Prva ovosezonska dramska premijera na Dubrovačkim ljetnim igrama rezervirana je za jedan od klasika domaće književnosti, publici omiljenog ‘Skupa’ Marina Držića. Režiju potpisuje Paolo Magelli, a naslovni lik starog škrtca glumi Frano Mašković. Dubrovčanin je odrastao s Igrama i ne krije da je velik izazov, ali i čast i užitak raditi na ovoj ulozi u svome rodnom gradu. Dijeli li s njim neke karakterne crte, ali i hoće li tijekom ljeta imati vremena za odmor otkriva nam 48-godišnji glumac.
Skup je jedan od najpoznatijih Držićevih likova. Kako ste pristupili stvaranju tog čovjeka koji više voli svoje blago nego vlastitu kćer?
Držić je napisao toliko divnih djela i komedija, a uz ‘Dunda Maroja’, ‘Skup’ je njegov antologijski i najveći tekst. Liku sam pristupio kao svakoj drugoj ulozi. Pročitao sam tekst, krenuo od rečenice do rečenice, od intencije do intencije i pokušao shvati što je njegova bit, koja mu je najvažnija odrednica i tako sam pokušao uobličiti ulogu. Svaki novi posao je novi izazov i krećeš ispočetka.
Koliko je bilo izazovno uskočiti u njegove cipele i pronaći ljudsku stranu lika kojeg obilježavaju škrtost, paranoja i opsjednutost novcem?
Svaki čovjek u sebi nosi cijeli dijapazon emocija, od najgorih do najboljih, i pitanje je koje emocije i ljudske osobine njeguješ da budeš bolji čovjek. Mislim da se svako jutro treba probuditi kao malo bolja osoba, ali svi u sebi nosimo i škrtost i paranoju i opsjednutost bilo novcem, hranom ili nečim trećim. I u sebi sam pokušavao pronaći takve nijanse koje me povezuju s likom. Da ne bude plošan, nego čovjek od krvi i mesa, sa svim svojim emocijama. Kod Skupa prevladavaju one negativne, ali ja kao glumac nisam tu da ga opravdavam, nego da ga shvatim i dam mu tijelo, glas i emocije.
Držić je ovo djelo napisao prije nekoliko stoljeća, ali teme novca i pohlepe i danas su vrlo aktualne. Koliko vam se čini da je ovaj lik suvremen?
U vremenu u kojem nam mafija uz potporu ministra kupuje medicinska pomagala za djecu dovoljno je pogledati oko sebe i shvatit ćete koliko je Skup suvremen lik. Danas više nije čovjek u centru, nego novac. Nisu empatija i ljudskost, nego novac i zarađivanje, trošenje i to je tužno. ‘Skup’ je, prema mojemu mišljenju, jedan od aktualnijih tekstova ovog vremena.
Kakvi ste vi s novcem? Imate li neke sličnosti s likom kojeg glumite?
Nisam praznovjeran, ali po horoskopu sam dvostruki Bik i hedonizam je jedan od atributa koji me krasi pa volim zadnje novce potrošiti na dobru hranu, piće, putovanja. Morate pitati ljude oko mene, ali mislim da mi se škrtost ne bi mogla prikačiti kao jedna od osobina.
Predstava se igra na poljani Ruđera Boškovića. Koliko takav prostor utječe na glumačku igru i atmosferu predstave?
Poljana je toliko predivna i monumentalna s crkvom sv. Ignacija, Biskupijskom klasičnom gimnazijom Ruđera Boškovića s jedne strane i skalinima od Jezuita s druge. Toliko je povijesti upisano u taj prostor, a mi kao glumci moramo ga zapasati svojom energijom i glasom, što jest malo zahtjevnije, ali glumiti u takvom prostoru je velik izazov i ogromna ljepota.
Rođeni ste Dubrovčanin. Nosi li igranje naslovne uloge u Držićevu komadu pred domaćom publikom dodatnu odgovornost ili poseban užitak?
Kako se kaže, ‘nitko nije prorok u svom gradu’. Igraš dubrovački antologijski tekst u svome gradu i mislim da će većina publike znati tekst napamet. Završio sam prvi razred srednje škole u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji koja je na Boškovićevoj poljani i tu su moji dragi ljudi, cijela obitelj, učiteljice iz škole, tete iz vrtića, ljudi koji me znaju otkad sam bio mali i naravno da je odgovornost velika. Ali velik je i užitak. Mislim da si Dubrovnik ne smije dopustiti lošeg Držića pa se svi svim silama trudimo da to bude na pravoj razini.
Dubrovačke ljetne igre imaju posebno mjesto u kulturnom životu Hrvatske. Što vama osobno znači nastupati na Igrama?
Dubrovačke ljetne igre upisane su u moj DNK i odrastao sam na njima i kroz kazalište Marina Držića. To su institucije koje su me oblikovale dok sam bio dijete i indirektno me nagovarale da se počnem baviti ovim divnim i magičnim poslom koji se zove gluma. Dubrovačke ljetne igre su, naravno, i najveći nacionalni festival pa nastupati na njima, još u ulozi Skupa, ogromna je čast i odgovornost.
Hoće li biti i vremena za odmor? Kako ga volite provesti?
Sada je sva moja koncentracija usmjerena na predstavu, ali vremena za odmor bit će nakon premijere. More liječi i jedva čekam desetak dana kupanja, skrovitih uvala, dobre hrane i knjiga te provesti to vrijeme sa svojom obitelji.
