjer toga, jest da je manje više. Nakon toliko godina pred kamerama naučila sam još bolje slušati svoju kožu i ne opterećivati je s previše proizvoda i koraka. Najvažnije mi je da ono što koristim stvarno odgovara mojoj koži i da ima svrhu. Zato mi se La Rosée toliko svidio, njihova filozofija je jako bliska mom načinu razmišljanja. Jednostavne rutine, prirodni sastojci i proizvodi koji stvarno djeluju. Četrdesete za mene nisu razdoblje preispitivanja, nego jedno novo poglavlje u kojem puno bolje znam što mi odgovara, što volim i gdje želim ulagati svoju energiju.

Danas uživate u, kako kažete, najljepšoj ulozi, onoj majke. Vaš put do majčinstva je bio dug. Kad danas pogledate na tih šest godina pokušavanja ostvarivanja trudnoće, što biste voljeli da ste tada mogli čuti ili znati?

Voljela bih da sam tada znala da će put biti težak i trnovit, ali da će na kraju Vida doći. Mislim da bi mi ta spoznaja puno puta dala dodatnu snagu. Ali, iskreno, ništa drugo ne bih mijenjala. Ta moja tvrdoglavost, upornost i to što nisam odustajala bili su dio mog puta. Isto tako, bez Vjekine bezuvjetne podrške ne bih mogla izdržati sve što smo prošli. Njegova podrška, moja upornost, sreća i Božja pomoć dovele su nas do najveće sreće - Vide.

Koji vam je trenutak na tom putu bio najteži, a koji vam je davao najviše nade?

Najteži mi je trenutak bio kada sam jednom dobila komentar: 'Pa što onda, možda nećeš imati djece.' To me pogodilo više nego svi odlasci u bolnice, strahovi i fizički bolovi zajedno. Ne zato što je to bila samo jedna rečenica, nego zato što je u meni otvorila najveći strah - mogućnost da se ono čemu se toliko nadam možda nikada neće ostvariti.

Što je s nadom?

A nada… mislim da bih o tome mogla napisati knjigu. Kada se danas okrenem i pogledam sve što smo Vjeko i ja prošli, najviše sam ponosna na to što nikada nismo odustali. Za nas to jednostavno nije bila opcija. Svaki mjesec sam pronalazila novu nadu - čitala sam knjige, tražila informacije i istraživala sve što sam mogla. Mislim da sam pročitala gotovo sve što sam pronašla o poteškoćama sa začećem. Čak sam kontaktirala i autore knjiga tražeći savjete. Nikada neću zaboraviti koliko mi je značilo kada mi se javila Liz Katkin, autorica knjige ‘Conceivability’, nakon što sam joj se javila na sve moguće načine. Njezini savjeti tada su mi puno značili. Isprobala sam sve što sam osjećala da bi nam moglo pomoći - od prehrane do različitih pristupa liječenju. Kuhala sam juhe po dvanaest sati, nosila svoju hranu kada bismo išli prijateljima na večeru, tražila načine da napravim sve što je u mojoj moći. Imala sam nevjerojatnu podršku ljudi oko sebe, kao i liječnika koji su bili uz nas tijekom cijelog puta. Docent Gordan Zlopaša na svijet je donio Vidu i bio uz nas svih ovih godina. Ne znam kako bih izdržala trudnoću bez njegove pomoći i stručnosti. Zatim doktorica Diaz iz Londona, dr. Lučinger s nevjerojatnom empatijom za sve svoje pacijentice i svi ljudi koji su nam bili dostupni kada nam je najviše trebalo. Zauvijek ću im biti zahvalna. Tu je bila i moja obitelj - sestra, mama i tata sa svojim bezgraničnim strpljenjem i ljubavi, rodica Buga koja je čak i putovala sa mnom kad je trebalo, kao i Vidina kuma Dijana Ćurković koja nikada nije odustala od mene. Bila je tu kad god je trebalo, često i sto puta dnevno - moj glas razuma i ogromna podrška. Imala sam pomoć sa svih strana, konvencionalna medicina, ajurvedski tretmani u Ayurveda balanceu, prehrana… sve sam pokušala. Ali ono što nas je cijelo vrijeme vodilo bilo je to da nikada nismo odustali i da smo znali koliko jako želimo da naša priča jednog dana dobije sretan kraj.

Ni trudnoća vam nije bila 'blaženo stanje' jer ste morali mirovati. Što vam je najviše pomagalo da ostanete psihički stabilni tijekom tog razdoblja čekanja?

Vjeko. U tom je razdoblju odgodio većinu svojih poslovnih obaveza te se potpuno posvetio tome da bude uz mene i čuva me. Istodobno je nosio vlastiti teret i brinuo se o poslu pa mu sigurno nije bilo lako. Ipak, sve je to prolazio s nevjerojatnom snagom, strpljenjem i osmijehom koji mi je davao osjećaj sigurnosti. Njegova podrška, prisutnost i mirnoća bili su mi najveći oslonac i pomogli su mi da ostanem psihički stabilna tijekom tog dugog razdoblja čekanja. Danas, kada vidim njega i Vidu zajedno, to mi je jedna od najvećih sreća u životu.

Kako biste opisali Vidu kao djevojčicu, kakav je njezin karakter već sada?

Tvrdoglava je na mene, a simpatična i šarmantna na tatu.

Sa suprugom uskoro slavite osmu godišnjicu braka. Kažu da se ljudi najviše upoznaju tijekom kriza. Što ste vi naučili jedno o drugome tijekom godina borbe za roditeljstvo?

Ne mogu ni izbrojiti koliko smo puta čuli: 'Pazite, ljudi se rastaju zbog takvih stvari, nemojte si dopustiti da vas to udalji.' Kod nas je bilo potpuno suprotno - svaka kriza kroz koju smo prolazili samo nas je dodatno zbližila. Mislim da je razlog tome što smo uvijek bili jedno uz drugo, što smo imali empatije i razumijevanja jedno za drugo i što smo sve trenutke, i one najteže i one najljepše, proživljavali zajedno. Taj put nas je naučio koliko je važno imati partnera koji ne bježi kada je teško, nego ostaje, drži te za ruku i zajedno s tobom traži rješenja. Danas znam da smo kroz sve to izašli još jači, i kao par i kao obitelj.

Što vas je kod supruga najviše ugodno iznenadilo otkako je Vida došla na svijet? Koje njegove osobine sada, u ulozi tate, dolaze najviše do izražaja?

Mislim da me nije iznenadilo što je dobar tata, jer sam kroz sve što smo prošli vidjela koliko je brižan, strpljiv i koliko ima veliko srce. Ali ono što me svaki dan iznova oduševljava je njegova nježnost i prisutnost. Vida ima tatu koji je stvarno uključen - od najmanjih svakodnevnih stvari do onih velikih. Ima toliko strpljenja, smisla za igru i nekako s lakoćom unosi mir i veselje u sve što radi. Najljepše mi je gledati njih dvoje zajedno. Mislim da je ona izvukla iz njega još jednu, možda najljepšu verziju njega.

Trenutačno s obitelji odmarate u rodnoj Novalji. Što vam Pag pruža što ne možete pronaći nigdje na svijetu?

Novalja je jedino mjesto na svijetu gdje ne moram razmišljati o svakodnevnim stvarima. Ne moram u dućan, ne moram kuhati, ne moram pospremati. Moja mama, tata, teta, nona i nono su tu, kuhaju, brinu o nama i Vida uživa s njima. To je mjesto gdje se vratim sebi i gdje mogu usporiti. Novalja za mene nije samo odmor - to je osjećaj doma.

Više fotografija pogledajte u galeriji: